Nekažnjeni zločin nad Srbima u Zagonima

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod centralnog spomen-krsta na gradskom groblju u Bratuncu danas je obilježena 21 godina od stradanja 14 Srba u selu Zagoni, koje su ubili pripadnici muslimanskih snaga iz Srebrenice.

Republika Srpska 05.07.2013 | 13:00 Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod centralnog spomen-krsta na gradskom groblju u Bratuncu danas je obilježena 21 godina od stradanja 14 Srba u selu Zagoni, koje su ubili pripadnici muslimanskih snaga iz Srebrenice.Osim preživjelih članova porodica ubijenih i nekoliko mještana Zagona, cvijeće kod spomen-krsta položila je i delegacija Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca. Za ovaj zločin u Zagonima niko nije odgovarao, a porodice stradalih ističu da su ogorčene radom Suda i Tužilaštva BiH. "Tužilaštvo i Sud BiH za ovaj, ali ni za brojne druge zločine počinjene nad Srbima u Podrinju nikoga nisu procesuirali, čime šalju jasnu poruku da je BiH sigurna država za zločince bošnjačke nacionalnosti", rekla je predsjednik Organizacije nestalih i poginulih boraca i civila opštine Bratunac Radojka Filipović. Ona je dodala da se počinioci zločina nad Srbima i dalje šetaju Srebrenicom i Bratuncem i predstavljaju opasnost. "Zločin nad Srbima u Zagonima, kao i svi ostali počinjeni u srpskim selima ovog kraja, potvrđuju jasnu namjeru Armije BiH da počini genocid nad srpskim narodom, jer su ubijali sve što je srpsko, ne ostavljajući žive ni djecu i starce", rekla je Filipovićeva. Ona je navela da su među ubijenim i petogodišnji Vladimir Gajić, kao i Mara Božić koja je imala 90 godina. Radomir Gvozdenović preživio je upad muslimanske vojske u Zagone, ali su mu toga dana živi uhvaćeni sestra Rada i sestrić Aleksandar Milošević koji je imao samo 44 mjeseca. "Bilo je mirno. Narod je bio na njivama i kupili smo sijeno kada je zapucalo i začula se galama i povici `Alahu egber!`, `Kolji žive!` oko 14.30 časova. Upali su uselo i sve su ubijali i uništavali, a ubijenima su tvrdim predmetima razbijali glave", priča Gvozdenović. On je naveo da su tada masakrirani nepokretna starica Mileva Dimitrić i još neki mještani. "Nisam tada mogao da prepoznam rođenu sestru Radu koja je bila iskasapljena", prisjeća se Gvozdenović. NJegov brat Tatomir kaže da je njihova sestra Rada, koja je ubijena u dvorištu iznad kuće, bila srednjoškolka i đak generacije i da nikome nije predstavljala prijetnju. Tatomir je rekao da su muslimani iz susjednog sela Budak navodili artiljeriju i govorili im gdje bježe mještani sa njiva kako bi ih gađali. "Nikoga nismo ugrožavali i napadali. Napali su nas i sve opljačkali, popalili i pobili samo zato što smo Srbi. Niko nije odgovarao i to je žalosno, ali pravda Božija stigne svakoga pa će stići i počinioce ovih zločina", istakao je Tatomir. Među ubijenima mještanima Zagona bilo je pet žena. Mihajlo Mihajlović se još vodi kao nestala osoba. Mitar Dimitrić, otac ubijenog osamnaestogodišnjeg Mirka, rekao je da je napad iznenada počeo i da je selo bilo opkoljeno. "Počela je pucnjava, urlici, vika `Hvataj žive i kolji!`, te stravična galama. Neki su se uspjeli izvući kroz šumu prema Bratuncu, a sve koje su stigli ubili su", prisjeća se Dimitrić. On je istakao da najviše boli nepravda Tužilaštva i Suda BiH, jer niko nije odgovarao za ubijanje mještana Zagona na njivama i pred vlastitim kućama. Napadi na Zagone nastavljeni su sve do Petrovdana 1992. godine kada su muslimanske snage težište svog napada prebacile na srpska sela istočno od Srebrenice, gdje su tada počinile zločine nad srpskim stanovništvom u Zalazju, Sasama, Biljači i još nekim zaseocima koji su potpuno uništeni. U Gornjim Zagonima je nakon rata obnovljeno devet kuća u koje se vratilo samo devet udovica.