Rogatički mural: Ko koga i gdje vuče?

Mnogo je definicija politike. Riječ vuče korijen od grčke „polis“ koja znači „grad“; preneseno značenje – javnost. Stari i umni grčki filozofi, od kojih je počelo promišljanje svijeta, Platon i Aristotel, politiku su smatrali javnim poslom.

Republika Srpska 11.08.2015 | 14:09

Još tačnije: radom isključivo u korist opšteg interesa, dobrobiti zajednice, države… a koji je potpuno suprotstavljen aktivnostima na ličnom interesu pojedinca.

Svaki prosječan čovjek, uključujući i atora ovih redaka, bez imalo naprezanja može zaključiti da se politika danas pretvorila u svoju potpunu suprotnost. Vodi se isključivo na štetu opštih interesa, a u korist malog broja ljudi koji posjeduju kapital.

Pojedinci u politiku ulaze samo zato da bi pokušali da se obogate i postanu malobrojna elita sa mnogobrojnim kapitalom. Na štetu onih kojima bi trebalo da služe.

Ove pojave moguće je sagledati u Svijetu, Evropi, BiH, Republici Srpskoj, ali i na mikroplanu, u mojoj Rogatici; gradiću na istoku BiH, istoku RS i istoku svih istoka. Sve je to u-dec-u-dva. Možda je na mikroplanu čak i vidljivije. Lakše je primijetiti anomalije.

Ko Rogaticu vuče naprijed, a ko unazad?

Već desetinama godina Rogatica muku muči sa snabdijevanjem vodom. Svaku noć u 23:00 pogase se pumpe i vode nema do ujutro. Ko je nasuo u leđen imaće. Sistem vodovoda je šupalj kao krošnja, pa su gubici u mreži i do 90%. Biva: od 100 litara koji sa izvorišta krenu prema građanima do njih dođe samo 10 litara.

Da bi se to riješilo morao bi se rekonstruisati kompletan vodovod. Glavni vod i mreža. Međutim, nevolja nikad ne dolazi u jednini. Rječca Rakitnica teče pored samo glavnog voda, čak se prepliću gdjegdje. Nabuja rijeka, izlije se, i ošteti cijevi. Džabe je to popravljati ako se ne uktori Rakitnica.

U Rogatici su u toku dva velika infrastrtukturna projekta. Rekonstruiše se kompletna vodovodna i kanalizaciona mreža i uređuje se korito rijeke Rakitnice. Prvi projekat, „težak“ je oko 6 miliona KM, dijelom se finansira iz opštinskog budžeta, drugi dio su grant-sredstva države, a trećina je kredit Evropske investicione banke. Investitor uređena korita Rakitnice su „Vode Srpske“ i on je skoro 3 miliona vrijedan.

Magistralni put „M 19“ prolazi kroz sami centar Rogatice, cijelom dužinom naseljenog mjesta. Obilaznice – nema. Ispod prozora ljudima tutnje šleperi, autobusi, automobili, danju i noću. Obilaznica nam treba kao hljeb. Da bi bili makar gradić, ako ništa više. Imali šetalište u centru a ne magistralu. Važno je započeti, završiće se; ko je god kuću započeo i završio je.

I još samo ovo: Vlast na opštinskom i na nivou Republici Srpskoj su nekompatibilne. Ovdje je pozicija SDS, a opozicija je koalicija oko SNSD-a.

Zaobišli nas sa zaobilaznicom: Kad sitne duše vode krupnu politiku

Rješavanje problema vodosnabdijevanja i uređena korita rijeke je u toku. Pokušalo se krenuti i u proceduru pripreme za izgradnju obilaznice. Tadašnjem ministru iz DNS-a dostavljen je projekat.

Čovjek je odmah vidio da se radi o ozbiljnoj stvari i obećao podršku. Čim dođe u Rogaticu i vidi stanje na terenu. Kad ono – međutim.

Saznavši da dolazi ministar Čubrilović u Rogaticu i da će „aminovati“ izgradnju obilaznice, delegacija rogatičke opozicije (a republičke pozicije) na čelu sa šefom rogatičkog DNS-a Miloradom Sokolovićem napravila mu je „sačekušu“ u Vitezu, na pola puta do Rogatice. Pale su teške riječi.

