Zorana Mihajlović: Znam zašto muškarcima idem na živce

Znači to je najmoćnija žena u državi i prva amazonka premijera. Dolazila je iz dubine kabineta, srdačna i predusretljiva, rušeći usput stereotipe, predrasude i nabrušenost sedme sile na političare.

Srbija 03.01.2015 | 10:14
Zorana Mihajlović: Znam zašto muškarcima idem na živce

Osetio sam, o užasa, kako se novinarski vuk u meni pretvara u pitomo jagnje... Neće moći, gospođo ministarka!

- Lep vam je kabinet!

- Bivši Mrkonjićev. Sve je ostalo isto, samo nema više slike Ane Bekute!
Osmehuje se širokim osmehom i seda u duboku fotelju, sa stočića zamamno mirišu neke skupe čokoladice, očajnički teram ono jagnje i vabim vuka... ne ide!

- Umorna sam! Preumorna. Da mi je samo da za Novu godinu sedim kod kuće, slušam muziku i jedem rusku salatu!

Ljuti se Vučić na mene, i ja na njega

- Smem apsolutno sve da kažem premijeru. I mislim da svako ko želi da mu kaže, može da kaže. Drugo je pitanje da li neko misli da će ćutanjem sačuvati neke svoje pozicije, ali svako može da kaže! Naljutio se on nekoliko puta, ali ja mu isto kažem ljuta sam, zbog toga i toga, i završimo to razgovorom. Ja sam neko ko odmah razgovora, a i on je takav. Premijer je, za razliku od mene koja u tome znam da budem nedisciplinovana, odgovorniji. - Nema poruke koju sam poslala da mi nije odgovorio niti poziv na koji mi se nije javio! Ali, naljutim i ja njega.

A rusku salatu, je li - rusofilstvo daje poslednju šansu posrnulom novinaru - pitaj sad što je sprečila Južni tok, što nas svađa s Rusima, zna li da je Toma zbog nje zvao Putina...

- Međutim, salatu ću verovatno preskočiti, ako sednica Vlade bude 1. januara. Ali, to jeste moj ritam. Znam da mi mnogi ne veruju, ali ja stvarno ustajem u četiri, pola pet kako bih sve stigla da uradim na vreme - opet onaj širok osmeh!

Dođavola, gde si, goropadni Vučiću, upadni ovamo lomeći kvake i izbaci me odavde - „šta pričaš sa njim, taj nas kritikuje i kad treba i kad ne treba!“ - i spasi ove bedne ostatke moje novinarske reputacije, ali uzalud gledam ka vratima!

U četiri? Pa da ne nabijete kompleks premijeru. On ustaje u pola šest?

- Ma, neću! Ali stvarno mislim da je muškarcima u tom smislu lakše. Ja ustajem tako rano zbog toga što moram kod frizera, ako imam neku emisiju normalno je da odem i do šminkera, a da bih sve to stigla i došla na posao po novom radnom vremenu u pola osam, moram da ustanem u zoru - i, naravno, osmeh!

Više se nisam ni trudio da u sebi probudim Olju Bećković, ruka mi je izdajnički posegla za onom čokoladicom, progutao sam je zajedno sa knedlom profesionalnog ustuknuća i nek ide sve kud je i pošlo. Na kraju krajeva, nije preko puta samo političarska oštrokonđa, već dama. I to lepa dama, pa kad si već slavno propao kao novinar, onda budi džentlmen, pa daj neko „stori-glori“ pitanje.

Hajde da, za početak, razradimo ono u umoru!

- Posle kineskog samita sam bila toliko umorna, da sam kad je kineski premijer odleteo došla kući i zaspala u sedam sati. Jesam umorna i svi smo umorni.

A da nije malo preozbiljno shvatila ovaj posao?

- To mi i kod kuće kažu! Nisam, ja sve tako radim!

Zajedno sa Kori Udovički, Snežanom Bogosavljević Bošković i Jadrankom Joksimović, ministarka Zorana Mihajlović čini onaj ženski front Vlade. Ima li ih dovoljno da se suprotstave muškoj većini?

