Koji rječnik koriste pripadnici klanova?

Kodna imena i šifarnici zamenili su interni žargonski jezik koji su ranije koristili srpski mafijaši.

Na suđenju grupi Darka Šarića, pripadnicima ovog klana pripisuje se savremeni način komunikacije čime su smenili fraze i izraze koje su zemunski gang ili prijatelji Željka Maksimovića Make koristili u telefonskim razgovorima.

Srbija 02.06.2014 | 09:23
Koji rječnik koriste pripadnici klanova?

Policijske beleške, šifarnici, priče svedoka-saradnika, kao i priznanja osuđenih, govore da je Šarićeva grupa imala kodno ime za svakog člana koji je učestvovao u transportu kokaina. Tako su brodove kojima su transportovali drogu nazivali ženskim imenima. Drogu, takođe, nikada nisu spominjali u razgovorima, a samo uzak krug ljudi mogao je da se čuje sa Šarićem. 

 Pripadnici zemunskog klana su, s druge strane, prilikom ubistva i otmica koristili takozvane specijalne mobilne telefone, nabavljene samo za taj zadatak. Bora Banjac, šef Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala u vreme akcije „Sablja”, objašnjava da su „zemunci” koristili žargon i da nikada nisu spominjali krivična dela u međusobnoj komunikaciji.

- Iskusni policajci su mogli da razumeju njihov žargonski jezik. Međutim, najviše su u prevođenju njihovih razgovora pomogli svedoci-saradnici. Neposredno pre atentata su prekinuli komunikaciju, a i pre toga su se samo javljali Zoranu Vukojeviću Vuku (ubijenom svedoku-saradniku) koji je dežurao u Šilerovoj - kaže Banjac.

Najpoznatiji interni žargonski izraz „zemunaca” bio je „otišao za Kanadu” što je značilo likvidaciju. O tome je govorio svedok-saradnik Dejan Milenković Bagzi.

Najpoznatiji slučaj korišćenja internog žargonskog jezika je grupa Željka Maksimovića Make, koja se tereti za likvidaciju policijskog generala Boška Buhe, ali i za planiranje ubistva političara među kojima je premijer Zoran Đinđić. Njihov žargon je bio predmet veštačenja i oštrog sporenja odbrane i Tužilaštva za organizovani kriminal. Prvobitna oslobađajuća presuda se pozivala na nerazumevanje žargona, ali je ona ukinuta i postupak je krenuo ispočetka. Postupak sada stoji, jer su svi glavnoosumnjičeni u bekstvu.

Pripadnike Maksimovićeve grupe je karakterisalo da su uvek govorili u ženskom rodu bez obzira o kom muškarcu pričaju. Glavni dokaz koje je tužilaštvo ponudilo je Maksimovićev razgovor sa sestrom 9. avgusta 2002. U tom razgovoru njih dvoje razmatraju, kako tvrdi tužilaštvo, likvidaciju premijera Đinđića, koga nazivaju „Zrika”, dok Koštunicu zovu „Oštičava”.

„Vidi, rekli sva govna da se poplješću ... završeno je sada, mora Oštičava da dođe i da postavi novi kurs i tako ... a Zrika ide i to može verovatno da će ga još u glavu popiti, to je sto posto... ” priča Maksimović, čiji je glas prepoznao policajac koji ga je ranije hapsio.

Na osnovu razgovora između Maksimovića i N.N. žene od 16. septembra 2002, kako tvrdi tužilac, utvrđeno je da je Maksimovića grupa napravila plan za ubistvo Đinđića. „Evo sa tri kilometra, primakli Zrikoka, imamo kad piša. Završeno. Kako god okreneš, ide oficijalno. Samo ova molila da moram da sačekam...”

Komentari / 0

Ostavite komentar