Optužili su ga da radi za SDS, da „diže rep“ rogatičkoj vlasti, da… ma stotinu crnih jada su mu nagovorili. Čovjek je odustao od obilaznice. Mani Rogaticu, kad su ga oljagali i centrali stranke u Prijedoru i centrali svih centrala u Banjaluci.

Ostade Rogatica bez obilaznice. Obiđoše je iz Vlade RS. Tačnije zaobiđoše, samo zato što se Mile Sokolović, šef opštinskog DNS-a, uplašio da bi mogla biti
konačno i izgrađena.

Mile na kub ili od neMila do ne draga

Neki teško ilaze na kraj čak i sa onim jednim Milom. Znate vi dobro kojim, ne pravite se nevješti! Milom Gromadom. Onim koji u Rogaticu nikad nije kročio nogom od kako je SNSD izgubio lokalne izbore 2012. godine. Dolazio je u Žepu u Mesiće… sela oko Rogatice, ali nikad u Rogaticu.

Pored tog Mila-Milorada Rogatica ima još nekoliko „komada“. Posebno Mila Jagodića i Mila Sokolovića. Prvi vodi opštinski odbor SNSD-a drugi DNS-a. Rogatičku opoziciju. E zamislite sad samo taj politički život u kome tri Mila vuku unazad, koliko god mogu, a mogu, kakva sila treba da povuče naprijed!? Ne bi moga ni nevidljivi Neko sa murala iz Andrićgrada.

Zanemarimo prvog Mila, o njemu svi već sve znate. Da vam pripovijedam o drugom i trećem. Sličan im je put napredovanja u karijeri. Bivši su članovi svih političkih stranaka koje su ikad postojale na ovim prostorima:

Saveza komunista, reformista, SDP-a, ovih socijalista, onih socijalista, pa onda SDS-a, i na kraju SNSD-a i DNS-a.

Sukob u sukobu sukoba sa zakonom

Milorad Jagodić je aktuelni poslanik SNSD-a u NS Republike Srpske i aktuelni direktor Š.G. „Sjemeć“ J.P „Šume Srpske“. I već u prvoj rečenici CV-ja je u sokobu. Sa zakonom, a zbog interesa. Kao direktor javnog preduzeća od republičkog interesa ne bi mogao biti poslanik.

Može i obrnuto: kao poslanik ne bi mogao biti direktor preduzeća od republičkog značaja. A on je oboje. O tome je opširno pisao „Press“ u broju 2.890 od 23. jula.

I nije samo taj sukob u pitanju, Jagodić je u sukobu sa Zakonom o radu već pune 3 godine. Naime, prema podacima koji su procurili u javnost, počeo je raditi još daleke 1972. godine. Odrekao se duplog staža u ratu, ali nije moga i osnovnog.

Dok je bio direktor „Agrokombinata“ (vratićemo se ovoj činjenici) ostalim radnicima nije uplaćivao doprinose, ali zato sebi jeste. Mada bi danas volio da nije. Istinitost ove činjenice potvrdili su nam neki od oko 300 zaposlenih u „Agrokombinatu“ koje je Jagodić ostavio bez posla i nisplaćenih plata za nekoliko godina. Što je, takođe, potpuno nezakonito.

Prostom računicom dođe se do podatka da Jagodić ima pune 43 godine radnog staža i da je u penziji morao biti još prije 3 godine. Po sili zakona. Ali, očigledno, ima sila i iznad zakona.

Republička inspekcija rada bila je u „Sjemeću“ u maju ove godine. Našla je brojne nezakonitosti uključujući i spomenutu. Rješenjem inspektor je naložio da Miloradu Jagodiću prekinu radni odnos u roku od 15 dana. Jagodić, međutim, moli da mu odgode penzionisanje za 2 mjeseca.

Nezakonito moli. Inspektorat Republike Srpske mu nezakonito udovoljava ostaljajući ga na direktorskoj fotelji još 2 mjeseca. Osnovni razlog zbog kojeg se Jagodić ne želi penzionisati jeste jer ne želi da se odmakne od pune zobnice „Sjemeća“.

