Ustašku ideologiju »prišili« Karadžiću!

Hašku odluku da se ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću ne sudi samo za genocid u Srebrenici, već i u još sedam bosanskohercegovačkih opština, predsjednik ovog suda Teodor Meron objasnio je pozivanjem na izuzetno tešku optužbu anonimnog izvora koja je našoj javnosti do sada bila nepoznata.

Republika Srpska 14.07.2013 | 11:58 Hašku odluku da se ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću ne sudi samo za genocid u Srebrenici, već i u još sedam bosanskohercegovačkih opština, predsjednik ovog suda Teodor Meron objasnio je pozivanjem na izuzetno tešku optužbu anonimnog izvora koja je našoj javnosti do sada bila nepoznata.Meron se, naime, pozvao na "dokazni materijal prezentiran tokom suđenja" koji tobož pokazuje da je "na sastancima sa Karadžićem" navodno "donijeta odluka da se jedna trećina Muslimana ubije, jedna trećina prekrsti u pravoslavlje, a trećina će sama otići". Ova svojevrsna inverzija poznatog ustaškog plana o eliminaciji Srba s područja Nezavisne države Hrvatske (ustaški ideolog Mile Budak  javno je proglasio da treba "trećinu pokrstiti, trećinu protjerati i trećinu pobiti") šokirala je javnost u Srbiji. Iako je srebrenički masakr u Hagu okarakterisan kao genocid, nikada nismo čuli za navodnu namjeru bh. Srba da se "trećina Muslimana ubije, a trećina prekrsti u pravoslavlje". Goran Petronijević, beogradski advokat iz tima Karadžićevih branilaca, za "Politiku" kaže da je odbrana zaprepašćena Meronovim obrazloženjem: "Pretresli smo sve moguće dokaze i dokumente iz pretresa pred sudskim većem i odgovorno tvrdimo da ne postoji niti jedan dokaz i niti jedan dokument koji bi potvrdio da je ikada postojao u Republici Srpskoj sličan plan ili odluka." Petronijević kaže da je tim branilaca jedino utvrdio da postoji jedan zaštićeni svjedok koji je rekao "da zna nekoga ko zna nekoga ko je navodno bio na sastanku na kom je dogovarana takva politika, tobože u prisustvu Radovana Karadžića". Taj tajni svedok nije izneo nijedan dokaz za tu rekla-kazala tvrdnju. "Haški sud dopušta svedočenje iz druge ruke, ali ovo je i za kriterije tog suda nedopustivo, da se predsednik pri donošenju sudskih odluka poziva na takav trač. Da je takav sastanak održan, o tome bi morao da postoji neki trag, neki papir, neki dokaz, neki svedok. Ništa od toga ne postoji, ni u jednoj optužnici protiv Radovana Karadžića, ni u jednom drugom spisu", rekao je Petronijević. "Politika" je pretragom podnesaka tužilaštva uspjela da uđe u trag navodnom izvoru ove zapaljive tvrdnje. Zaštićeni svjedok identifikovan pod oznakom KDZ-051 tvrdio je da je za ovaj plan čuo od Svete Veselinovića iz Rogatice, koji je tokom rata bio jedan od prvaka lokalnog ogranka Srpske demokratske stranke. Odlukom žalbenog vijeća poništena je prvostepena presudu kojom je Karadžić 28. juna prošle godine bio oslobođen optužbe za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik. Na snazi je ostalo preostalih deset tačaka optužnice koje terete Karadžića za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje civila u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i za uzimanje talaca pripadnika mirovnih snaga UN 1992-1995. godine. Ukidanje optužnice za genocid u sedam pomenutih opština u junu prošle godine dogodilo se zato što je utvrđeno da tužilaštvo nije izvelo dovoljno dokaza da su u ovim opštinama masovna ubistva Muslimana i Hrvata počinjena s "genocidnom namjerom", odnosno da nije postojala namjera da se Muslimani i Hrvati "unište u potpunosti ili djelimično kao etničke grupe". Na posljednjem pretresnom vijeću, u četvrtak, odluku da je prvostepeno vijeće pogriješilo pročitao je upravo sudija Meron, koji je sredinom juna ove godine ozbiljno uzdrman pismom danskog sudije tribunala Frederika Harhofa u kome ovaj tvrdi da "Haški sud ne dijeli pravdu, već sprovodi političke odluke i da je Meron uticao na oslobađajuće presude (Gotovini, Markaču, Perišiću, Stanišiću i Simatoviću)". Sudija Meron je, saopštavajući presudu, naznačio da, u ovoj fazi postupka "u kojoj se dokazni materijal tumači po najpovoljnijem kriterijumu za tužioce", postoji dovoljno dokaza da su zločini u sedam opština počinjeni s namjerom da se Muslimani i Hrvati unište kao etničke grupe, u potpunosti ili djelimično. Kao potkrepljujuću činjenicu apelaciono vijeće je takođe u dokazni materijal uvrstilo i Karadžićevu ranije korišćenu izjavu uoči rata u BiH o tome da će Muslimani "nestati" ako dođe do sukoba. Osim političkih implikacija, najnoviji obrt u tribunalu ulazi i u kulturološke, pa i istorijske revizije korišćenjem već poznatih obrazaca koji se ovog puta pripisuju Srbima. Posebno iznenađuje tvrdnja da je Srpska pravoslavna crkva nasilno pokrštavala. Portparol SPC episkop bački Irinej juče je za "Politiku" rekao: "Kakav svetac, takav i tropar! Kakav sud, takva i odluka!" Očigledno je da su u bosansko-hercegovačkom ratu postojali ratni zločini svih sukobljenih strana, a da se samo Srbima pripisuje "genocidna namjera". Protojerej stavrofor dr Velibor Džomić, stručnjak za državno-crkveno pravo, navodi za "Politiku" da crkva ne samo da nikada u istoriji nije nasilno pokrštavala, već da takvih odredba nema ni u crkvenoj doktrini. Prema njegovim riječima, takvih teza nije bilo čak ni u političkim programima srpskih stranaka. "Teze o trećini za pokrštavanje, trećini za proterivanje i trećini za ubijanje samo su saopštavali i baštinili pripadnici ustaškog pokreta Ante Pavelića. Zbog toga, dovođenje bosanskih Srba u vezu sa tom ustaškom ideologijom nije prvo podmetanje Srbima od strane Haškog tribunala, a nažalost, neće biti ni poslednje", napominje protojerej Džomić. Američki profesor prava Robert Hejdn, koji je kao ekspert svjedočio na prvom haškom suđenju bosanskom Srbinu Dušku Tadiću, ukazuje na problem vjerodostojnosti anonimnih, zaštićenih svjedoka, čiji je kredibilitet teško ispitati. Hejdn podsjeća na čuveni slučaj lažnog svjedoka L sa Tadićevog procesa, poslije čega su pravila suda promijenjena, i upozorava da je u slučaju svjedoka na kog se poziva Meron sporno to što ga je tužilaštvo koristilo i u slučaju Momčila Krajišnika, a nikada se nije potrudilo da njegovu vjerodostojnost provjeri pozivanjem Svete Veselinovića, koji im je sve ove godine bio nadohvat ruke. Ovaj profesor sa Univerziteta u Pitsburgu upozorava da se ovdje veoma ozbiljno postavlja i pitanje tužilačke primjene etičkih pravila i pravnih principa.