Gubitak mobilnog, pet faza tuge

Često se pitamo kako smo se uopšte nekada snalazili bez mobilnih telefona. Novinar "Gardijana" odlučio je da se podvrgne testu - kada mu se telefon pokvario, odlučio je da ga ne popravlja i da vidi kako je to živeti bez njega. Gubitak aparata je izazvao psihološku reakciju - i on je tugovao u pet faza.

Svijet 20.02.2015 | 10:18
Gubitak mobilnog, pet faza tuge

Kada žalite za najbližim, tuga ima pet stadijuma - od poricanja, preko gneva, pogodbe i depresije do prihvatanja. Taj model pre gotovo pola veka postavila je švajcarska psihijatrica, a britanski novinar nedavno je, na svojoj koži, osetio sve faze žalosti, samo što je njen uzrok bio gubitak mobilnog telefona. Ne bilo kakvog, već pametnog.

Prva faza - poricanje

"Bio mi je u džepu, znači nije mogao da se pokvari. Uostalom, to su veoma skupi i kvalitetni uređaji", rekao je novinar.

Ubrzo je shvatio da se itekako potresao.

Nastupila je druga faza - ljutnja. Čak i svest da je reč samo o telefonu, nije ublažila gnev.

Treća faza - pogađanje

"Pošto sam se malo smirio, odlučio sam da telefon stavim na punjenje. Računao sam, kad se odmori - proradiće", kaže novinar.

Nije proradio, pa je nastupila četvrta faza - depresija.

"Potpuno sam se deprimirao. Imao sam osećaj da ne mogu da sačuvam ništa vredno", naveo je novinar.

Do pete faze depresivnog novinara dovelo je pitanje šta će bez njega sledbenici na Tviteru, prijatelji na Fejsbuku, imejl kontakti, svi oni sa kojima svakodnevno razmenjuje poruke. I odogovor da - najverovatnije i neće primetiti da ga "nema".

Nastupila je peta faza - prihvatanje.

Pomirio se sa situacijom da u saobraćaju mora da se snađe gledajući mape, da, bez pristupa internetu, čita pravu knjigu i novine. Tada je osetio olakšanje. Sa okruženjem je, kaže, komunicirao direktnije, ali je telefon ipak odneo u servis.

"Uglavnom ljudi kada im se pokvari telefon odjednom sutra putuju. Strašna im je frka, imaju neke izgovore da im telefon treba odmah, a ne shvataju da se svima žuri", kaže Stefan Drvenica, serviser mobilnih telefona.

I gotovo svi žure sa telefonom u rukama, ali neko čitajući knjigu ili vesti, drugi slušajući muziku. Dok treći fotografiše, četvrti pomoću smartfona plaća račune.

Usput se i telefonira. Zavisnim nas ne čini uređaj, već sadržaji koje nudi. Zato je i moguća psihološka reakcija slična tugovanju, kada ga izgubimo.

"Da pitamo decu na primer da je kvalitet vašeg života 10, sad zamislite da nemate mobilni telefon, verovatno bi spustili na osam, a da nemate ni internet verovatno bi spustili na pet, a da ne možete ni da slušate muziku, verovatno bi spustili na minus pet. U stvari bi se vratili u svet svojih baka i deka koji su bili možda i srećniji", kaže Dragan Popadić, socijalni psiholog.

Možda i jesu, nezamenjivima se čine i korisne stvari koje mogu biti i banalnije od pametnih telefona. Teško da bismo mogli da zamislimo život bez, na primer - džepova.

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Smer.

20.02.2015 19:04

Tacno je to kod vas... ali ovde u Americi bi se isto dogadjalo pa jos i gore ali hvala bogu ako se telefon pokvari ili izgubi ili neko ukrade ti telefon... Odmah odes i kupis drugi. Hvala bogu svugde ih ima i telefona i raznih telefonskih kompanija tako da se odmah uzme drugi telefon i imas komunikaciju sa kime hoces.. Tesko je biti bez telefona potpuno razumem...

ODGOVORITE
Name

Zanimljivo

22.02.2015 09:05

Ljudi su usamljeni i postaju sve usamljeniji. Druzenje uzivo nije vise moderno.Niko ni sa kim ne moze,brat s bratom,komsija sa komsijom a svima treba telefon i to mobilni.Da uvek budu dostupni prijateljima (koje nema) i familiji.Ova prica gore,mi govori koliko je covecanstvo obolelo i kako pojedinac za tili cas,zbog nicega, postaje depresivan.

ODGOVORITE