Srpske žrtve se još prećutkuju

Odnos prema srpskih žrtvama u 20.

Republika Srpska 17.10.2013 | 21:45
Srpske žrtve se još prećutkuju
Odnos prema srpskih žrtvama u 20. vijeku je očajan na cijeloj teritoriji bivše Jugoslavije, a istina o njima i danas se prećutkuje, ocijenjeno je na skupu o srpskim žrtvama u 20. vijeku, koji je održan na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu. Učesnici skupa su istakli da sada, umjesto bratstva i jedinstva, imaju politiku regionalne saradnje i opet se prećutkuje šta se dešavalo sa Srbima u Hrvatskoj. Tako se, navode, tokom posjete hrvatskog predsjednika Ive Josipovića Srbiji srpske žrtve opet ne pominju kako bi se uspostavio mir i saradnja. Profesor iz Londona Srboljub Živanović rekao je da "nažalost, u Srbiji ne postoji nijedan spomenik podignut jasenovačkim žrtvama, niti muzej genocida i holokausta, o tome se ne govori, ne piše, o tome djeca ne uče". Prema njegovim riječima, o tome jedino uče djeca u Republici Srpskoj. Živanović je istakao da mnogi zaboravljaju koliko je bilo klanja, ubijanja i zločina nad Srbima koje su počinili rimokatolici Hrvati i muslimani za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali da se o tome ćutalo još u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije. "O tome se nije govorilo, niti pisalo zato da se ne bi uvredilo ijedno pleme jedinstvenog troplemenog naroda. Zato što se tada ćutalo, dobili smo Jasenovac", rekao je Živanović, čiji je otac ubijen u Beogradu u logoru u Topovskim šupama za dječake. On je naveo da je u NDH istrebljivanje Srba, Jevreja i Roma počelo šest mjeseci prije holokausta nad Jevrejima u Njemačkoj, te da se genocid nad Srbima nastavio i njihovim preseljenjem iz Like i Banije u Vojvodinu da bi se oslabio srpski živalj na teritorijama blizu Hrvata. Novinar i istoričar iz Berlina Nikola Živković rekao je da u zapadnim i njemačkim enciklopedijama srpske žrtve nisu našle mjesto, navodeći da se u posljednjih sto do 150 godina interesi velikih sila ne mijenjaju, kao ni medijska slika o Srbima. Profesor Žarko Vidović ispričao je kako je izgledao njegov logoraški put od transporta voza sa više od 3.000 Srba, Jevreja i malog broja muslimana, koji je krenuo iz Sarajeva do logora Jasenovac, pa do toga da je završio u Norveškoj kao radna snaga, odakle je uspio da pobjegne poslije godinu dana. Vidović, koji sada ima 93 godine, sjeća se da su u vagone, koji su bili na uskotračnoj pruzi kod sarajevske Vijećnice, potrpani ljudi, po 200 u svaki vagon, na kojem je pisalo da u njega može stati "sedam konja i 40 vojnika". "Pjevali smo Đurđevdansku pjesmu, koju je sada Bregović obradio", kaže Vidović, navodeći da se putovalo 24 sata i da su ljudi padali mrtvi kao klade u vagonima. On se sjeća da su po dolasku u Jasenovac ustaše otvorile vagone i pitale ima li ko gladan, a kada se javio jedan dječak od 16 godina, ustaše su mu usta natrpale šljunkom. Vidović navodi apsurd da su njega od jasenovačkog logora spasili "esesovci", koji su ga odveli kao radnu snagu u Norvešku, i to tako što je jedan esesovac udarao svakog logoraša čizmom po koljenima, pa koji je ostao na nogama, tog su i odvodili. Stefan Kosmajac i Miloš Milović iz Beogradskog kulturnog kluba su istakli da postoji kontinuitet srpskih žrtava u 20. vijeku, koji se poslije Prvog i Drugog svjetskog rata nastavio i pod komunističkim terorom, a kasnije i u ratovima 90-ih godina od BiH, Hrvatske do Kosova. Skup o srpskim žrtvama u 20. vijeku održan je u organizaciji Istorijskog projekta Srebrenica i Beogradskog kulturnog kluba. Na skupu je prikazan dokumentarni film "Kontekst" mladog talentovanog banjalučkog režisera Strahinje Stojakovića, koji pruža panoramnski pregled skupa o odnosu prema srpskim žrtvama.

Komentari / 0

Ostavite komentar