Ko još pamti 2014. godinu?!

Godina je počela uobičajeno, bez većih turbulencija, u januaru se slavilo, ko je imao šta da slavi, jelo i pilo ko je imao šta da jede i prije...

Bosna i Hercegovina 30.12.2014 | 15:35

Početkom februara smo proteste i izlive opštrenarodnog nezadovoljstva. Radnici, studenti, penzioneri, poniženi i uvrijeđeni širom BiH zamalo da pokrenu revoluciju. Doduše, u Republici Srpskoj je taj pokušaj bio slabašan za razliku od Tuzle, Sarajeva i drugih gradova Federacije BiH, gdje je par zgrada i planulo...

Kraj februara je u Republici Srpskoj donio proteste demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske, predvođenih Duškom Vukotićem. Smjena kompromitovanog predsjednika BORS-a, Pantelije Ćurguza i poboljšanje socijalog položaja veterana, bili su neki od zahtjeva istaknutih u banjalučkom parku „Mladen Stojanović", koji je bio epicentar nezadovoljstva i u jednom trenutku je okupio 3.000 bivših boraca...

Ništa od zahtjeva nije uvaženo.

U međuvremenu, nastavilo se pooštravanje kriterijuma MMF-a. Početkom marta, ta finansijska institucija je poslala ovdašnjim vlastima u kojem ih bukvalno uslovljava da ako žele pare moraju da usvoje novi zakon o radu.

Tih dana je osvanula i crna lista tzv. "Rušitelja Republike Srpske, koju je sastavio izvjesni Stefan Karganović, ovdašnjoj javnosti do tada potpuno nepoznat i nebitan lik. Ubrzo je postao poznat jer se saznalo koji su mu bili motivi za sastavljanje liste i koji su bili kriterijumi...

Rast cijena se nastavio, ali ne i plata. Potrošačku korpu polovinom marta, a i kasnije, malo ko je sebi mogao da napuni...

A nastavilo se i krpljenje budžetskih rupa emisijom trezorskih zapisa i obveznica. Čak 25 miliona.

April je donio „Savez za promjene", široki koalicioni front opozicionih stranaka ujedinjenih sa ciljem rušenja vlasti u Republici Srpskoj...

Kao da je narodima na Balkanu malo nevolja i bez kiše, Bog, nebo ili nešto treće je odlučilo da na ove prostore sruči najveću katastrofu od rata na ovamo...

Tragedija biblijskih razmjera, koja je počela sredinom maja i trajala danima, odnijela je preko 20 života, a bez doma ostavila hiljade ljudi...Gotovo da nije bilo grada koji nije postradao, ali su najgore prošli Doboj. Šamac i Semberija...

Nakon stradanja i povlačenja vode, ljudi su se počeli vraćati i raščišćavati gradove. Mnogi su ostali bez ičega...

Vlada je tokom juna i jula počela da intereveniše sa vaučerima – platnim kartica od po 5.000 maraka, namijenjenih za obnovu domaćinstava. Vaučeri umjesto keša pokazaće se kao loše rješenje, jer su osim malog iznosa na kartici poplavljeni i postradali mogli da kupe samo pojedine artikle...

I baš kada se situacija malo popravila, u avgustu je stigao novi talas poplava, doduše zbnatno slabijeg intenziteta...

U septembru su nas sa svih strana bombardovale razne partije i njihovi kandidati...Život je stao, a počela je predizborna kampanja...

Milorad Dodik je tih dana otišao u Rusiju, kod Vladimira Putina, ali su konkretni plodovi te posjete izostali. Nešto kasnije je izvisio čak i za „Južni tok", a i rafinerija u Brodu je, prema nekim najavama, pred gašenjem.

Izbori su bili i prošli, ali se čini da su očekivanja bila neopravdano velika. Pobijedili su Dodik i Ivanić, i to tijesno. Moć SNSD-a u skupštini je značajnao splasnula.

U novermbru smo se opet podsjetili nerijesenog ubistva Milana Vukelića - prošlo je sedam godina, ubica i nalogodavci još nisu poznati. Ili jesu, ali nadležni ćute.

Željka Cvijanović je snimljena u tragikomičnoj situaciji onoga što je nazvano školskim primjerom političke korupcije. Priča o „dva papka" nam je samo potvrdila u kakvoj žabokrečini od države živimo i kako su političari kvarljiva roba. Stvari su po običaju izokrenute, pa je policiji interesantnije bilo ko je napravio snimak, saslušavajući novinare portala „Klix".

Zahvaljući između ostalog i „papcima" SNSD je okupio većinu, fomirao Vladu, usvojio budžet i Ekonomsku politiku za narednu godinu. Opozicija i socijalni partneri su se malo bunili, ali bez većeg uspjeha.

 

Na kraju, sve se završilo onako kako je i počelo...

(BN TV)