Šta nakon 17. juna?

Helena Mandić, pomoćnik direktora za oblast emitovanja u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK), za MCOnline piše o posljedicama neprelaženja na digitalno emitovanje u BiH nakon konačnog roka.

Bosna i Hercegovina 15.03.2015 | 18:15

Šta je digitalno emitovanje?

Tradicionalno, dosad poznato emitovanje koje nazivamo analognim, podrazumijeva korištenje jednog frekvencijskog kanala za emitovanje jednog TV programa. Digitalno emitovanje je poseban sistem prenosa signala koji omogućava da se na jednom kanalu prenosi i do 10 programa, dok se u isto vrijeme oslobađa veliki dio frekventnog spektra za druge svrhe (mobilne usluge, broadband Internet, itd).

Kakve su koristi od digitalnog emitovanja?

Digitano emitovanje omogućava pružanje više različitih vrsta sadržaja, što bi moglo dovesti i do rasta njihovog kvaliteta – sadržaji će postajati kompetitivni kako bi udovoljili rastućim zahtjevima potrošača. S druge strane, digitalna tehnologija omogućava kvalitetan i stabilan signal. Digitalna tehnologija takođe nudi nove dodatne usluge poput programskog pretraživača elektronskog programskog vodiča, višekanalnog zvuka, interaktivnosti, kodiranja, PayTV itd. Konačno, oslobođeni frekvencijski resursi, tzv „digitalna dividenda“ mogu se koristiti na različite načine čija je glavna zajednička karakteristitka da bi trebali služiti opštem dobru zajednice.

Kada uvesti digitalno emitovanje?

O prelasku sa analognog na digitalno emitovanje se u Bosni i Hercegovini priča već jako dugo, od 2006, kada je u Ženevi, u organizaciji Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU), održana Regionalna konferencija o radiovezama za planiranje digitalnog zemaljskog radiodifuznog servisa u dijelovima regija 1 i 3, u frekvencijskom opsegu od 174-230MHz i 470-862MHz.

U okviru Konferencije usvojen je regionalni sporazum koji predviđa uvođenje digitalne i potpuno gašenje analogne televizije u Evropi, Africi i dijelu Azije. Sporazumom je 17. juni 2015 određen kao krajnji datum prelaznog perioda do kojeg je potrebno ugasiti svako analogno i u potpunosti uspostaviti digitalno emitovanje.

Kao i svaki multilateralni sporazum, i ovaj predstavlja niz obaveza koje potpisnice moraju ispuniti kako bi mogle uživati prava koja im sporazum daje. U konkretnom slučaju, najjednostavnije rečeno, nakon 17. juna 2015., sva međunarodna zaštita prelazi na digitalne dodjele, dok analogne prestaju biti predmetom međunarodne zaštite.

Uz ubrzani razvoj tehnologije, predviđenih 9 godina je dovoljno za usvajanje odgovarajućih regulatornih okvira, planova aktivnosti koje se imaju preduzeti kao i nosilaca istih. Dokaz da je rok i više nego realan ne moramo tražiti daleko – dovoljno je znati da je u Hrvatskoj prelazak sa analognog na digitalno emitovanje završen krajem 2010.

U Bosni i Hercegovini još u toku 2007. počinju zajedničke aktivnosti Savjeta ministara i Regulatorne agencije za komunikacije na izradi strateškog dokumenta koji će regulisati ovaj proces.
Pri tome se maksimalno slijede preporuke Evropske komisije (COM (2005) 204) prema kojima bi sve članice EU trebale najkasnije do 2012. preći na digitalno emitovanje, pa se u konačnom dokumentu, Strategiji prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju u frekvencijskim opsezima 174-230 i 470-862 MHz u Bosni i Hercegovini, koji je Savjet ministara usvojio u junu 2008, kao krajnji rok za ispunjavanje ovih obaveza određuje 1. 12. 2011.

Gdje se nalazi BiH u priči o digitalizaciji?

Danas, u martu 2015., nakon propalih pokušaja usvajanja Akcionog plana, pomjeranja roka na 1.12.2014., jedva uspjele nabavke dijela opreme potrebne za građenje kičme digitalne mreže za Javni RTV sistem koja još nije instalirana – ostaje nam da sagledamo moguće posljedice i da razmotrimo par koraka koji bi ih mogli malo ublažiti.

U predstojećem periodu neće postojati ništa što bi Agencija mogla uraditi da zaštiti domaće televijzije –  kako je navedeno, analogne frekvencije nakon 17.6. neće uživati međunarodnu zaštitu, pa premda Agencija neće prisilno gasiti stanice, njihovi signali neće biti dostupni.

Pogrešno je misliti da će se neispunjavanjem ovog roka stvari zadržati ovakve kakve jesu, ali da je najteža posljedica izostanak navedenih dodatnih koristi. Za razliku od mnogih međunarodnih obaveza koje BiH nije ispunila, neispunjavanje ovih će imati vrlo opipljive posljedice.

