Srpska nije moneta za kupovinu vašeg političkog opstanka

Zašto se obraćam našoj javnosti? Odgovor je jednostavan.

Republika Srpska 25.11.2013 | 06:53 Zašto se obraćam našoj javnosti? Odgovor je jednostavan. Zato što ne vjerujem u marketinški patriotizam Milorada Dodika. Zato što on javno govori o nacionalnim pitanjima na način da pribavi naklonost naroda, uporno ponavljajući nacionalnu priču koju narod želi da čuje, dok u stvarnosti, pod okriljem najveće tajnosti radi suprotno interesima Republike Srpske. Upravo ta ljudska i politička dvoličnost, jeste najveća opasnost po vitalne interese RS. Milorad Dodik spreman je na veleizdaju! Predsjedniče Dodik, I u svom prvom otvorenom pismu skrenuo sam pažnju na neka od važnih državnih pitanja čije rješavanje ste, u međuvremenu, preuzeli da vodite sami, što može imati dalekosežne negativne posljedice po sve nas. Iako je bilo za očekivati da ćete, u predizborne svrhe, zaratiti sa opozicijom, niste to smjeli da učinite na pitanjima na kojima ste, platformom o zajedničkom djelovanju na nivou BiH, uspjeli da ojačate poziciju RS-a. Moje strahovanje da niste pouzdan zaštitnik interesa RS i da ste, u situaciji kada vam to lično ide u prilog, spremni da ih izdate, nije od juče. Ono, neuspavano vašim bombastičnim i drčnim izjavama marketinškog tipa, raste svakim danom sve više, naročito sada kada ste spremni da se udružite sa bilo kim da biste sačuvali sopstvenu političku kožu. Vaša politička "kreativnost" na kraju nas je uvijek veoma koštala, zbog čega bi trebalo napraviti registar šteta koje ste tokom svoje vladavine "podarili" ovom narodu. Ali, vi upravo računate na uobičajenu srpsku zaboravnost, koja vam služi kao saveznik da se ne otkriju razmjere svih direktnih i indirektnih šteta po narod i građane RS, koje ste svjesno i sa namjerom počinili. Evo mojih konkretnih razloga zbog kojih tvrdim da govorite jedno, radite drugo, a mislite samo o svojim ličnim interesima. Prije par dana (19. novembra 2013.g.) Vaš kabinet (!) je izdao dokument "Dejtonska struktura BiH" u kome se osporava pravni osnov za pokušaj podržavljenja imovine entiteta i daje tumačenje da BiH, prema važećem Ustavu, nema pravo na imovinu, budući da joj "Ustav ne daje izričito pravo na imovinu, niti se u nabrajanju njenih nadležnosti navodi to pravo, niti se to pravo reguliše nekim drugim članom Ustava". Vi lično ste se, međutim, prije samo mjesec dana (u oktobru 2013.g.), sa Lagumdžijom dogovorili o više stvari, a jedna od njih je bila i imovina. Iz vaših zajedničkih najava da će Savjet ministara, a potom i Parlament BiH u narednih 15 dana usvojiti zakon o državnoj i vojnoj imovini po hitnom postupku, jasno je da ste spremni da tu imovinu predate u nadležnost BiH. Pitanje koje se nameće je da li ste zbog toga očistili Savjet ministara od neposlušnih SDS-ovih kadrova, a u kolegiju Doma naroda smijenili Ognjena Tadića i time stvorili preduslove da sa svojim poslušnicima to i ostvarite? Mislim da je sada svima jasno da ste spremni na sve. Pa i braniti interes RS, ali samo ako se to ne kosi sa vašim ostalim interesima. Interesu ostanka na vlasti po svaku cijenu. Interesu vaših tajkunskih prijatelja. Javnost naravno ne zna, a mislim da sada treba da sazna da sam vas od 2009. godine u više navrata pismeno upozoravao na opasnost da se određeni zakonski propisi u oblasti imovinsko-pravnih odnosa iskoriste za postizanje ciljeva koji su u suprotnosti sa onim što javno govorite i za šta se u javnosti zalažete. Konkretno za prenošenje nadležnosti sa entiteta na nivo BiH. Nikada ni na jedan niste odgovorili, niti ste išta preduzeli da se to spriječi. Jasno je sada da iza tog nečinjenja stoje vaše stvarne i opasne namjere, u kojima su interesi Republike samo dobra moneta za kupovinu političkog opstanka u BiH. Prvi put sam pisao vama i tadašnjem ministru pravde Džerardu Selmanu 29.decembra 2009. godine i tražio da se odloži primjena Zakona o stvarnim pravima, budući da bi „primjena pojedinih odredaba Zakona o stvarnim pravima, zbog neažurne evidencije podataka i prava na nekretninama, neažurnosti zemljišne knjige, u praksi prouzrokovala nemogućnost primjene istih, pravnu nesigurnost, zastoj u pravnom prometu, te štetne posljedice za fizička i pravna lica u Republici Srpskoj, kao i za Republiku Srpsku.