Sudija Blagojević: Rajnhardizam ili tegeltizam, pitanje je sad!?

U Briselu je 5. decembra 2019. godine objavljen „Izvještaj eksperata o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini“, koji je predstavljen Evropskoj komisiji, državama članicama EU i vlastima u BiH. U našoj javnosti izvještaj je poznatiji kao Pribeov izvještaj, jer je na čelu tih eksperata njemački pravni stručnjak Rajnhard Pribe.

Bosna i Hercegovina 12.12.2019 | 12:35 Ima u tom izvještaju navoda sa kojima se, pošteno govoreći, kao pravnik ne mogu složiti, kao što je Poglavlje V u kojem se (tačke 94 – 100), suštinski gledano, traži promjena ustavnog uređenja BiH propisanog Ustavom BiH, što bi vodilo u deentitetizaciju BiH, a to znači kraj za Republiku Srpsku. Ali, kada je 20. novembra ove godine u sali Parlamentarne skupštine BiH gospodin Pribe za govornicom rekao kako je frustriran činjenicom da i nakon 25 godina u BiH ima toliko krivičnih zakona, nisu me iznenadili zahtjevi iz Poglavlja V Izvještaja (očekivao sam ih), već me je iznenadilo to što kolega Pribe, iako njemački državljanin, kao da zaboravlja na Osnovni zakon SR Njemačke.

Kažem ovo zbog toga što je, primjera radi, u članu 74. stav 1. tačka 1. tog njemačkog Ustava propisana tzv. konkurirajuća zakonodavna nadležnost između njemačke savezne države i 16 njenih federalnih jedinica, i to ne samo u oblasti krivičnog prava, već i građanskog prava, sudskih postupaka, advokature i notarijata, pa takva raspodjela nadležnosti ipak nije smetnja SR Njemačkoj da bude članica EU. Ili, Švajcarska (bez obzira što nije članica EU) je federalno uređena država, sa 26 kantona, u kojoj takođe postoji ustavom izvršena raspodjela nadležnosti između te federacije i tolikog broja njenih federalnih jedinica koje, u onome što im pripada prema ustavu, donose svoje zakone, tako da tamo u odgovarajućim oblastima imamo 26 zakona, ali to ni najmanje ne pravi probleme u funkcionisanju ove federacije.

Na sličan način stvari su postavljene i funkcionišu i u Austriji, odnosno Belgiji. Zbog toga ni ustavno uređenje dejtonske BiH nije problem, već je, rekao bih, riječ o potrebi EU da i pomoću ovakvih izvještaja poziva na dalje (ne)ustavno razvlašćivanje Republike Srpske i njenu državnu desupstancijalizaciju, što bi neminovno vodilo u nestanak Srpske kao krajnji ishod.

Međutim, ostavljajući sada sve to po strani, ima u tom Izvještaju jedan veoma važan detalj u vezi sa sadašnjim sastavom VSTS-a BiH i njegovim šefom, na šta ovdje želim ukazati, pri čemu treba imati u vidu da se Milan Tegeltija na čelu te institucije nalazi od 2014. godine pa sve do danas.

U tački 65. Izvještaja više nego jasno je detektovano da je tokom posljednjih godina sam VSTS postao dio problema u pravosuđu, zbog nepravednog odlučivanja koje je postalo očigledno i ozbiljno, a posljedica je nedostatka liderskog kapaciteta. Odmah zatim u tački 66. Izvještaja se utvrđuje da je mišljenje javnosti o pravosuđu posebno uzdrmano navodima o korupciji protiv predsjednika VSTS-a (čitaj Tegeltije).

Uzimajući u obzir ozbiljnost tih navoda, kako se dalje navodi u tački 66, nije primjerena reakcija predsjednika VSTS-a, kao i jednoglasna podrška koju je uprkos tome dobio od svih članova VSTS-a, imajući u vidu važnost institucije VSTS-a. Odmah zatim se naglašava da je izostala stvarna disciplinska istraga, usljed čega je izgubljena prilika da se u tom slučaju uspostavi presedan za integritet pravosuđa. Zbog toga se u tački 68. Izvještaja i zaključuje da je nedostatak povjerenja u pravosuđe naročito akutan u pogledu VSTS-a.   

