11 godina od martovskog pogroma

Eparhija raško-prizrenska danas će molitveno obilježiti 11 godina od najvećeg egzodusa Srba na Kosovu i Metohiji koji se dogodio u prisustvu predstavnika vojnih i mirovnih misija međunarodne zajednice.

Srbija 17.03.2015 | 08:10
11 godina od martovskog pogroma

U djelimično obnovljenom hramu Svetog Nikole u Prištini danas će biti služen parastos žrtvama pogroma, navodi se u saopštenju iz Eparhije.

U martovskom pogromu 2004. godine, u rušilačkim napadima albanskih ekstremista život je izgubilo 19 osoba, a više stotina lica pretrpjelo je fizičke povrede, podsjećaju u Eparhiji.

Tokom dvodnevnih organizovanih napada na srpske enklave i svetinje zapaljeno je i oštećeno više od 900 domova, dok je dodatnih 4.000 Srba koji su preživjeli najteže godine poslije oružanog sukoba 1999. godine bilo prinuđeno da napusti svoja ognjišta.

Ekstremisti su se posebno obrušili na srpske pravoslavne svetinje. Uništeno je 35 crkava i manastira, a u ovim nezapamćenim vandalskim aktima, od kojih su neki prenošeni uživo na lokalnim kosovskim televizijama, zauvijek su uništene brojne ikone i nepokretna kulturna dobra koja su vijekovima preživjela osmansku okupaciju i svjetske ratove.

U saopštenju Eparhije ističe se da je 17. mart 2004. godine posebno bolno pogodio srpski narod i njegovu Crkvu zbog toga što se sve ovo dogodilo ne u vrijeme ratnog haosa, već u prisustvu više hiljada pripadnika međunarodnih mirovnih snaga KFOR-a, kosovske policije i UNMIK-a od kojih niko nije javno preuzeo odgovornost za brojne propuste.

"Najteža od svega je činjenica da već evo 11 godina nije provedena ozbiljna istraga povodom ovog nasilja i da nisu pronađeni organizatori masovnih i koordinisanih vandalskih napada, iako su svi međunarodni predstavnici koji su tada posetili Kosovo i Metohiju veoma eksplicitno ukazali da je reč o dobro organizovanim akcijama uz aktivnu podršku kosovskih medija na albanskom jeziku", navode u Eparhiji.

Odsustvo istrage posebno je kritikovao i OEBS u svom izvještaju povodom ovog nasilja.

Simbolično mali broj lica kažnjen je lakšim i uslovnim kaznama, kao na primjer za paljenje drevne Bogorodice Ljeviške, spomenika pod zaštitom UNESKO-a iz 14. vijeka za čije su skrnavljenje fresaka kažnjena četiri kosovska Albanca uslovnom kaznom od četiri mjeseca.

Nažalost, kako se navodi, nasilje koje se sporadično nastavlja protiv srpskih svetinja i povratničkih domova do danas nije zaustavljeno.

"Ovo pokazuje da bez obzira na sve što je učinjeno kako bi se stvorili bolji uslovi za život Srba i dalje postoji veoma visok stepen rizika da se slični napadi ponove, a sve sa ciljem sistematskog uništavanja baštine srpskog naroda na ovom prostoru koje za današnje lokalne ultranacionaliste i dalje predstavlja bolan podsetnik srpske istorije koja se jeftinim falsifikatima ne može izbrisati iz istorijske nauke i istorije umetnosti ovog dela Balkana", naglašvaju u Eparhiji raško-prizrenskoj.

Srpska pravoslavna crkvam, ističu u Eparhiji, jevanđelski je podnijela i ovaj talas nasilja nad svetinjama, kao onaj koji su tokom Drugog svjetskog rata izvršili balisti ili raniji iz vremena petovjekovne osmanske okupacije.

"U procesu obnove od 2005. godine obnovljeno je ili donekle popravljeno oko 70 odsto objekata oštećenih ili uništenih 2004. godine i po međunarodnim zahtevima u obnovi su učestovale i kosovske institucije pod nadzorom i organizacijom Saveta Evrope. Poseban uspeh predstavlja obnova Bogoslovije u Prizrenu koja se nastavlja obnovom dve najveće zgrade koje finansira Evropska komisija", dodaje se u saopštenju.

Takođe su obnovljene i privremeno zapustjele parohije u Prizrenu, Prištini, Peći, Uroševcu, Vučitrnu i Istoku, iako do očekivanog većeg povratka prognanika u ove gradove nije došlo zbog opšteg nedostatka bezbjednosti i etničke netolerancije.

"Martovski pogrom bio je velika tragedija za SPC, ali je još veća tragedija i sramota za kosovske institucije čiji predstavnici i danas vode ovo društvo i tobože pretenduju na evropsku budućnost, iako nikada nisu prihvatili ni najmanji stepen svoje odgovornosti za nasilje 2004. godine", ukazuje Eparhija raško-prizrenska.