Digitalni signal je puno jači od analognog, njegovo pokrivanje puno veće. Kada zemlje regiona počnu u potpunosti iskorištavati svoje digitalne kapacitete, njihovi signali će jednostavno brisati bh. analogne dodjele. Evo kako će to izgledati na primjeru 11. TV kanala:

Pokrivenost teritorije BiH signalom 11. TV kanala do 17.6.2015

Pokrivenost signalom 11 TV kanala nakon 17.6.2015.

Šta će se 17. juna 2015. desiti gledaocima u BiH ?

Gledaoci koji u BiH prate televizijske programe preko antena će se nakon 17. juna suočiti sa snijegom na ekranu na većini kanala na kojima su emitovale bh. televizije. Ovo se odnosi podjednako i na kanale koje koriste javni RTV servisi i na one koje koriste lokalne televizijske stanice.

Ovo se može, ali ne mora, desiti odjednom –  vjerovatnije je da će zemlje iz regiona svoje digitalne kapacitete uključivati postepeno, s tim da je realno očekivati da će većinu svojih kapaciteta aktivirati vjerovatno do jeseni 2015.

Gledaoci koji u BiH prate televizijske programe putem kablovske televizije ili nekog drugog oblika distribucije će biti u mogućnosti gledati strane programe, kao i domaće programe televizijskih stanica koje ne koriste frekvencije za emitovanje.

Šta ovo znači za zaposlene televizijskih stanica i za lokalnu privredu?

Ovo će sigurno dovesti do gašenja mnogih lokalnih TV stanica, i komercijalnih i javnih. Možemo raspravljati o (ne)kvalitetu ili (ne)profesionalizmu u njihovim programima, ali je činjenica da ove stanice pružaju lokalne informacije stanovništvu koje pokrivaju svojim signalima, i da predstavljaju važan dio lokalnih zajednica. Gašenje televizijskih stanica će dovesti do gubitka radnih mjesta, a negativne efekte će imati i na lokalnu privredu koja će izgubiti jedan od vidova oglašavanja.

Šta očekuje javne RTV servise?

O javnim servisima je puno toga rečeno u proteklih gotovo 20 godina njegove rekonstrukcije. Rekonstrukcija očigledno nije uspjela, a sad već sasvim izvjestan gubitak ogromnog dijela pokrivanja može imati zaista nesagledive posljedice.

Šta je “digitalna dividenda” i koje su štetne posljedice njenog nekorištenja?

Zbog velikih kapaciteta, prelaskom na digitalno emitovanje oslobodiće se ogroman dio spektra koji je dosad korišten za analogno emitovanje. Ovaj dio spektra se može koristiti u različite svrhe, a prevladavajući evropski princip je da se dio oslobođenih frekvencija dodijeli za potrebe uvođenja novih mobilnih tehnologija. Nakon procjene stanja i mogućih pozitivnih i negativnih efekata prihvatanja ove inicijative, BiH se pridružila ovom evropskom principu i rezervisala  pravo  da ovaj dio frekvencija dodijeli za potrebe razvoja novih mobilnih tehnologija.

Već je 2008. u okviru Strategije prelaska sa analognog na digitalno emitovanja u BiH preporučeno da se što prije krene sa dodjelom prava korištenja digitalne dividende sa prijedlogom da se od dobivenih finansijskih sredstava izvrši sufinansisranje procesa digitalizacije u BiH.
Ilustracije radi, samo od naknada za državni doprinos za korištenje frekvencija država bi mogla zaraditi oko 5 miliona KM godišnje. S druge strane, opet su na gubitku građani – uvođenje novih tehnologija bi se na kraju maksimalno snizile cijene usluga i povećala mogućnosti korištenja širokopojasnog interneta.

Da li je suviše kasno?

Regulatorna agencija za komunikacije (Agencija) je krajem novembra 2014 organizovala okrugli sto na temu “Digitalizacija – šta nakon 17.6.2015?”.

Ovaj skup je posljednji u nizu sličnih aktivnosti koje je Agencija organizovala u proteklim godinama upozoravajući na važnost digitalizacije, a na njemu su po prvi put predstavljene sve negativne posljedice sa kojima će BiH i njeni građani biti suočeni ukoliko rok za konačni prelazak na digitalno emitovanje ne bude ispoštovan.

Premda je izostala odgovarajuća reakcija javnog i komercijalnog sektora, skup je ipak definisao određeni niz mjera koje bi Savjet ministara trebao da usvoji u narednom periodu kako bi se barem djelimično ublažile negativne posljedice kašnjenja.
Ove mjere uključuju i zvanično pomjeranje roka na 17. 06. 2015 u 00.01; ubrzavanje aktivnosti na realizaciji svih faza nabavke opreme u okviru projekta digitalizacije prenose i emisione mreže javnih RTV servisa; izmjenu standarda na DVB-T2 uz zadržavanje istog modela kompresije (MPEG4); izmjenu Strategije kojom bi se omogućilo da u MULTIPLEX-u A, koji je određen samo za potrebe javnih RTV servisa, privremeno emituju i komercijalne i lokalne javne TV stanice i ; i konačno omogućavanje Agenciji da u što skorijem roku počne sa aktivnostima na odabiru operatora MULTIPLEX-a B.

Prijedlog mjera je upućen Savjetu ministara polovinom januara 2015, a koliko je poznato, do danas se nije našao na dnevnom redu.

Izvor: Media.ba