Duško Vukotić: Promjene, sad i odmah!

Učiniti Srpsku pravednijom za četiri predizborna mjeseca - nemoguće je. Ali, moguće je stvarati situacije u kojima će se prepoznati oni koji su spremni da to čine.

Republika Srpska 13.05.2014 | 10:50

Govorimo, galamimo, urlamo, ćutimo...

Ne palimo, ne razbijamo i ne rušimo. Da bismo razgovarali.

I jedva. Samo smo razgovarali sa Igorom Radojičićem kao spikerom svih parlamentarnih političkih stranaka koje čine vlast i opoziciju.

Razgovarali smo o zahtjevima u kojima niko ne traži ništa za sebe.

Tražimo zaslužena prava za obespravljene, ponižene veterane-demobilisane borce otadžbinskog rata.

I ništa više, ali ni manje od toga.

POZIV

Uslijedio je poziv Saveza za promjene. Odazvali smo se.

Uljudno smo se zahvalili domaćinima na pozivu. Ostavili smo im svoje zahtjeve i bez ikakvog potpisa otišli u svoju bazu.

Kao svestranački, nestranački i nadstranački ešalon želimo biti i ostati korektiv svake vlasti, ma šta drugi govorili o nama.

Treba da razgovaramo da bismo znali ko je stvarno za promjene našeg statusa.

Da razgovaramo o sadržaju naših zahtjeva. I to prije izbora.

Oprez nas je naučio da je svaka vlast do sada, veteranima rata bacala samo mrvice uz ponavljanu priču da će biti bolje.

E, to bolje, od vlasti tražimo već na sledećoj sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske.

Od opozicije tražimo da nas u tome podrži u Narodnoj Skupštini kako i dolikuje.

Ili na ulici kojoj se niko ne raduje. Ali, ulica je jedina demokratska alternativa aroganciji, bahatosti i ignorisanju.

Druga rješenja su nekonvencionala i njih niko pametan i ne razmatra.

U slučaju nastavka ignorisanja nezadovoljnih od strane vlasti i otvorene podrške opozicije moglo bi da se dogodi da izbori u oktobru budu samo formalno proglašenje pravednije Republike Srpske!

ZAHTJEVI

Šta je to osnovno što tražimo?

Sedam maraka za učešće u ratu. Zašto sedam maraka?

Zato što sa tim iznosom demobilisani borac-veteran koji ne radi na mjesečnom nivou za maksimalno učešće u ratu dobija nešto manje od minimalca.

Onaj što je u mokroj ilovači sa puškom proveo deset mjeseci dobiće pet puta manje. Ali, i njegovu strepnju od metka i doprinos u stvaranju ove države treba cijeniti.

ODAKLE PARE?

Od onih koji imaju primanja iznad republičkog prosjeka. Od njih treba uzeti po 10% KM od iznosa koji prelazi preko 815 KM, što je prosječna plata za prethodni mjesec.

Jednostavno: svaku marku iznad prosjeka treba oporezovati sa 10%. Po toj računici ispada da Majkić, Pandurević, Kalabić, Kunić, Tadić, Špirić, Radmanović...

I naravno Slavuj od redovnih, paušalnih i komisijskih 6000,00 KM treba da izdvoje solidarni porez malo veći od 500 KM. Opet im mjesečno ostane 16 puta više nego nezaposlenom borcu prve kategorije.

Finansiranje se ne završava ovdje. Umanjite samo za 3% svaku stavku u republičkom i opštinskim budžetima što će samo smanjiti osnov za korupciju a ne i kvalitet života građana i eto para. Još ako uzmete od Karganovića i raznih lovaca na borce-veterane, lopova u vlasti, onih koji su lopovi a bili u vlasti i lopova oko i jednih i drugih- imaćemo pravedniju Republiku Srpsku. Pomoćemo vam i mi i to džaba.

Ovim modelom se stimuliše zapošljavanje boraca tako da zaposlene borce možete ostaviti u sistemu godišnje nadoknade, ali i oni moraju dobiti sedam maraka po mjesecu učešća u ratu, da nas ne biste ponovo dijelili.

Uplatite i dokupite radni staž onim demobilisanim borcima koji uplatom staža u dvostrukom trajanju ispunjavaju uslove za penziju. I to je uslov za pravedniju Srpsku jer nisu oni krivi što su im radna mjesta oduvana u pljačkaškoj privatizaciji.

Objavite Registar boraca. Ne vodite fiktivna imena, partijsku policiju i partijsku vojsku nego pravu vojsku i policajce borce otadžbinskog rata, jer dobro znamo da se ogromna sredstva odlivaju upravo na priči o „zaštiti ličnih podataka“.

Ne brukajte srpske borce pričom o 243 000 boraca jer bi sa tim brojem i Beč bio blizu.

Sa lažima će nam i Beograd biti daleko.