“ Naravno tada nisam znao da je taj i takav Zakon odgovarao zemljišnoj mafiji i vama bliskim ljudima. Zbog navodnog propusta u predavanju zahtjeva Narodnoj skupštini Republike Srpske do 31. decembra tekuće godine (Ministarstvo pravde je navodno "zaboravilo" da pošalje zahtjev), Zakon o stvarnim pravima stupio je na snagu 2o1o. godine. Jasno je da ste u tom konkretnom slučaju interese RS podredili interesima sebi bliskih ljudi. Posljedice preuranjenoj stupanja na snagu ovog Zakona, biće moguće sagledati tek kada se otvori revizija slučajeva pljačkaške privatizacije u kojima su pripadnici zemljišne mafije preko noći postajali vlasnici nekretnina i zemljišta u društvenoj svojini (primjeri Gospodska ulica, Čajeavec, Medicinska Elektornika u Banja Luci, Trgoprodaja u Prijedoru i dr.). Drugi put sam vam se obraćao povodom iznenadne, ničim izazvane i po interese RS štetne inicijative (koju je, da paradoks bude veći, pokrenuo "neko" iz Vlade RS) o donošenju Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS i koja je pod zabranom raspolaganja. Upozoravao sam vas na štetnost donošenja ovog zakona, jer on samo otvara vrata i mogućnost Visokom predstavniku da interveniše u oblasti zemljišne administracije i da uskraćuje i sužava prostor Republici Srpskoj u suverenom upravljanju svojim nepokretnostima. I tada ste se oglušili o moja upozorenja i pustili ste pomenuti Zakon u dalju proceduru, pa ga je 14. septembra 2o1o. godine usvojila Narodna skupština Republike Srpske. Nakon toga desilo se sve na šta sam vas blagovremeno upozorio. Sulejman Tihić podnosi Ustavnom sudu BiH zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti tog Zakona. Visoki predstavnik 5. januara 2o11.godine donosi nalog kojim se obustavlja primjena tog Zakona. Treći put sam vam se obratio 27. jula 2011. godine kada je Ustavni sud, u okviru javne rasprave, zatražio stručno mišljenje Geodetske uprave o pomenutom Zakonu. Dokumentom pod nazivom “Analitička procjena o namjerama i posljedicama odluke Ustavnog suda BiH da otvori javnu raspravu o ustavnosti Zakona o statusu državne imovine na teritoriji Republike Srpske” dali smo vam ne samo stručno-političku analizu i ocjene o tome šta se suštinski krije iza cijelog slučaja, već i prijedloge i alternative šta bi u vezi sa tim trebalo preduzeti. Jedan od predloga je bio da se Zakon stavi van snage i time postupak pred Ustavnim sudom učini bespredmetnim. Niste preduzeli ništa. Naravno da to NIJE bilo slučajno. Svi znamo šta se poslije dogodilo. Ustavni sud BiH, 13. jula 2012. godine, proglašava Zakon o državnoj imovini na teritoriji RS... u cijelosti neustavnim. Štaviše u obrazloženju svoje odluke poziva se na odluku Venecijanske komisije da je BiH pravni sljednik SR BiH i da je u tom smislu pravni slijednik svih imovinskih i vlasničkih prava bivše SR BiH. Ujedno ukazuje da se svi pravni akti, odluke, ugovori ili drugi pravni instrumenti koji u duhu ovog Zakona tretiraju vlasnička prava nad ovom imovinom smatraju ništavnim i nevažećim. U Federaciji je odluka pozdravljena kao jedna od najvažnijih odluka Ustavnog suda BiH nakon Odluke o konstitutivnosti naroda i politički značajan uspjeh Sulejmana Tihića. Nesumnjiva je činjenica da će ova Odluka imati uticaja na sve buduće dogovore o državnoj imovini. Nakon toga uslijedila je još jedna vaša marketinška izjava protiv Ustavnog suda koji je "još jednom dokazao da je političko tijelo međunarodnog faktora i Bošnjaka u BiH, a ne tijelo pravde i mjesto gdje se utvrđuje pravo i ustavnost". Predsjednik Narodne skupštine RS-a, Igor Radojičić zvani Kalimero, takođe je dao neku sličnu jalovu i beskrvnu pa-to-je- nepravda- izjavu.  