Čuvajte se krpelja!

Bakterija Spiroheta izaziva ozbiljne posledice ukoliko se blagovremeno ne leči. Infekcija može da dovede do zapaljenja mozga i moždanih ovojnica, ali i da zahvati srce, strukture oka, zglobove, tetive.

Zdravlje 06.05.2014 | 14:52
Čuvajte se krpelja!

Ljubiteljima prirode, koji bi da uživaju u šumi i na travi, strah od zaraženih krpelja ne dozvoljava da se u potpunosti opuste. Bojazan je opravdana, jer ove krvopije prenose veoma opasnu lajmsku bolest. S druge strane, veliki broj ljudi nije upućena u to kako se ova bolest leči i šta treba preduzeti ukoliko dođe do ujeda.

- U Evropi se za lajmsku bolest znalo još pre sto godina, ali su na nju ozbiljnije počeli da obraćaju pažnju tek od 1974. godine. Tada je u oblasti Lajm američke države Konektikat, opisana epidemija artritisa kod mališana za koji se prvobitno mislilo da je juvenilni, karakterističan za dečiji uzrast. Kasnije je dokazano da se radi o infektivnom artritisu čiji je uzročnik spiroheta borelija burgdorferi iz krpelja. Zbog mesta gde je bolest dokazana dobila je naziv lajmska, iako bi trebalo da se zove evropska. Jer, još pre jednog veka u Evropi se znalo da se bolest manifestuje na centralnom i perifernom sistemu, koži i drugim organima - objašnjava dr Ivanko Bojić, član Internacionalne asocijacije za lajmsku bolest (ILADS) i profesor specijalista za infektivne bolesti.

Kako nastaje lajmska bolest?

- Najčešće ubodom krpelja, a može i u kontaktu sa sadržajem koji krpelj izlučuje, ukoliko je koža i sluzokoža povređena. Spiroheta je i na ovaj način u stanju da kroz kožu uđe u organizam i izazove infekciju. Problem je što se ubod krpelja najčešće ne primeti. Mesto uboda ne boli i ne svrbi, a ne oseća se ni njegovo kretanje po koži. Pri nastanku infekcije reakcija organizma na unetu spirohetu je vrlo slaba. Naime, spiroheta sa svojim proteinima i još nekim faktorima, uspeva da napravi vrlo dobru mimikriju, tako da je imuni odgovor organizma prilično slab. Kada organizam shvati da se nešto dešava počinje da reaguje, ali je tada u pitanju prilično zakasnela reakcija. Za to vreme spiroheta se nesmetano rasejava sa mesta infekcije limfnim putem ili krvlju po organizmu.

Šta se dešava na primarnom mestu infekcije?

- U oko 50 odsto slučajeva javlja se crvenilo poznato kao eritem. S vremenom eritem se širi, pri čemu može da ima svoje tipične i atipične oblike. Crvenilo ne boli i ne svrbi, a često se i ne primeti njegovo postojanje. Međutim, crvenilo je važan znak da je na tom mestu boravio krpelj i napravio ubod. Postoje i situacije kada do uboda dođe, ali se crvenilo ne javlja. Znači, infekcija je nastala, iako karakterističan znak izostaje. U takvim okolnostima veoma je važno da lekar insistira na iznošenju subjektivnih tegoba koje pacijent oseća, bez obzira na to da li su one blage.

Na koje simptome potencijalno zaražena osoba treba da obrati pažnju?

- Na blago povišenu temperaturu. Diskretni bolovi u mišićima još jedan su simptom koji može da signalizira na infekciju, ukoliko je određena osoba došla u dodir sa zaraženim krpeljom. Ovo se posebno odnosi na ljude koji žive u regijama endemski poznatim po lajmskoj bolesti. U suprotnom, ukoliko se ne reaguje u ranoj fazi bolesti, tokom narednih nedelja i meseci, zbog rasejavanja po organizmu mogu da se jave i drugi simptomi, zavisno od toga u koje delove tela je infekcija dospela. Infekcija može da izazove zapaljenje mozga i moždanih ovojnica, da zahvati nerve na bazi lobanje, kao i periferne nerve, srce, strukture oka, zglobove, tetive, mišiće vezivnog tkiva, a nekada i kosti.

Može li oboleli blagovremeno da primeti komplikacije?

