Rođeni i odrasli u kolektivnim centrima

Čak 125.000 stambenih jednica u BiH još čeka na obnovu, a u kolektivnim centrima živi oko 7.000 ljudi, često u nehumanim uslovima, bez vode i struje.

Bosna i Hercegovina 20.06.2015 | 13:08

Ovi podaci, koje nam je povodom 20. juna, Svjetskog dana izbjeglica, ustupila Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, ilustruju tek dio sumorne sadašnjosti i neizvjesne budućnosti onih koji su tokom rata bili prinuđeni da napuste svoje domove.

Zukićeva kaže da je najveći problem ove populacije nedostatak posla, te da je dosta i povratnika i raseljenih lica koji su u stanju socijalne potrebe.

"Mi smo obišli sve kolektivne centre i tamo je situacija jako teška. Prvo, riječ je o vrlo malim prostorijama za četvoročlane porodice. Drugo, mokri čvorovi su katastrofalni. Neki nemaju ni vode. Moraju platiti struju, a nemaju novca, pa neki žive i u mraku. A da ne govorimo o tome da niko ne radi ili da rade za dnevnice", precizirala je Zukićeva.

Ističe da je jedna generacija djece, koja je tokom rata došla u kolektivne centre, tu i odrasla, a neki od njih su tu potom i osnovali svoje porodice.

"I djeca se rađaju u kolektivnim centrima, što je nedopustivo! U tim centrima je sada 675 djece starosti do 17 godina. Oni idu u škole, ali su uslovi i za školovanje jako teški", kazala je Zukićeva.

Veljko Stevanović, predsjednik Saveza izbjeglih, raseljenih lica i povratnika Republike Srpske, smatra da problematika koja tišti ovu populaciju neće biti riješena ni u narednih 50 godina.

"Eto, 20 godina je prošlo, a problemi nisu riješeni. Sredstava više nama. Naši političari pričaju priče, spominju milione i programe, a to je samo bacanje prašine u oči. Pa spominjano je da je u BiH namjenski ušlo petnaestak milijardi za obnovu porućene imovine. Gdje su te pare", ogorčeno pita Stevanović.

Maćehinski odnos prema ovom stanovništvu Stevanović opisuje i na primjeru formiranja izbjegličkih naselja na parcelama koje su plavile, kako je rekao, i u normalna vremena.

"Osim toga, rijetko ko od tih ljudi danas radi", podvukao je Stevanović.

Nikola Tomić (83), izbjeglica iz Sanice kod Ključa, takođe gubi nadu da će dočekati krov nad glavom. Sa svojom suprugom se već 19 godina potuca po alternativnim smještajima, a danas žive u Ljubiji, kod Prijedora, u jako lošim uslovima.

"Patimo se pod stare dane u oronuloj zgradi koja prokišnjava na sve strane. Nadležni već godinama govore samo da se strpimo, a ja više nemam ni zdravlja ni vremena da se strpim", kaže on.

Inače, prema dostupnim podacima, tokom proteklog rata u BiH je uništeno ili devastirano oko 450.000 stambenih objekata, a, dakle, još 125.000 ih čeka na obnovu - iako su prošle dvije decenije od ratnih dejstava.

Izvor: Nezavisne novine