Vlast će opet formirati neprirodne koalicije?

Bosnom i Hercegovinom su unazad nekoliko mandatskih ciklusa vladale neke čudnovato sklepane, neprirodne koalicije.Većinski parlamentarni “bućkuriš” su pravile stranke i desne i lijeve orijentacije, nacionalne i kvazisocijaldemokratske, sve ih je spajala glad za foteljama i pohlepna žeđ za poklapanjem atraktivnih finansijskih i socijalnih resursa.

Bosna i Hercegovina 05.11.2014 | 15:30

Tu pravila nije bilo. Istina, te neobjašnjive koalicije često su bile iznuđene kao posljedica komplikovanog ustavnog uređenja zemlje i važećeg Izbornog zakona.

Poučeno tim iskustvom javno mnijenje kao da se pomirilo sa sličnim hibridom i nakon zadnjih oktobarskih  izbora u BiH.

S ironičnim podsmijehom se prate istupi i slušaju poruke čelnika političkih stranaka, koje su primorane oformiti nužne koalicije za formiranje vlasti, kako u buduće saveze i parlamentarne većine neće niti pod koju cijenu ulaziti samo kako bi bili puki dio vlasti nego će u koalicije ulaziti isključivo na temeljima podudarnih programa i jamstava da će svi odlučno krenuti u reformske zahvate i pokrenuti političke i ekonomske rezove koji će državu BiH probuditi i pokrenuti na njenom posrnulom evropskom putu.

I onda svi do jednoga, što je itekako zanimljivo, nabrajaju slučaj “Sjedić i Finci”, mehanizam koordinacije, državnu i vojnu imovinu, promjene Izbornoga zakona itd.

Da čovjek ne živi u BiH s tim političarima, ne bi se mogao prestati diviti njihovoj skrušenosti i razboritosti, opredjeljenju za kompromis i napredak cijele društvene zajednice.

Pa, slušajući te uslove, zajedničkog prosperitetnog imenioca, ispada da vlast u BiH uopšte neće biti komplikovano formirati, čak i prije kraja godine što se nikada od Dejtona nije dogodilo, jer programskih prepreka, osim nekih benignih začkoljica, jednostavno nema.

Naravno, nismo mi naivni i suviše smo prekaljeni i opečeni slatkorječivim obećanjima i otrcanim floskulama političkih foteljaša koji se nikada nisu vodili principima nego gramzljivošću i političkim lešinarenjem, pa je maloumno povjerovati da se ovoga puta može dogoditi neki dramatični koncepcijski obrt.

Politička scena je duboko razjedinjena, nema apsolutnog izbornog pobjednika koji može sam formirati složenu vladajuću strukturu pa u takvim okolnostima mnogi vide svoju šansu da budu dijelovi budućih vlada.

Hipotetički gledano, kada bi politički lideri bili barem mrvicu vjerodostojni i ustrajali na srodnim političkim, pa donekle i ideološkim, programima, kao proklamovanom ključnom preduslovu za sklapanje vladajućih koalicija, onda bi se parlamentarne većine na nivou oba entiteta i državi, formirale na potpisanom programu stranaka narodne orijentacije, disoluciji SNSD-a ili na Komšićevom građanskom konceptu.

Dakle, prirodni programski principi bi mogli spojiti stranke narodne orijentacije koji su u aprilu ove godine pod patronatom Evropske narodne stranke, u Sarajevu potpisale sarajevsku deklaraciju, sporazum u kojem su se obavezale na saradnju i izgradnju evropske države BiH, ali i na zajedničko formiranje vlasti.

Oko dijela tog sporazuma se trenutno događa stanoviti politički incident s HDZ-om BiH.

Ta je stranka takođe potpisnica sporazuma, ali ga je nedavno u Mostaru ovjerom savezništva sa SNSD-om, strankom, barem u nazivu, lijeve orijentacije, u neku ruku izdala, čime je ugrozila zamišljeni narodnjački projekt preuzimanja vlasti, a sebe dovela u nepotrebno iskušenje i dosta nezgodan položaj.

Utisak je kako HDZ BiH luta i pokušava balansirati između moći i uticaja narodnjačke grupacije, ali i bespogovorne lojalnosti Dodikovom SNSD-u.

Objektivno, potpuno je lako objasniti ponašanje najjače hrvatske stranke samo je pitanje do kada će joj se to iz Brisela tolerisati.

Naime, po svom programskom opredjeljenju HDZ BiH je daleko bliži “prijateljskom” SNSD-u nego  narodnjačkom programskom konceptu. Političko je umijeće, ako ti to neko dopušta, balansirati i istovremeno  “glumiti” pripadnost grupi potpisnika sarajevske deklaracije, ali i prijateljima iz Banjaluke.

S druge strane, DF Željka Komšića retorički cementuje ultimativnu poziciju programskog učestvovanja u novim parlamentarnim većinama.

S obzirom da ta stranka ne priznaje izborne pobjednike po narodima, kako sebe tretiraju SDA, HDZ BiH i SNSD, onda se nekako ukazuje izvjesna mogućnost bojkota koalicija od Željka Komšića s tim nacionalnim zaštitnicima.

U programskom smislu DF nema saveznike među izbornim pobjednicima.

Srodna mu je ‘probosanski’ SDA, ali se plaši da ga ta ‘zelena aždaja’ na senzibilitetu patriotizma ne proguta kao i SDP, dok mu se HDZ BiH i SNSD, barem to verbalno sluti, gade poput pokvarenog jajeta.

Nakon svega đavo bi ga znao šta bi to bile prirodne koalicije u ovoj raspamećenoj političkoj areni u BiH.

Teorijski programski savez, pa makar on bio čisto foteljaški, mogao bi, dakle, biti onaj grupacije narodnih stranaka, poželjno s HDZ-om BiH, ili, pak, dvoblokovski ‘bratski’ savez SDA-a, SBB-a, HDZ-a BiH i SNSD-a.

Po tim principima Komšiću je najbolje da u opozicionim klupama prati njihove muke i sačeka novu izbornu šansu.Ali, načela su tu kako bi se gazila i to je u BiH ustaljena anomalija, pa što bi ovoga puta bilo drugačije.

Naša politička pozornica je poput nekoga profitabilnog ‘butika’ i programskim uslovljavanjima stranke samo nabijaju vrijednost.

Izvor: Dnevni list