Kao da od toga ima neke vajde. Osim skupljanja jeftinih političkih poena, nema tu ni traga od ozbiljne i odgovorne državne politike. Ali ima opasnih i skrivnih planova i namjera. Još jedan od primjera dvoličnosti o kojoj govorim je Vaš zvaničan (čitaj znam-šta-volite-da-čujete-pa-vam-to-i-pričam) stav o NATO-u. Često govorite da ćete raspisati referendum na kome ćete pitati narod da li je ili nije za ulazak u NATO, da ćete stav RS vezati za stav Srbije, pa ako Srbija odluči da ne pristupi tom savezu neće ni RS. Ali ko da vam u to povjeruje? Jer, radite upravo suprotno. Barem kad je u pitanju ispunjavanje uslova za članstvo u NATO-u, tj. rješavanje pitanja tzv. vojne imovine. Opštepoznato je da NATO u BiH zanima imovina bivše JNA, odnosno kasarne, skladišta, aerodromi, poligoni. Oni to pitanje stalno potenciraju, vrše pritisak i pokušavaju na sve načine da BiH, odnosno Oružane snage BiH postanu vlasnik te vojne imovine. Suprotno vašem marketinškom stavu o imovini i NATO-u, Nebojša Radmanović zvani Gargamel (nemam-pojma-ni-o-čemu-ali-hoću-da-budem-glavni) je u aprilu 2012.godine potrčao da, na krilima tek dogovorenih principa šestorke iz marta 2012.godine, donese odluku kojom se utvrđuju 62 lokacije perspektivne vojne imovine, koja se treba prenijeti u vlasništvo BiH. Malo se u javnosti zna da samo dio te imovine u RS, na primjer, obuhvata cca 1,5 % njene teritorije (dvije opštine veličine Šamca). Time „manji“ BH entitet kako vole u Federaciji da zovu RS, uz vašu svesdnu pomoć, postaje još manji. Iz reda tzv. državne imovine koja se treba preneti u vlasništvo BiH je 62 “perspektivna vojna imovina”. Od ovih 62 objekata 23 imaju svoju lokaciju u RS. 17 lokacija ima ukupnu površinu od 81.513.48o m2 površine, od kojih su najveće Manjača i Han Pijesak /za preostalih 6 nema podataka o velicini: aerodrom Mahovljani, strelište u Ugljeviku, releji u Gackom,Trebinju i Modriči/. Vrijednost ovih objekata i zemljišta se procenjuje na oko 2o milijardi km /pretpostavlljena cijena kvadrata je 2oo km/. Izgrađeni objekti koji se nalaze na ovim lokacijama /bez pomenutih 6/ imaju površinu od 242.97o m2. Na ovu Odluku sada se pozivaju svi koji u BiH žele u NATO. Prije svega vaš novi-stari politički saveznik koji vam je pomogao da sahranite Platformu o zajedničkom djelovanju na nivou BiH, Zlatko Lagumdžija. "U oktobru te iste 2012.g. (samo 6 mjeseci nakon što je Radmanović dao saglasnost na Odluku o veličini, strukturi i lokacijama vojne imovine Oružanih snaga Bosne i Hercegovine), uputili ste Narodnoj skupštini RS još jednu marketinšku Inicijativu za pokretanje postupka demilitarizacije Bosne i Hercegovine, naglašavajući da “nadležnost odbrane nije nadležnost BiH, kao ni pitanje vojske, te da, bez obzira na dosadašnje aktivnosti, ovo nije bilo predmet promjene Ustava BiH kao Aneksa 4. međunarodnog Dejtonskog sporazuma, te time i ne postoji ustavni osnov za nadležnost BiH za odbranu“. Kao Predsednik RS ste ocijenili da se od početnih aktivnosti “takozvane reforme odbrane u BiH, sve odvijalo pod snažnim uticajem međunarodne zajednice i posebno visokog predstavnika, i da to nije bilo ni izraz volje, a vreme je pokazalo – ni potrebe da BiH ima glomazni i nepotrebni aparat koji troši ogromne količine novca bez mnogo koristi”. Predložili ste da parlament, kao najviši organ zakonodavne vlasti Republike Srpske, razmotri tu inicijativu i u skladu s Ustavom i Poslovnikom zaduži Vladu i institucije RS, kao i predstavnike RS u organima BiH, da pripreme predloge za izmjene postojećih dokumenata kojima je ta oblast regulisana na nivou BiH. Naravno niste to stvarno mislili da uradite. Ništa niste uradili ni vi ni Radojčić ni Radmanović. Kupovali ste opet jeftine poene, a ponašali se, kao i dosada, potpuno drugačije. Na kraju, predložio bih vam isto što sam vam predložio i 2007.g., kada ste mi se poprilično obeshrabreni požalili na besmislenost vođenja politike u tadašnjim okolnostima. Tada sam vam rekao da, ako nemate jasan cilj koji će biti u funkciji opšteg interesa naroda i građana RS, odmah uzmete kaput sa vješalice i napustite Vladu RS i politiku uopšte. Danas sam siguran da bi, po interese RS i njenih građana to bilo zaista najbolje rješenje. Dr Tihomir Gligorić