Inspektorat mu omogućuje da i dalje našim zajedničkim parama finasira predizborne kampanje rogatičkog SNSD-a, stranačke fešte i putovanja Mladih SNSD, asfaltiranje puteva do kuća stranačkih funkcionera… jer je ovo privatna država jedne partije i jednog čovjeka. Time i sve njene institucije.

O svemu ovome detaljno su pisali i još neki mediji koji nisu pod konrtrolom režima: https://www.capital.ba/sume-odbile-nalog-inspektorata-da-penzionisu-direktora-sg-sjemec/  i pojedini antirežimski mediji https://www.rtvbn.com/353031/Sume-ne-postuju-nalog-Inspektorata

Protivzakonito je Jagodić frizirao i finansijske izvještaje preduzeća na čijem je čelu. I drugi mediji otkrili su da je u papirima „zamagljen“ dug veći od pola miliona KM koji duguje „Drvolik“ d.o.o. Ono što ovi mediji nisu znali jeste da je vlasnik „Drvolika“ Jagodićev kompanjon i popredsjednik OO SNSD-a Rogatica Miladin Mićo Pandurević i da tih pola miliona nikad neće platiti.

U međuvremenu je „Drvolik“ propao, a Pandurević je osnovao „Pelet“ d.o.o. na nekoga od rodbine. Ponovo je „zavalio“ šume stotinama hiljada maraka, IRB nekoliko miliona, radnike desetinama plata, oteto je prenio preko „grane“ i tim parama pravi kule i vile po Beogradu.

A i „Pelet“ d.o.o je u međuvremenu propao. Ovih dana Mile Gromada naredio je Milu Jagodiću da se dug prema Pandureviću zaboravi, pa se očekuje pokretanje neke nove firme čiji će Pandurević biti vlasnik. Pod ko zna kojim imenom i fiktivnim vlasnikom.

Firma će ponovo dobiti par miliona kredita od IRB-a koje nikad ih neće vratiti; dobiće nekoliko stotina hiljada KM oblovine džabe; stotinjak radnika džabe će raditi par godina; oteta imovina biće prenesena u Srbiju, firma će biti ugašena i osnovana nova…

Vlast i inspekcijski organi znaju ovo sve mnogo bolje od jednog piskarala. Ali ne smiju ništa da preduzmu. Javnost mora znati i to da će ovdje iznesene istine autoru donijeti brojne i teške probleme u privatnom životu, uključujući i opasnost po život. Ali neko mora progovoriti o ovom pregolemom kriminalu i narodnim štetočinama po svakucijenu.

Ranije nezakonite rabote Mila Jagodića

Brojne nezakonitosti Mile Jagodić činio je i decenijama unazad, još kao direktor spomenutog „Agrokombinata“, poljoprivrednog kompleksa koji je u vlasništvu imao hotele, prodavnice, mesnice, ovčare, ergelu…

Milorad Jagodić

„Agrokombinat“ je uništen, Mile i kompanjoni kupili su ga za oko 300 hiljada KM, prodali su samo jedan hotel za te pare, oko 300 radnika poslali su kući i ostatak imovine rasprodaju, dio po dio.

Tako su pokušali da ukradu 1.000 hektara najboljih rogatičkih polja. Uknjižili su ih kao imovinu „Agrokombinata“, iako je zemlja u vlasništvu Republike Srpske i opštine. Zatim su je pokušali prodati. Nije im uspjela nakana, ali Mile Jagodić nikad nije odgovarao za pokušaj krađe tolike imove.

Pokušajte vi ukrasti samo 100 kvadrata od države pa da vidimo šta će vas snaći! I još pride pokušao je na svoje ime da „ukajti“ 100 dunuma zemlje. I nikom ništa. On je iznad zakona, on je izvan zakona.

