Srbinu posljednjem presudila mašina

Poslije strijeljanja Andrije Markovića prije jednog vijeka u mnogim državama SAD pogubljenje na ovaj način ukinuto. Mladi rudar ubio zemljaka Jovana Gregovića zbog nasljedstva. Stražari odbili da pucaju i usmrćen je automatskom spravom.

Srbija 29.03.2015 | 12:06

Od 1930. godine do danas u Americi je izvršeno oko 5.000 smrtnih kazni, najčešće davanjem smrtonosnih injekcija. Kako je zbog nestašice ovih "ubojitih sredstava", koje se uvoze iz Evrope, izvršenje smrtne kazne postalo neizvjesno i previše skupo, američko Ministarstvo pravde razmišlja da ponovo uvede streljanje osuđenika na smrt, koje je u većini država SAD ukinuto prije 100 godina poslije smrti Andrije Mirkovića (33), mladog Srbina u Državnom zatvoru Nevada.

On je likvidiran uz pomoć mašine za pucanje, slične današnjem mitraljezu, s obzirom na to da su stražari odbili da "mu presude".Ubistvo Mirkovića u proljeće 1913. ušla je u anale američkog pravosuđa i istoriju američkih zatvora kao prva i posljednja smrtna kazna izvršena strijeljanjem.

Poslije njega, nijedan osuđenik u Nevadi, a potom i u drugim američkim državama, nije strijeljan, već su ubijani smrtonosnom injekcijom, vješanjem ili gasom.- Andrija Mirković je bio miner iz rudarskog grada Toponah. Rođen je 1879. godine negdje na prostoru Kraljevine Srbije - piše u njegovom zatvorskom dosijeu koji je danas dostupan američkoj javnosti.

- Osuđen je na smrt zbog ubistva zemljaka Jovana Gregovića. U Državnom zatvoru Nevade bio je zaveden kao zatvorenik broj 1479.Kako navodi Gradimir Marković, Srbin iz Čikaga koji je zapisao sudbinu ovog Srbina, Mirković je bio samo jedan od 8.000 srpskih doseljenika koji su radili kao rudari i mineri u rudnicima širom Arizone, Nevade i Aljaske.

Stigao je u Ameriku 1909. godine kod rođaka Krste Mirkovića, koji mu je našao posao u rudniku Belmont u Topahu. Kada je Krsto 1911. poginuo u rudarskoj nesreći, kako nije imao testament, sva njegova imovina predata je činovniku Jovanu Gregoviću, porijeklom iz Petrovca na moru, da je razdijeli nasljednicima.

Andrija Mirković je odbio da mu prije nego što je sjeo na stolicu ispred mašine za pucanje, stave crni povez preko očiju.- Umrijeću kao vojnik - rekao je i na sav glas opsovao sudiju koji ga je osudio.

- Čini se da je Gregorić izvršio nepravednu raspodjelu nasljedstva, jer su Krstovi rođaci Vaso i Marija Mirković naslijedili 1.750 dolara, odnosno 507 dolara, a rođak Andrija Mirković samo 50 dolara.

Bijesan zbog nepravde Andrija je uzeo pravdu u svoje ruke - objašnjava Marković.Kako je objasnio u svom naknadnom priznanju on je ubo Gregovića u grudi i prepone zato što mu je dugovao novac, koji je naslijedio od rođaka Krsta.

Srpska kolonija u Nevadi je bila iznenađena ovim zločinom, jer je Andrija Mirković bio poznat kao miran, druželjubiv i pošten čovjek. Nije znao engleski i zato je bio privržen svojim Srbima. Već u junu 1912. za prvostepeno ubistvo osuđen je na smrt.

Presudu mu je izrekao sudija Mark Averil. U vozu kojim je Mirković od grada Toponaha vođen na stratište u Državni zatvor u Karson Sitiju, od straha pripala mu je muka, pa je molio svoje čuvare da ga ubiju na licu mjesta.

Njegovi advokati su uložili žalbu, u kojoj su tvrdili da je mladi Mirković počinio zločin zbog nanijete mu nepravde. Sud je odbio žalbu i od Mirkovića tražio da se izjasni kakvu smrt želi, strijeljanjem ili vješanjem.

- Strijeljajte me - bila je poslednja volja Andrije Mirkovića.- U Državnom zatvoru Nevade je zbog Mirkovića nastao pravi haos. Upravnik Džordž Koving pokušavao je ga nagovori da promijeni odluku o strijeljanju, jer nije mogao da nađe petoricu stražara koji bi pucali u Andriju. Čuvari su, naime, odbijali da ga streljaju.

Upravnik je zato podnio ostavku, a na njegovo mjesto, baš zbog izvršenja smrtne kazne nad Andrijom, postavljen je Denver S. Dikerson, nekadašnji guverner Nevade.

On je predložio da se smrtna kazna izvede bez ljudi. Uz pomoć mašine za pucanje, koja je ispalila smrtonosne hice u ovog Srbina - objašnjava ovu složenu situaciju hroničar Gradimir Marković.Mirković je strijeljan "pucajućom galerijom čelika", kako je nazvana mašina za izvršenje smrtne kazne.

Bila je teška 450 kilograma. Imala je tri automatske puške "sevidž" iz 1899. godine i "maksim", kalibra 30 milimetara. Ta mašina više nikad nije korišćena. Danas je izložena u muzeju u Karson Sitiju u Nevadi.

Izvor: Novosti