Rukometaši - novi ponos BiH

Rijetki su oni koji se na osjećaju ponos nakon velikog, istorijskog i do sada najvećeg, uspjeha rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Ostali sportovi 16.06.2014 | 21:02

Izabranici Draga Markovića napravili su ono što je malo ko od njih očekivao u borbi za mjesto na Svjetskom prvenstvu 2015. godine u Kataru u dvije utakmice bili su bolji od favoriziranog Islanda.

Selekciju koja je na Ljetnim olimpijskim Igrama u Pekingu zauzela peto mjesto ekipa Dragana Markovića porazila je u Sarajevu u jednoj lavovskoj borbi, a u revanšu Rejkjaviku najbolji BH rukometaši izvukli su remi, iako su tokom prvog poluvremena i jednim dijelom drugog imali vodstvo od nekoliko golova razlike. U pojedinim trenucima meča i po pet.

Ipak, sramna posjeta iz Skenderije, nije samo potvrda da Sarajevo već odavno ne vrijednuje istinske sportske vrijednosti. Ili je ovo samo tek djelimična istina? Možda većina nije željela gledati novu eliminaciju BH rukometaša i po ko zna kojeg po redu baraža?

I gle čuda složna Markovićeva družina savlada Island golom razlike na domaćem, nadigra ga na gostujućem terenu, a Bosanci i Hercegovci puni ponosa. I neka smo, i treba da budemo, ali kao što smo mi puni ponosa i sreće, a sve njihovom zaslugom tako je i Skenderija trebala biti puna. Al' neka nam to bude dobra opomena.

Nisu ovi redovi bez razloga, jer svako onaj ko prati rukometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine u posljednje vrijeme zna da je Dragan Marković uspostavio red, stvorio homogenu sredinu, zajedno sa svojim saradnicima "oživio" neke igrače za koje prosječni građani nisu ni znali.

Da se radi o pravoj ljudskoj gromadi i rukometnom stručnjaku koji ne priča šuplje priče shvatili smo tokom Izbora najboljeg sportiste BiH u 2013. godine u organizaciji Nezavisnih novina i BHRT-a, čijim žirijem je predsjedavao upravo selektor rukometnog tima BiH. Vrlo odmjeren i jednostavan, jasnog stava.

Upravo takav je bio kad je nakon pobjede u Skenderiji od jednog gola razlike rekao da na Island idemo po pobjedu. Nije to Marković rekao nošen euforijom, znao je dobro šta priča, baš kao i u nekim ranijim izdanjima, kao recimo pred revanš sa Grcima prije nekoliko godina.

Ono što je mislio to je i rekao, "Idemo po pobjedu i na Island". Pobjeda nije izborena, "samo" remi, ali remi koji je rukometnu reprezentaciju BiH odveo do njenog najvećeg uspjeha.

Sva silna priča nije bez razloga, jer Marković je tip koji će sutra kazati kako su igrači najzaslužniji, a kad se izgubi teško da će nekoga optužiti. Preuzeće težinu poraza na svoja pleća.

Njegovi izabranici druga su priča. Sportisti od kojih bi neki koji su mnogo puta plaćeniji mogli naučiti mnogo toga o pravom profesionalizmu, odnosu prema navijačima, novinarima, protivnicima.

Rukometnim reprezentativcima nije ništa mrsko, čak ni zapjevati u avionu na povratku nakon pobjede, jer su takvi jednostavni, opušteni, obični...a zbog njih smo svi ponosni.