- Nikada nije dovoljno žena u vladi. Svi su navikli na to da je žena samo radilica i drugi čovek. Onaj do glavnog je uglavnom žena, ali vrlo retko je žena ta koja je prva, koja donosi odluku i koja potpisuje ozbiljne stvari i poslednja kaže - to će biti tako. Verujem da to zavisi od političkih stranaka, ali i od još jedne stvari. Žene nikako da nauče da se ponašaju kao muškarci u smislu jedinstva. Muškarci su drugačiji... Uvek možete videti drugare iz osnovne škole koji zajedno idu subotom na fudbal, sede po kafanama!

A žene sede i ogovaraju jedna drugu?

- Tačno tako. Ili se ogovaraju ili prosto nemaju vremena, dok sve po kući završe ne ostaje im vremena za prijateljice i druženje. Odlično se slažem sa Jadrankom Joksimović, često zajednički nastupamo, ali i dalje nismo tako kompaktne kao muškarci. Zaista treba učiti od vas kako se to radi!

Tajna foto-editorijala

Deo dogovora sa ministarkom Mihajlović da se napravi ovaj nesvakidašnji editorijal bio je da deo novca od prodaje novogodišnjeg izdanja „Blica” ide u dobrotvorne svrhe. Naša gošća je odlučila da to bude za opremanje i proširenje ustanove „Čuvarkućice“ koja 16 godina pruža pomoć i zaštitu najugroženijim kategorijama dece Danas tamo ima samo 16 kreveta, a dece je duplo više i spavaju po hodnicima.
Još to da naučite, pa da potpuno podvijemo rep i obnovimo gradivo iz domaćinstva! Kako li je samo muškarci doživljavaju?

- Uglavnom ih nerviram. Pretpostavljam da im idem na živce, a često to mogu i da vidim. Sećam se da sam kao savetnik potpredsednika vlade u Upravnom odboru EPS-a, uz ženu koja vodi belešku, bila jedina žena na tim sastancima. Svakog drugog utorka u toj sali za sastanke - nas dve i sedamdeset muškaraca. I uglavnom vas prvo gledaju, da ne budem vulgarna, kao glupaču i sa nipodaštavanjem, a onda kad vremenom pokažete šta znate i da dobro razumete ono o čemu pričate... počnete da ih nervirate!

Ne zamerite, ministarka, nama muškarcima, valjda ste do sada shvatili da smo samo drčne kukavice!

- Vrlo su jaki, mnogo ih je, moćni su i mnogo su složni. I kad su kukavice u tom čoporu su jaki!

Kad je već tako, sigurno joj se jednom sve smučilo. Je li bilo te žute minute?

- Svi je imamo. Dešavalo mi se mnogo puta da se upitam zašto ja to radim kad sam se toliko trudila i nisam uspela da izguram stvar do kraja. Ali to zaista kratko traje.

Hajde bar pitaj je ima li žena na takvom mestu pravo i mogućnost na ljubav i može li sebi da dozvoli taj „luksuz“. Pitao sam ženu, ali dobio sam diplomatski odgovor političarke.

- Politika uzima privatnost na različite načine i sužava prostor da živim kao normalan svet. Svakog momenta ste na udaru javnosti, ali što bi rekli, niko nas nije terao! Velika odgovornost nosi manjak privatnosti i vremena za sebe i one koje voliš. Zameram sebi što nemam vremena za sina koji ima 12,5 godina, sad je kod bake i ne volim što je daleko od mene. Ne peče mene savest, nego mi jednostavno nedostaje!
Kad smo već pomenuli sina, kako li on izlazi na kraj sa činjenicom da mu je majka drugi čovek Vlade?

- Nije mu prijatno i žali se. Prvo, deca su vrlo surova i često govore ono što misle i govore njihovi roditelji. I dešavale su mu se, naročito poslednje dve godine, razne neprijatnosti. Prve tri godine je bio u privatnoj školi, ali sam ga u želji da bude sa što više različite dece, prebacila u državnu i nisam sigurna da sam uradila pravu stvar.

Poslednjih meseci ima sve više problema. On nije mirno dete, živahan je strašno. Najčešće su to uvrede, banalnosti, ružne reči koje nisu njihove, već reči njihovih roditelja, ali to mog sina pogađa. Jednom je došao strašno tužan, drhti mu brada i počinje da plače.

Izvor: Blic

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

oo

03.01.2015 10:24

Pa zato što hoće da budeš u svakoj čorbi mirođija !

ODGOVORITE