Preispitati hašku presudu hrvatskim generalima

Srbi iz Hrvatske očekuju da Savjet bezbjednosti UN i Rezidualni mehanizam Haškog tribunala reaguju na inicijativu centra "Veritas" za preispitivanje oslobađajuće presude hrvatskim generalima za akciju "Oluja", jer se došlo do novih dokaza, saopšteno je iz "Veritasa" povodom 18 godina od "Oluje".

Republika Srpska 02.08.2013 | 12:34 Srbi iz Hrvatske očekuju da Savjet bezbjednosti UN i Rezidualni mehanizam Haškog tribunala reaguju na inicijativu centra "Veritas" za preispitivanje oslobađajuće presude hrvatskim generalima za akciju "Oluja", jer se došlo do novih dokaza, saopšteno je iz "Veritasa" povodom 18 godina od "Oluje". Te nove činjenice ogledaju se u broju od 110 ekshumiranih posmrtnih ostataka Srba sa lokacija "Sveta Mare" u Šibeniku i "Gradsko groblje" u Zadru, koji su stradali u akciji "Oluja", i to na području i u vrijeme koje je bilo predmet haške optužbe, navodi se u saopštenju. Iz Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" ocjenjuju da bi to u završnici trebalo da rezultira jedinom pravednom, osuđujućom presudom hrvatskim generalima. "Veritas" je haškom Tužilaštvu u junu uputio uputio inicijativu za podnošenje zahtjeva za preispitivanje pravosnažne presude u predmetu "Oluja", koju zasniva na novim činjenicama do kojih se došlo nakon oslobađanja hrvatskih generala. Iz tog centra izražavaju uvjerenje da će u pretresu po međusobnim tužbama za genocid Hrvatske i Srbije iduće godine biti dokazana genocidna namjera Hrvatske, kao i u procesu pred sudom u Čikagu, u SAD, gdje su Srbi iz Hrvatske tužili američku firmu MPRI za naknadu štete po osnovu saučesništva u genocidu. U saopštenju se ocjenjuje da bi uspjeh u tim postupcima omogućio Srbima iz Hrvatske i nekadašnje Republike Srpske Krajine da brže i lakše vrate sve što im je silom oduzeto i uništeno u operaciji "Oluja" i da ostvare sva prava koja su im uskraćena poslije operacije, uključujući i široku političku autonomiju kakvu im je međunarodna zajednica garantovala Planom "Z-4". Iz "Veritasa" napominju da su 4. avgusta 1995. godine oružane snage Hrvatske, uz odobrenje i podršku NATO-a i u sadejstvu sa Hrvatskim vijećem odbrane i tzv. Armijom BiH, napale SAO Krajinu, uprkos činjenici da je ta oblast bila pod zaštitom UN, kao i da je u neravnopravnoj borbi, sa odnosom snaga sedam na prema jedan u korist agresora, protjerano oko 220.000 Srba. Na putevima kojima su se kretale krajiške izbjegličke kolone ostajali su leševi ubijenih artiljerijskim granatama, avionskim raketama, snajperskim hicima, noževima… Oko 3.200 starih i nemoćnih internirani su u logore za civile, a Krajina je opustošena, opljačkana, pa porušena i zapaljena. Nisu bili pošteđeni ni crkveni, kulturni, istorijski srpski, kao ni antifašistički spomenici. Na evidenciji "Veritasa" nalaze se imena 1.838 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od kojih je 64 odsto civila, uglavnom starijih od 60 godina, što predstavlja jedan od "crnih" rekorda posljednjeg građanskog rata na prostorima prethodne Jugoslavije. Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 901 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 937 lica, od čega 650 civila, među kojima 323 žene. Hrvatska izbjegava bez valjanog razloga ekshumacije i poznatih mjesta ukopa sa posmrtnim ostacima oko 300 osoba, uglavnom pod oznakom "nepoznat", što je jedinstven slučaj na području bivše Jugoslavije, kao što bez pravog razloga oteže i sa identifikacijama 396 ekshumiranih posmrtnih ostataka, upozoravaju iz "Veritasa". Oko 1.500 pripadnika Srpske vojske Krajine preživjelo je zarobljavanje, od kojih su mnogi osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora zbog krivičnog djela ratnog zločina. Akcija "Oluja", kao i mnoge druge akcije hrvatske vojske, sprovođena je po taktici "spržene zemlje", što je polovinom novembra 1995. godine doseglo razmjere potpunog zatiranja srpske zajednice u Krajini, ali UN nikada nije donio kaznene mjere protiv Hrvatske. Najveći paradoks ove agresije, kao i onih koje su joj prethodile, nalazi se u činjenici što je agresor bila članica UN, a Krajina zona pod zaštitom iste organizacije, i što su neke druge članice te organizacije odobrile i učestvovale u samoj agresiji, ističe se u saopštenju. "Veritas" podsjeća da je Haški tribunal u jedinom predmetu u kojem su Srbi bili žrtve oslobodio odgovornosti hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, što je izazvalo osude kod Srba i debatu u UN, kao i reakcije pojedinih haških sudija.