Ova eparhija nastaviće sa procesom obnove koliko god to mogućnosti dozvoljavaju, ali isključivo na principima posebnog položaja koji je dat SPC međunarodnim dokumentima i kosovskim zakonima.

Zbog dugoročne ugroženosti hrišćanskih svetinja u vremenu etničkog i vjerskog radikalizma na Kosovu i nesposobnosti lokalnih institucija da bez međunarodnih pritisaka adekvatno vrednuju i zaštite baštinu srpskog naroda na ovom prostoru posebna vrsta zaštite srpske baštine i iznad svega njenog naroda na Kosmetu je i te kako dugoročno potrebna, navode u Eparhiji.

"Pre ili kasnije tema srpske baštine mora da dođe na dnevni red dijaloga između Beograda i Prištine, pogotovo usled sve agresivnijih najava pojedinih političara u Prištini da dosadašnje mere zaštite srpske baštine treba revidirati i našu baštinu lišiti njenog istorijskog i duhovnog identiteta", kažu u Eparhiji.

Iz Eparhije ističu da će potresne scene masovnog uništavanja crkve Svetog Apostola Andreja u Podujevu sa lokalne albanske televizije od 17. marta 2004. godine zauvijek ostati živi podsjetnik najbrutalnijeg nasilja nad hrišćanskim svetinjama u Evropi u novije vreme.

Kao u brojnim drugim slučajevima, kako se navodi, akteri vandalskih napada nisu bili pojedinci, već masa mladih ljudi koji su sistematski izloženi antisrspkoj i antihrišćanskoj radikalizaciji.

U talasu nasilja na Kosovu i Metohiji od 17. do 19. marta 2004. godine ubijeno je 19 civila, od kojih osam Srba i 11 Albanaca, a više od 900 osoba je povrijeđeno.

Etnički je očišćeno šest gradova i devet sela, porušeno je, zapaljeno ili teško oštećeno 935 srpskih kuća i deset društvenih objekata. Uništena su i 72 vozila UN.

U pogromu je uništeno ili do temelja spaljeno 39 hramova SPC, među kojima 18 spomenika kulture, poput hrama Bogorodice Ljeviške u Prizrenu.

Izvor: Agencije

Komentari / 5

Ostavite komentar
Name

sarajlija

17.03.2015 07:41

Ovo je još jedan od primjera kako je Vuk u pravu sa onom pričom od prije neki dan.Ovakvih dešavanja u miru između Srba i Bošnjaka nije nikad bilo a ratovali smo skoro 4 godine.Ne trebamo se grliti i ljubiti ali uzajamno poštovati možemo i moramo.Divljaštvo izraženo tih martovskih dana je za mene nevjerovatno.

ODGOVORITE
Name

Julio

17.03.2015 08:10

E moj Sarajlija,pa nisu svi ko Bosnjaci muslimani iz Bosne,ovo su Siptari,to jos zivi 50 godina unazad.

ODGOVORITE
Name

kameleon

17.03.2015 08:40

Ovoliko mržnje i vandalizma je bilo za očekivati od naroda koji je živio i sada živi daleko od civilizovanog svijeta. Zabrinjavajuće je to što svjetski silnici pokušavaju na ruševinama Srpske tradicije i kulture napraviti nešto što bi, za njih i njihove interese, ličnilo na prihvatljivo demokratsko društvo. Nikada u tome neće uspjeti.

ODGOVORITE
Name

Bosnjak

17.03.2015 10:41

Bosnjaci ce uvijek braniti bozije kuce bez obzira da li se ona zvala crkva, dzamija ili sinagoga, na to nas vjera obavezuje i mi cemo se toga drzati dok smo zivi i postojimo. Ako neko zatrazi pomoc u BiH pomocemo i u izgradnji, jer da ljudi vise vjeruju u Boga, a manje budalama(npr Covic,Bakir,Dodik) ljepse bi nam bilo, ali mi volimo nasa tri sveta apostola koji nam donose svake 4 godine, da nas osvijeste u svojoj misiji:nacija,vjera!!!!

ODGOVORITE
Name

Milojko-Banja luka

17.03.2015 16:28

Pogotovo će Bošnjaci braniti crkve to smo vidjeli 90ih a gledamo i danas u Sarajevu,dok kod nas gdje god jedan musliman živi moramo zidati džamiju ali ipak Srbi smo mi prodane duše,koliko znam islam iz cjelog svjeta je isti i vjerske vođe pozivaju u sveti rat sve pa su tako i mudžahedini "Božiji sinovi ubijali Srbe" dok su Srbi ginuli braneći kolege Bošnjake (muslimane) a za onu stranu nisam baš čuo,jednostavno svaki normalan čovjek zna i vidi kakvo zlo radi i čini islam preko vjerskih vođa tako da se ja od njih ograđujem i od urlikanja u 5 ujutru neka hvala. Nema razlike između džamije u kojoj su Albanci i džamije u kojoj su Bošnjaci,samo mi nikada se javiti ne smijemo dok ovi kolju i ubijaju Srbe siluju srpsku djecu pale crkve i manastire nema tu ljubavi.

ODGOVORITE