U sebi pronaći snagu za nove pobjede!

U ovim uslovima krize trebalo bi da se vratimo osnovnim ljudskim i moralnim vrijednostima. Mi koji nismo ugroženi trebalo bi da damo do znanja onima koji jesu da mislimo na njih, da smo uz njih i da ih nećemo zaboraviti”, jedna je od poruka Sonje Stančić, psihologa iz Banjaluke.

Stančićeva se osvrnula na posljedice koje mogu donijeti poplave u BiH, te dala savjete kako bi trebalo da djelujemo u narednom periodu. Ona kaže da čak i oni koji su u potopu izgubili sve imaju način da idu dalje.

Republika Srpska 22.05.2014 | 22:17

"Snagu tražimo unutar nas. I koliko god puta da padnemo, to se ne broji, broji se ono koliko puta ustanemo i koliko pronađemo snage u sebi za neke nove pobjede i neke nove uspjehe", ističe Stančićeva.

Kako će novonastala situacija da utiče na građane BiH, a pogotovo one koji su direktno pogođeni poplavama?

“Ljudi još ne razmišljaju o posljedicama jer su zaokupljeni preživljavanjem. To je sasvim prirodno, prosto morate da zadovoljite primarne potrebe, da se nahranite, da zbrinete povrede, da niste žedni, da djeca budu na suhom i slično. Tako da ne razmišljamo o onome što slijedi poslije. Čini mi se tek za nekih petnaestak dana ili mjesec da ćemo početi polako da se "otrežnjavamo" i da budemo svjesni šta sve ovo znači za nas. Što se tiče tog mentalnog stanja, to može da bude od onog blagog šoka, nevjerice, nekog depresivnog raspoloženja, do zaista reaktivacije PTSP-a. To se pogotovo odnosi na područja Doboja, Šamca, gdje su bila velika ratna dejstva i jako je puno izbjeglica. I sada je ponovo mnogo izbjeglica, mnogo ljudi koji su ponovo pogođeni, bez obzira na to što se ne radi istoj vrsti krize i traume. Ljudi su u stanju potrebe, njihove osnovne potrebe su ugrožene. Stručne službe što prije moraju da stave u opticaj i sva sredstva za psihološku i psiho-socijalnu pomoć, upravo zbog toga što smo mi vrlo osjetljivo, vrlo ranjivo područje unazad 15 ili 18 godina” ističe psiholog.

Postavlja se pitanje - kako dalje, gdje tražiti snagu, motivaciju?

“Moje viđenje stvari je u tome da smo mi prosto ljudi koji ne možemo da tražimo snagu u nekom izvan nas. Snagu tražimo unutar nas. I koliko god puta da padnemo, to se ne broji, broji se ono koliko puta ustanemo i koliko pronađemo snage u sebi za neke nove pobjede i neke nove uspjehe. S obzirom na to da živimo na vrlo teškom području, čini mi se da ljudi pokazuju spremnost da izdrže sve nedaće, i treba da gledamo u to. Ako smo već preživjeli dosta neprijatnih i teških situacija, sigurno imamo i mentalni i fizički kapacitet da se izborimo i sa ovom nedaćom sada” kaže Stančićeva.

Neki ljudi su, doslovno, izgubili sve. Imaju li oni u sebi bilo kakav temelj na kojem bi mogli da grade budućnost?

“Svakako da imaju! Imaju život, zdravi su fizički, moraju da sačuvaju i mentalno zdravlje. Jedino ako smo zdravi, i fizički i mentalno, mi možemo da nađemo neki posao i da sebi obezbijedimo sredstva za život, odnosno egzistenciju, a sve poslije toga će već doći na svoje” napominje psiholog Sonja Stančić.

Kako mi koji nismo direktno ugroženi možemo pomoći onima koji to jesu?

“Da budemo prijatelji. Da napravimo kafu i odnesemo našim prijateljima, sjednemo sa njima i razgovaramo. Možemo razgovarati o toj traumatičnoj situaciji, ili bilo čemu što će tada prijati toj osobi, ili nama zajedno sa tom osobom. Ne moramo ni pričati. Nekada ljudi nemaju potrebu da pričaju, nego da samo sjede jedni do drugih i da osjećaju da je neko uz njih. Mi koji nismo ugroženi treba da damo do znanja tim ljudima da mislimo na njih, da smo uz njih i da ih nećemo zaboraviti. Znate, ja sada često slušam na terenu: "Stiže pomoć dva-tri dana, vi ćete na nas misliti sedam dana, a poslije će svako otići za svojim životom." Ljudi zapravo nisu prepadnuti onim što se sada dešava, nego šta će se desiti - da će oni biti zaboravljeni, da će svako krenuti svojim životnim tokom. To je, nažalost, negdje i istina. Ali, mi upravo kao prijatelji, kao porodica, kao odgovorni pojedinci, treba da im damo do znanja da ćemo biti s njima sve dok oni ne izađu iz uslova krize” smatra Stančićeva.

Šta bismo nakon ovih poplava mogli da naučimo i primijenimo kada kasnije budemo maštali o onom što drugi imaju, a mi nemamo?

“Ja radim sa ljudima svaki dan, i mi imamo najrazličitiju maštu, i kada jesmo i kada nismo u uslovima krize. Mislim da je sada velika prednost i da mogu poslati poruku svima u svijetu - da budemo ljudi. Treba da se vratimo osnovnim ljudskim i moralnim vrijednostima. U uslovima krize na vidjelo "isplivaju" i dobre i loše ljudske osobine. Hajde da naučimo nešto iz onih dobrih osobina. Mislim da su mladi ljudi ovaj put nam bili putokaz, kao što su to uvijek. Pokazali su da imaju solidarnost, volju, motivaciju, da ne štede sebe. To je nešto što bismo mogli da naučimo od njih. I za budućnost treba da učimo nove, buduće mlade ljude da zapravo ljudski život nema cijenu, da su neke osnovne ljudske vrijednosti ono čemu treba da težimo, a ne materijalne ili bilo kakve druge. Imamo svoj životni vijek, koji treba da proživimo na najkvalitetniji način” zaključuje psiholog Sonja Stančić.