Po čemu će se pamtiti ovo SP u fudbalu?

Svetsko prvenstvo se bliži kraju, veliko finale će biti priča za sebe, a evo malog vodiča vodi kroz deset detalja koji su obeležili Mundijal u Brazilu.

Fudbal 11.07.2014 | 10:22
Po čemu će se pamtiti ovo SP u fudbalu?

Najzanimljivije, najlepše ali i najintrigantnije priče sa ovog šampionata planete podelili smo u tri dela, a u današnjem vam predstavljamo uvodna tri detalja koja će se pamtiti i po završteku takmičenja.

Golmani
Kada se desi neki tako golovima bogat Mundijal, onda bi, logika to nalaže, golmani trebalo da budu u drugom planu, često i razapeti zbog svojih kikseva, ili zbig nemoći onih saigrača koji su mu najbliži, no na Svetskom prvenstvu u Brazilu neki čuvari mreže su toliko briljirali da bi u anketama sigurno dobili veću ocenu od defanzivaca, veznih igrača i napadača.

Sve je počelo majstorijama Meksikanca Giljerma Očoe, čoveka koji je na šampionat stigao bez da ima klub, a koji je prvi izludeo brazilske navijače. I to toliko, da je sa šest odbranjenih zicera u remiju sa selekcijom domaćina, internetom prostrujala priča o tome da ima šest prstiju na jednoj šaci, što smo vam, nedugo zatim, demantovali istinitom pričom o njegovim rukama.

Ako se za Manuela Nojera znalo od ranije da je među najboljima na svetu koji stoje među stativama, ta njegova legenda bila je uzdrmana krajem aprila kada je primio čak pet golova od Reala u dvomeču u polufinalu Lige šampiona. Na ovom prvenstvu je, međutim, maestralno čuvao mrežu Nemačke, kapituliravši svega u četiri navrata, a pomogašvi tako timu da do finala dođe uz najbolju gol-razliku, +13.

Šta tek reći za Serhija Romera, golmana Argentine, koji je čak na četiri meča sačuvao svoju mrežu, od toga na tri uzastopna, a do finala je predvodio bedem "gaučosa" sa 83,3% odbranjenih šuteva koji su išli u njegov gol.

Briljirao je i Kejlor Navas, koji je posle neobičnog detalja na pripremama pomogao Kostariki da, iako eliminisana, Brazil napusti neporažena (ako se ne računaju kobni penali protiv Holandije). Čak triput je bio biran za zvanično najboljeg igrača utakmice, protiv Engleza, Grka i pomenutih Holanđana, a sa Mundijala je otišao odbranivši čak 91,3% šuteva koji su išli ka mreži koju je čuvao.

Svakako, tu je i nezaboravni rekord Amerikanca Tima Hauarda, koji je Belgijancima zaustavio čak 16 šuteva, što nijednom golmanu u istoriji Mundijala nije uspelo na jednom meču. A bilo je i još bravura na crti, nekih čudesnih, poput Nigerijca Vinsenta Enjeame, pa Belgijanca Kurtoe i Alžirca Raisa Mbolija, te nema sumnje da će mnogi mališani koji su prvi put gledali TV prenose sa Svetskog prvenstva, a koji su pritom poželeli da se i oni bave fudbalom, razmisliti da to urade - upravo sa rukavicama na svojim dlanovima.

2. Južnoamerički navijači

Mi, Evropljani, navikli smo da su navijači dobro organizovane grupe koje funkcionišu skoro po vojničkoj hijerarhiji, sa jasnim pravilima ponašanja, oblačenja i pevanja. U Evropi, navijači su pre svega klupski orjentinsani, dok samo nekoliko reprezentacija ima zdušnu podršku ujedinjenih grupa. Obrni, okreni, nekako se već decenijama sve svodilo na klubaštvo, pa nisu bile česte ni tuče među sunarodnicima koji su došli da bodre nacionalne selekcije.

Južnoamerikanci su, međutim, pokazali na Mundijalu u Brazilu jednu potpuno drugačiju navijačku kulturu. I među njima je bilo članova ozloglašenih navijačkih bandi, i kod njih su se dešavali incidenti, ali su na tribinama i ulicama Brazila bili pre svega - potpuno drugačiji ljudi. Oni koje, zbog velike udaljenosti i skupih troškova putovanja, ne viđamo baš tako često kada su Mundijali u Evropi. Bar ne u tolikom broju.

Od Južnoamerikanaca smo mogli da učimo kako se, iz duše, peva himna. Kako se provodi, bez da je tuča sastavni deo toga. Kako navijaju i gospođe u godinama, i klinci i odrasli ljudi. Kako se pleše uz fudbalske melodije. Kako se - navija.

Nije bilo važno da li je stadion obojen u žuto zbog Brazilaca ili Kolumbije, da li više ima onih koji plaču dok pevaju himnu Čilea ili onih koji se smeju kada pevuše "Maradona je bolji od Pelea". Južnoamerički navijači su svoje strasti usmerili u jednu emociju, fudbalski patriotizam, iz kog isijava upravo ono što ne uspeva baš tako često da ujedini evropske navijače - ljubav prema sopstvenoj zemlji. Imali bismo i mi, ovdašnji, itekako šta da naučimo iz tog ponašanja. Ali, ne samo mi, ako je za utehu.

3. TV voditeljke
Ne pamti se kada je toliko lepih novinarki došlo na jedno Svetsko prvenstvo. Mnoge od njih nisu se libile ni da se razgolite kako bi privukle pažnju, ali - kako je TV novinarstvo odavno počelo da stavlja akcenat na fizički izgled, i ne treba da se čudimo. Uostalom, mnogi su uživali uz takve voditeljke ili reporterke.

E sad, umesto da pričamo o njima, pogledajte ovaj klip i sve će vam biti jasno o kakvim lepoticama se radi.

https://www.youtube.com/watch?v=uvIYidx-Lnc

Komentari / 0

Ostavite komentar