Četiri scenarija budućnosti za zapadni Balkan

Nedovoljno brz proces proširenja EU mogao bi, ukoliko se ne preduzmu koraci u Briselu i samim državama regiona, rezultirati negativnim scenarijima, koji bi ugrozili proces demokratizacije i ekonomskog razvoja, upozoreno je u analizi koju su zajednički uradili Evropski fond za Balkan i Centar za istraživanje Jugoistočne Evrope iz Graca.

Region 31.05.2014 | 08:07

Analiza, pod naslovom "Neispunjeno obećanje: Proširenje EU na Balkan", koja je danas predstavljena u Beogradu, predviđa četiri moguća scenarija kada je riječ o nastavku približavanja zemalja regiona EU, a čak tri imaju manje ili više negativne posljedice po sam region.

"Ovo istraživanje je dokument koji može da posluži za novo ozbiljno promišljanje procesa proširenja na Zapadni Balkan... Zaključili smo da se nalazimo u dobrom procesu koji, međutim, mora da se reformiše, jer ako se to ne učini pravovremeno to može dovesti do neželjenog razvoja situacije", rekla je na konferenciji za novinare Hedvig Morvai, izvršna direktorka Evropskog fonda za Balkan.

Prvi scenario, nazvan "Standardni pristup", podrazumijeva nastavak postepenog i sporog priključivanja zemalja zapadnog Balkana EU, a to podrazumijeva pooštrene uslove za članstvo kojima mnoge države nisu u stanju da odgovore, kao i nastavak tolerisanja bilateralnih razloga za blokadu evrointegracija u pojedinim zemljama.

"Region se suočava sa nikad težim uslovima za članstvo u EU, za koje nije bio spreman i možda još nije spreman. Ovaj pristup nema mogućnost da pomogne nekim zemljama koje su u potpunoj blokadi, kao što su BiH, Makedonija ili Kosovo. Ovaj pristup zemlje dovodi do zida i ne omogućuje im da napreduju", objasnio je Marko Kmezić, istraživač Centra za istraživanje jugoistočne Evrope iz Graca.

Drugi scenario, nazvan "Stopama Turske", podrazumijeva nastavak procesa pregovora ali bez značajnijih pomaka, čime bi i političkim elitama u regionu i građanima postalo jasno da je mogućnost ulaska u članstvo EU veoma mala. Međutim, za razliku od Turske, koja je okrećući se sebi uspjela da razvije samoodrživu ekonomiju, zemlje zapadnog Balkana bi u ovakvoj situaciji bile osuđene na nazadovanje.

Kmezić je objasnio da je takav scenario najmanje izvjestan za Crnu Goru i Srbiju i da ugrožava demokratiju u nekim zemljama stvarajući zid između država regiona i produkujući negativnih kretanja u ekonomskom i socijalno-ekonomskom smislu.

Treći scenario podrazumijeva odustajanje od proširenja EU i stvaranje novih neizvjesnosti na Zapadnom Balkanu, a tvorci analize ga nazivaju i ukrajinskim scenarijem.

Kontinuirane krize u EU i otpor prema daljem proširenju bi, prema ovom scenariju, mogli da dovedu do angažovanja drugih globalnih aktera u regionu, poput Rusije ili Turske, čime bi Balkan mogao da postane kolateralna žrtva nadmetanja na svjetskoj političkoj sceni.

"Okretanje ka drugim akterima nije samo po sebi loše jer donosi kratkoročne ekonomske benefite, ali dugoročno okretanje od EU ne može da donese dugoročnu ekonomsku, političku i demokratsku stabilnost", smatra Kmezić.

Novi spoljni akteri bi na Zapadni Balkan, kako se ocjenjuje u analizi, donijeli sa sobom različite podsticaje koji se manje fokusiraju na demokratske i privredne reforme i koji bi možda čak otvoreno nastojali da ih zaustave.

Samo četvrti scenario predviđa novu dinamiku proširenja EU na zapadni Balkan, ali je on, bez promjene politike Brisela, koji u ovom trenutku  poručuje da neće biti prečica za nove članice, malo vjerovatan.

Prema tom scenariju bi svim državama zapadnog Balkana koje imaju ambiciju da postanu članice EU bili hitno otvoreni pristupni pregovori, a politička i druga teška uslovljavanja bi trebalo sa početka pregovora prebaciti na njihov kraj.

"Kriza u Ukrajini je šansa za Zapadni Balkan i poželjno je da se lekcije koje su naučene iz primera Ukrajine primene na zapadnom Balkanu. Ovim pristupom bi se izbeglo stvaranje novih granica na zapadnom Balkanu", naveo je Kmezić.

Zabrinutost, međutim, prema mišljenju autora analize, izaziva to što je u EU trenutno 53 odsto građana protiv daljeg proširenja, a samo 36 odsto podržava proširenje, što neminovno obeshrabruje političke aktere u Briselu da preduzmu odlučnije koraje u pravcu integrisanje država zapadnog Balkana.

Direktor Centra za istraživanje jugoistočne Evrope Florijan Biber je, sumirajući analizu, naveo da će nova Evropska komisija morati da ima i novu strategiju i plan za dalje proširenje, a cilj ove publikacije je upravio da se za Brisel i države regiona naprave preporuke kojima bi se evrointegracije učinile što efikasnijim.

"Treba što prije početi pregovore sa svim zemljama regiona, a uslove sa početka treba premjestiti na kraj pregovora, jer sami pregovori imaju potencijal da riješe neka unutrašnja pitanja u zemljama kandidatima. Potreban je i zajednički pristup rješavanju bilateralnih sporova koji mogu da blokiraju proces proširenja u slučaju nekih zemlja", poručio je Biber.

Takmičenje u reformama među zemljama regiona je, prema njegovom uvjerenju, ključ za bolju dinamiku napretka ka EU, ali to se može dogoditi samo ukoliko se i u političkoj praksi potvrdi izvjesnost
članstva.