Dosadno mi više i da pišem. Ali makar ovo još da podsjetim, na poslovne prostore: Ulica Abadžiluk, Baščaršija, prodavnica br. 31, Abadžiluk, Baščaršija, prodavnica br. 32, ulica Živka Jošila, kod Vojne bolnice, prodavnica br. 43, kod uprave gradskog saobraćaja, prodavnica br.47, naselje Višnjik, prodavnica br. 37, Čengić vila, ulica Džemala Bijedića, prodavnica br.36, Gajev trg br. 1, prodavnica br. 53, naselje Grbavica, Trg Pere Kosorića, prodavnica br. 33, Grbavica, ulica Borisa Kundera, prodavnica br. 44, Pale, uži dio grada, 1 poslovni prostor, stambeno-poslovni objekat u Srbiji, grad Ruma, Ulica Vuka Karadžića 40, ukupna površina preko 600 m/2, prodati su a da ni jedna jedina marka od njihove prodaje nikad nije ušla u blagajnu preduzeća. Gdje su otišle pare?

Niko ne smije to da pita Milorada Jagodića! Jer je on iznad zakona.

Još malo rogatičkog Milovanja

Mile Sokolović je, za razliku od Mila Jagodića, sitna riba. Priskakuje uz Jagodića.

Milorad Sokolović

https://www.youtube.com/watch?v=P_DbJHmduBI

Pošto u Rogatici nema željeznice jedini politički uticaj uspio je da ostvari u Osnovnoj školi „Sveti Sava“. I to godinama unazad. Prvo je tadašnjeg direktora Tomislava Pavlovića, raznim vrstama pritisaka uključujuči i prijetnje da će ostati bez direktorske pozicije, natjerao da se učlani u DNS.

Pavlović je isti obrazac primijenio na sve ostale zaposlene u školi. I dok su nastavnici aplicirali DNS-ovu politiku škola je bukvalno propadala. U fizičkom i svakom drugom smislu.

Stranačkom kombinatorikom u školu je zaposlena kćerka Mila Sokolovića. Išlo se na foru ugovora o radu na 2 godine. Plan je bio da prećutno prođu te 2 godine, da se uđe u treću, i da i ona, po automatizmu, bude primljena u stalni radni odnos.

Pošto je tadašnji direktor Pavlović upozoren da ne čini ovu nezakonitost kćerki Milorada Sokolovića prekinut je radni odnos. Ovo je ni manje ni više nego direktorskom glavom platio Tomislav Pavlović. Pošto su škole resorno vlasništvo DNS-a Pavlović je smijenjen, a hitno je tražen novi direktor. Pronađen je u liku nastavnika Mila Planinčića, čovjeka sa izvjesnim zdravstvenim problemima koji nisu fizičke prirode.

Ključna kvalifikacija koja je Planinčića dovela na direktorsko mjesto jeste njegov pristanak da ponovo zaposli kćerku Mila Sokolovića, šefa Rogatičkog DNS-a u školu. Da bruka bude potpuna i sin Mila Planinčića radi u toj istoj osnovnoj školi. Planinčićev sin, iako otac četvoro djece, nedavno je imao… malo je reći – aferu – sa učenicom osnovne škole starom svega 12 godina.

Sve to dospjelo je do nadležnih organa i do nenadležne javnosti. Sumnja je pala na potpisnika ovih redova. Pošto o tome do sada nikad i nigdje nisam napisao ni riječ red je da to uradim. Kad mi je glava već u torbi da imam i valjan razlog za to.

Kolektivna lobotomija

Ako ste dogurali dovde vratimo se, kratko, ideji sa početak priče. Danas ljudi ulaze u politiku samo zato da bi se okoristili, umjesto da rade za opšti interes. Toliko su nam svima isprali mozgove da nismo u stanju više ni da zdravo razmišljamo.

Kao kad vas u igri „ćori-bake“ zavrte pa ne znate ni gdje ste ni ko ste. Umjesto da mi njima „čitamo lekciju“ o tome da se ne smije krasti, oni nama lopovluk nameću kao vrhunski princip, i predlažu nam da se većina nas dodatno odrekne svojih bijednih prava, da bi manjina njih mogla da živi još bolje. Nisu oni krivi, mi smo go*na.

Пише: Зоран Ј. Јанковић