Osuđenici ne žele da se obrazuju

Lica koja se nalaze na izdražavanju kazne u kazneno–popravnim zavodima /KPZ/ Republike Srpske nisu previše zainteresovana za obrazovanje - takvu želju imaju samo osuđenici koji su započeli studije.

Republika Srpska 10.09.2013 | 09:55 Lica koja se nalaze na izdražavanju kazne u kazneno–popravnim zavodima /KPZ/ Republike Srpske nisu previše zainteresovana za obrazovanje - takvu želju imaju samo osuđenici koji su započeli studije. Sekretar u Ministarstvu pravde Republike Srpske Brankica Arežina precizira za Srnu da su osuđenici u samo dva od šest KPZ u Srpskoj pohađali i završili školovanje. "U KPZ Istočno Sarajevo troje lica je pohađalo i završilo osnovnu školu, troje srednju, a sedmoro univerzitet, a u KPZ Doboj - jedno srednju školu, jedno univerzitet i jedno magistarski studij", navodi Arežina. Osuđena lica mogu biti đaci i studenti škola, fakulteta i kurseva van ustanove ako to bezbjednost dozvoljava, i ako se programom postupanja ocijeni da je korisno za postizanje izvršenja kazne. "Osuđena lica koja završe određenu školu ili steknu kvalifikaciju u Ustanovi dobijaju svjedočanstvo iz kojeg se ne smije vidjeti da su osnovno ili srednje stručno obrazovanje stekli u ustanovi", ističe Arežina. Osuđena lica najviše su zainteresovana za zanimanja: auto-limar, električar, kuvar, moler, pekar, bravar, zidar... "Oni koji su bez završene osnovne i srednje škole zadovoljavaju se obukom i radom u radionicama – pogonima privrednih jedinica u zavodima, gdje uz pomoć kvalifikovanih instruktora stiču vještine i znanja koja koriste pri zapošljavanju u društvenoj zajednici, ali, nažalost, to ne verifikuju diplomom", kaže Arežina. Osim manjih metalnih, stolarskih i limarskih pogona i radionica u KPZ u Banjaluci i Foči, u okviru Privredne jedinice u KPZ Foča funkcioniše i fabrika namještaja, koja je uspjela da održi tradiciju i kvalitet u proizvodnji namještaja i koja je u posljednje vrijeme prepoznatljiva u opremanju kancelarijskih prostora i sudnica. "Dio osuđenih lica zapošljava se i na vlastitim ekonomijama i farmama KPZ u Banjaluci, Foči, Istočnom Sarajevu, Bijeljini i Trebinju, koja pružaju odgovarajuće uslove i mogućnosti za adekvatno upošljavanje osuđeničke radne snage", istakla je Arežina. KPZ u Foči, Istočnom Sarajevu i Bijeljini jedan broj osuđenih lica zapošljavaju u svojim ugostiteljskim objektima koji su prepoznatljivi po kvalitetu i uslugama. U sklopu KPZ Banjaluka postoji odjeljenje Vaspitno–popravnog doma, koje egzistira punih sedam godina. Školovanje maloljetnih lica provodi se kontinuirano putem instruktivne nastave, a polaganje ispita se vrši u banjalučkim osnovnim i srednjim školama, kao i drugim gradovima u Srpskoj, gdje su započeli svoje obrazovanje. Arežina napominje da su u Vaspitno-popravnom domu /VPD/ svi maloljetnici obuhvaćeni obrazovnim procesom, te je osnovnu školu završilo troje, a srednju četvoro maloljetnika. Zakonom o obrazovanju odraslih iz 2009. godine propisano je da polaznik obrazovanja odraslih može biti lice starije od 18 godina koje se obrazuje, a da pri tome nema status učenika ili studenta. Kao posljedica ovakvog zakonskog rješenja u praksi dolazi do situacija da neke od vaspitanika sa završenom osnovnom školom, uzrasta 15, 16 ili 17 godina, nije moguće uključiti u obrazovni proces. Arežina navodi da je sasvim jasno koliki značaj ima obrazovni proces u ostvarivanju resocijalizacije kao najznačajnijeg cilja izvršenja krivičnih sankcija, ako se uzme u obzir činjenica da se ova vrsta vaspitne mjere izriče u trajanju od šest mjeseci do četiri godine. "U nekoliko navrata uputili smo nadležnom ministarstvu inicijativu za izmjene i dopune zakona o obrazovanju odraslih da bi se stvorili uslovi za omogućavanje obrazovanja maloljetnika koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere", napominje Arežina.