Djeca sama idu u izbjeglištvo

Djeca, koja imaju svega sedam godina, mogu se naći u brojnim izbjegličkim kampovima, ali ono što je najintrigantnije u svemu ovome - ona su sama krenula u izbjeglištvo.

Svijet 25.02.2015 | 22:40
Djeca sama idu u izbjeglištvo

Uglavnom je riječ o djeci iz Eritreje, gdje je i danas represivni režim na vlasti, a roditelji nemoćni da i sami izađu iz zemlje, put izbjeglištva šalju djecu kako bi se bar ona spasila.

Djeci iz Eritreje prva stanice je granica sa Sudanom, koju uglavnom u grupama prelaze pješke. Tek neko im ponudi prevoz ili prenoćište da ne hodaju noću, jer se temperature u pustinji spuštaju čak i do nule, piše BBC.

Takođe, vrlo su vješti u izbjegavanju sudanskih policijskih patrola, a sve kako bi došli u Šagarab, ogromni izbjeglički kamp u sredini pustinje. Ovdje je smješteno oko 35.000 ljudi, uglavnom iz Eritreje, kojima je ovaj kamp zapravo polazna tačka za dalji put, uglavnom ka Evropi.

Ipak, u ovom kampu ima i veliki broj djece koja su sama krenula u izbjeglištvo. Samo na kapiji kampa u prosjeku se nađe oko 70 djece i sva ona su sama došla ovamo. Uglavnom se druže međusobno i čekaju šansu kako da krenu dalje.

Neka od djece imaju svega sedam godina, a već sada su primorana da se snalaze sama u ovom svijetu. U kampu ih prima Sara Eliot iz UNHCR-a, koja nastoji da im objasni sve opasnosti s kojim se mogu susresti na svom putu. Eliotova objašnjava kako je nekoj djeci ovo jedini spas, a na pitanje gdje zapravo žele da odu, djeca se međusobno gledaju i samo nekoliko njih odgovara na pitanje:

"Ja bih u Evropu", odgovara jedan dječačić, iako ni sam vjerovatno nema predstavu gdje i šta je Evropa.

Drugi, stariji dječak je konkretniji u svom odgovoru: "Ja bih volio da odem u Englesku", kaže on. Inače, zemlja iz koje dolaze ova djeca je dokaz koliko jedan režim može biti represivan.

Naime, stariji dječaci kao i odrasli muškarci služe vojni rok koji u nekim slučajevima traje između deset i 30 godina, a nekada čak i duže. Takođe, mnogi od njih su dužni da bar godinu dana besplatno rade u fabrici ili na farmi, što im se takođe računa u vojnu službu. Upravo zato roditelji očajnički žele da svoju djecu pošalju van zemlje, kako ne bi doživjela njihovu sudbinu.

Nezavisne

Komentari / 0

Ostavite komentar