Kolega Pribe, nisam siguran da znate za detalje koje ću iznijeti u nastavku, a za našu javnost znam da joj to nije poznato. Vidite, kad se dogodila afera „Potkivanje“, sa Milanom Tegeltijom u glavnoj ulozi, nadležni državni disciplinski tužilac VSTS-a BiH je promptno reagovao i podnio potpuno zakonitu disciplinsku tužbu protiv Tegeltije (tužba broj UDT DD 009691 19 od 31.5.2019. godine). U tužbi je apsolutno osnovano Tegeltiji stavljeno na teret da se:  

„Neformalno sastao van službenih prostorija (u kafani u Banjaluci – moja opaska), u prisustvu trećih osoba, sa oštećenom osobom u krivičnom predmetu, te iako VSTS nema ingerencije da utiče na postupanje u pojedinačnim predmetima sudova i tužilaštava, zatražio da mu oštećeni dostavi podatke o tužilačkom predmetu, kako bi razgovarao sa glavnom kantonalnom tužiteljicom o predmetu, ....a koji događaj je oštećeni snimio kamerom i učinio dostupnim široj javnosti, čime je u značajnoj mjeri narušeno povjerenje u nepristrasnost, integritet i kredibilitet VSTS-a BiH i pravosuđa u cjelini“. 

Na citirane riječi naši ljudi bi s pravom rekli disciplinskom tužiocu: „Svaka ti je zlatna“, i to ne da bi mu podilazili niti da bi napakostili Tegeltiji, već samo zato što svaka od tih riječi na pravi način izražava svu količinu protivpravnog, neprihvatljivog i po pravosuđe i društvo u cjelini krajnje opasnog ponašanja nosioca najviše pravosudne funkcije u državi.

E, ali onda na scenu stupa Prvostepena disciplinska komisija VSTS-a, predvođena potpredsjednicom VSTS-a Ružicom Jukić, koja u svom rješenju, broj 04-07-6-2025-3/2019 od 3.6.2019. godine, na krajnje proizvoljan način (što je vid tegeltizacije našeg pravosuđa, odnosno tegeltizma u njemu), koji predstavlja grubo kršenje zakona, kaže sljedeće:

„Prema mišljenju Prvostupanjske stegovne komisije postupak utvrđivanja odgovornosti članova Vijeća je posebno reguliran odredbama članaka 7 i 77 Zakona o VSTV-u BiH (o čemu se odlučuje dvotrećinskom većinom glasova članova Vijeća). Vijeće je na prijedlog predsjednika Vijeća upravo odlučivalo na sjednici, nakon što je objavljen sporni snimak, te dalo punu podršku predsjedniku VSTV i to jednoglasno“.

Pogledajte, kolega Pribe, koliko je nezakonitosti sadržano u ovom citatu. U njemu Prvostepena komisija neće da kaže, jer joj (i Tegeltiji) to ne odgovara, da član 6. stav 3. Zakona o VSTS-u demantuje sav prethodni citat. U tom članu, odnosno stavu, je tako jasno propisano da odluku kojom člana VSTS-a (bilo kog, pa i Tegeltiju) smjenjuje s dužnosti, VSTS donosi na prijedlog disciplinske komisije.

Dakle, ne pravi zakon na ovom mjestu nikakvu razliku, bez obzira o kom članu VSTS-a je riječ, u pogledu toga hoće li ili neće biti vođen disciplinski postupak, jer iz apostrofiranih riječi proizlazi da se taj postupak ima voditi kada (kao u ovom slučaju) disciplinski tužilac podnese disciplinsku tužbu. I, što je od naročite važnosti, na navedenom mjestu zakon tako jasno propisuje (kao imperativ) potrebu vođenja disciplinskog postupka uvijek kada član VSTS-a svojim ponašanjem povrijedi zakon. Od vođenja tog postupka ga u pravnoj državi ne smije „spasiti“ ni nezakonita jednoglasna podrška ostalih članova VSTS-a, bez obzira da li je podrška data prije ili nakon podnošenja disciplinske tužbe.