- Simptomi i znaci na zahvaćenim organima se nekada ispoljavaju u različitim vremenskim periodima. U svakom slučaju, na lajmsku bolest treba posumnjati kada je zahvaćeno više organa - nervni sistem i zglobovi, zglobovi i strukture oka ili nervni sistem,

zglobovi i koža. Lajmsku bolest zapravo izaziva fascinantna bakterija spiroheta, koja se snalazi i preživljava u svim uslovima. Zato rana dijagnoza i lečenje imaju primarni značaj. Ukoliko se ne leči na vreme doćiće do hronične forme lajmske bolesti. S obzirom na to da je lajmska bolest poznata i kao veliki imitator, ona u hroničnoj formi može da podseća i na multiplu sklerozu, Alchajmerovu i Parkinsonovu bolest, ishemijske oblike infarkta mozga. Sve ovo je posledica zapaljenske reakcije niskog stepena prema uzročniku u organizmu, a koja se najčešće manifestuje zapaljenjem krvnih sudova, kao i drugih zahvaćenih organa i sistema u organizmu.

Kako se uspostavlja dijagnoza?

- Dijagnoza se bazira na kliničkom određivanju antitela u krvi prema delovima uzročnika. Međutim, određivanje antitela je samo podrška dijagnozi, a nikako ključni element, jer su serološke reakcije prema ovom uzročniku nepouzdane i retko standardizovane. Zato je detaljni klinički pregled i anamneza od ključnog značaja za dijagnozu, posebno kada je reč o hroničnim formama bolesti.

Lečenje

S obzirom na to da je uzročnik ove bolesti bakterija, logično bi bilo da se uspešno leči antibioticima. Međutim, bakterija ima osobinu da menja svoje oblike u okrugla tela u takozvane oblike bezćelijskog zida, na koje antibiotici ne mogu da deluju. Osim toga, uzročnik se u organizmu skriva na određenim mestima u organima i mišićima gde je zaštićen od delovanja antibiotika i imunog sistema. Na taj način on preživljava i nakon izvesnog vremena ponovo se reaktivira, ispoljavajući simptome i znake bolesti tamo gde se sakrio.

Zato se za lajmsku bolest nikako ne može reći da je blago i bezazleno obolenje. Koliko je lajmska bolest ozbiljna najbolje pokazuje podatak, da se u Srbiji svake godine otkrije oko hiljadu novozaraženih osoba.

Da bi se postiglo uspešno lečenje, antibiotici treba da se daju neposredno posle uboda krpelja, a koliko dugo, proceniće lekar. Doktor bi trebalo da zna i kakve su karakteristike bakterije u ranoj, ali i u fazi rasejavanja. Takoše, neophodno je u fazi infekcije ili ispoljenih simptoma uvesti lečenje što ranije, koje bi trebalo da traje što duže.

Pravila ponašanja
U preventivnom smislu neophodno je, pre svega, da odgovarajuće službe obrađuju travnate i druge terene i utvrđuju prisustvo krpelja i njihovu zaraženost. Na osnovu dobijenih rezultata treba da istaknu tablu na kojoj će stajati upozorenje na opasnost u konkretnoj regiji. Istovremeno, neophodno je da se smanji populacija krpelja i glodara u prirodi, koji su rezervoar uzročnika.

I stanovništvo bi trebalo da se edukuje pre odlaska u prirodu. To znači da je tokom boravka u zelenilu poželjno nositi kape, košulje dugih rukava, duge pantalone u čarapama i sredstva koja odbijaju krpelje, a koja se nanose na odeću i kožu. S druge strane, opasno je primenjivati sredstva koja ubijaju krpelje, posebno kod dece, jer mogu doći u kontakt sa izlučevinama. Antibiotike ne treba koristiti pre odlaska u prirodu niti ih samoinicijativno uzimati posle uboda krpelja. Ako se krpelj nađe u koži posle povratka iz prirode, obratiti se stručnoj osobi da bi se pravilno odstranio. Istovremeno, krpelj će biti pregledan na eventualnu zaraženost spirohetom.

Odstranjivanje

Stručnjaci savetuju da se odstranjivanje obavlja pincetom što bliže koži, bez pritiska na trbuh krpelja, gnječenja ili kidanja. Mesto uboda valja dezinfikovati. Odstranjivanje krpelja može se obaviti u svakoj zdravstvenoj ustanovi - ambulanti, domu zdravlja, odeljenju za kožne bolesti...

Zablude

Kako je bolest opisana kada je prvi put otkrivena?

- U prvim stručnim i naučnim objašnjenjima govorilo se da je bolest blaga, gotovo spontano izlečiva. Neki stručnjaci su čak tvrdili da terapija nije ni potrebna. Međutim, vremenom su klinička iskustva pokazala da je lajmska bolest veoma ozbiljna i da ostavlja posledice, ukoliko se na pravi način ne leči. Uzročnik je vrlo kompleksan, a razvoj bolesti veoma složen - naglašava Ivanko Bojić.

Komentari / 0

Ostavite komentar