Ko krije istinu o zaklanim Simićima?

U selu Slivovu, kod Gračanice, 1999.

Republika Srpska 20.06.2013 | 13:20 U selu Slivovu, kod Gračanice, 1999. godine izmasakrirana su četvorica Simića - ni obećanje britanskih vojnika da će ih štititi, ni besa (riječ) lokalnog komandanta OVK nisu pomogli, pa su Simići izmasakrirani i zaklani. Živorad Simić, koji je ostao kao nasljednik preklanih - oca Trojana, stričeva Žarka i Dimitrija i brata od strica Živka - kaže da oni nisu željeli da napuste selo, jer su vjerovali da nikome ne smetaju pošto nisu počinili bilo kakvo zlo. U znak sjećanja Živorad je organizovao parastos na mjestu zločina u kanalu, duboko u šumi, na oko pet stotina metara od napuštenih u trnje zaraslih kuća Simića. Parastos je, uz improvizovani krst od hrastovih grančica, služio paroh Gračanice i Slivova Nenad Našpalić. Živorad, koji se prije kobnog dana sa porodicom izmjestio u Gračanicu, prisjeća se upozorenja britanskih vojnika da će Albanci "zaklati, ubiti i spaliti sve što je srpsko“. Staro i mlado sklonilo se u Gračanicu. U selu su ostala njih četvorica jer su im Britaci poslije dugog ubjeđivanja dali garancije da će, ukoliko se skupe u jednoj kući i ne udaljavaju više od dvjesta metara, biti bezbjedni, da će ih redovno obilaziti i dežurati na prilazu zaseoku Simići. Živorad Simić, sada blagajnik u školi "Aca Marović“ u Kosovu Polju,nije uspio da ih ubijedi da se privremeno "povuku" i “da ostave sve na ledini, jer je život najpreči“ . Sa njima je ostala Živoradova strina Jovanka, koja je jedina preživjela masakr.I komšija, komandant OVK za Slivovo, dao je besu (reč) da ih OVK neće dirati. Međutim, dan kasnije, pred mrak, sva četvorica su pošla da skupe krave i ovce sa obližnje livade. NJihova izmasakrirana tijela pronašli su Britanci i o tome obavijestili Jovanku i tadašnjeg vladiku Artemija. "Obistinilo se ono čega smo se plašili.Zločinci su ih uhvatili . Mrak je padao ,nekoliko krava se vratilo sa ispaše, a za njima nije bilo pastira.Strina je krenula da ih traži i doziva. Presreli su je britanski vojnici i obavestili da su nađena četiri tela u potoku.Prepoznala ih je po odeći oblivene krvlju - izmasakrirane" - priča Živorad. Prizor je bio stravičan. Svi su bili zaklani. Živko je imao stotinjak uboda nožem .Na svakom ubodu je ugašena cigareta. Ostala trojica su imala od 30 do sedamdeset ubodnih rana,prerezane vene oko šaka i ubode na stopalima. "Obdukcija nije rađena niti je imao ko da je izvrši. Srpski lekari tog dana su poslednji evakuisani iz Kliničko bolničkog centra, a uniFormisani i naoružani pripadnici OVK su britanskoj pratnji ostavili rok od deset minuta da se tela na sporedni izlaz iz mrtvačnice izbace van kruga bolnice" - navodi Živorad. On već godinama pokušava da dobije odgovor na pitanje ko i zašto je zataškao zločin u Slivovu. "Ne postoji međunarodna institucija, ni jedna misija, niti pak vladina ili nevladina organizacija kojoj se nisam obratio tražeći da se pronađu zločinci koji se slobodno šetaju stazama kojima su moj otac stric i braća odvedeni na gubilište. Ubeđen sam da britanski vojnici znaju ko su zločinci jer se njihov punkt nalazio na nekih pedesetak metara od mesta pogubljenja.Verujem da su zločin gledali . Nisu mrdnuli prstom, iako su bili upoznati o naredbi komande OVK: "Ubiti, zaklati ,spaliti sve što je srpsko u Slivovu“ - kaže Živorad za Srnu. U Slivovo se, od nekih 1 000 stanovnika, koliko ih je živjelo do povlačenja srpske vojske i policije, vratilo tek pedesetak staraca uz petoro dece školskog uzrasta, koja nastavu na srpskom jeziku pohađaju u prostorijama zakupljene privatne kuće, jer je njihova škola porušena, a na njenom mjestu podignut savremen obejekat posvećen "borcima OVK“. Posmrtni ostaci Simića pohranjeni su na groblju u Gračanici, odakle će, kako reče njihov nasljednik, biti prenijeti u Slivovo dan pošto se objelodani istina o njihovom stradanju.