Na to je svojom žalbom (broj UDT DZ 009691 19 od 7.6.2019. godine) ispravno ukazao i disciplinski tužilac, rekavši da:

„...deklarativno pružanje podrške članova predsjedniku VSTS-a ne može zamijeniti proceduru“, te dodavši da „Suprotno ovakvom stajalištu Prvostepene komisije, potrebno je istaći da je čl. 6. st. 3. Zakona o VSTS-u propisano da odluku o smjeni svog člana VSTS donosi i na osnovu prijedloga disciplinske komisije“. Osim toga, naglašava disciplinski tužilac na kraju svoje žalbe protiv rješenja Prvostepene komisije, „Zaključak da ne postoji mogućnost utvrđivanja disciplinske odgovornosti predsjednika VSTS-a, pored toga što je pravno neutemeljen, predstavlja i lošu poruku da su deontološki standardi za sudije i tužioce viši nego za članove VSTS-a... .

Ovakav zaključak dodatno doprinosi uvjerenju u javnosti i profesionalnoj zajednici da članovi VSTS-a imaju velika ovlaštenja, a vrlo ograničenu odgovornost, što je vidljivo iz često upotrijebljene sintagme kojom se opisuje VSTS – otuđeni centar moći“.

Ljudi, znate li šta je Drugostepena disciplinska komisija (u kojoj su sjedila tri člana VSTS-a) odgovorila na sve ove žalbene navode disciplinskog tužioca? Da bi se razumio taj odgovor, najprije ću ukazati na drskost Tegeltije koji u svom odgovoru na žalbu tužioca kaže:

„...jasno je da je zakonodavac izuzeo predsjednika i potpredsjednika Vijeća iz 'režima' disciplinske odgovornosti, a njihovu odgovornost regulisao odredbama koje se odnose na prestanak mandata“.

Ovaj citat je važan jer je nakon toga u odluci broj 04-07-6-2025-6/2019 od 11.6.2019. Drugostepena komisija, nezakonito odbivši žalbu tužioca, prihvatila navedenu Tegeltijinu tvrdnju, rekavši u suštini isto što i Tegeltija: 

„Prema mišljenju ove Komisije iz odredaba člana 6. i 7. Zakona o VSTV-u eksplicitno proizilazi da je odgovornost predsjednika... izdvojena u odnosu na opću disciplinsku odgovornost sudija i tužilaca“.

Citirano „obrazloženje“ je apsolutno nezakonito, imajući u vidu da već pomenuti član 6. stav 3. Zakona o VSTV-u ne dozvoljava pravljenje bilo kakve razlike u bilo čiju korist, a upravo taj stav neće da primijene najprije Prvostepena, a zatim i Drugostepena disciplinska komisija (iako im je i disciplinski tužilac ukazao na tu odredbu u svojoj žalbi), čime obje komisije očigledno zloupotrebljavaju svoje funkcije. Koliko je ta zloupotreba opasna, dokazuje, pored već rečenog, i činjenica da Drugostepena komisija (u kojoj su sva tri člana ujedno i članovi VSTS-a) u svojoj odluci od 11.6.2019. godine (str. 3) kaže:

„U pogledu žalbene tvrdnje da deklarativno pružanje podrške predsjedniku VSTS-a na sjednici Vijeća ne može zamijeniti proceduru… Drugostepena disciplinska komisija ističe da ovo pitanje nije u nadležnosti disciplinskih komisija Vijeća pa se s tim u vezi na isto ne može izjasniti.“

Pogledajte koliko nezakonitosti je sadržano u ovom citatu. Naravno da je navedeno pitanje u nadležnosti disciplinske komisije, jer ona ne odlučuje na osnovu bilo čije deklarativne podrške date bilo kome, već odlučuje samo i isključivo na osnovu zakona, bez obzira o kome je riječ. Zato se svaka disciplinska komisija, saglasno zakonu, mora izjasniti i o tom pitanju, naročito kad je na njega ukazao disciplinski tužilac u svojoj žalbi. Ali, Drugostepena komisija izbjegava da odgovori na to pitanje upravo zato što su sva tri njena člana ujedno i članovi VSTS-a koji su po ovom pitanju na nezakonit način već dali podršku Tegeltiji, pa ne mogu sada da kažu drugačije, jer bi time priznali ne samo Tegeltijino nego i sopstveno kršenje zakona.

Poslije svega jasno je da je u ovom slučaju grubom nezakonitošću i zloupotrebama u aktuelnom VSTS-u ugrožen cijeli sistem pravosuđa, koje ne puca samo pod teretom kriminala već i pod teretom očigledno nezakonitog rada ove najviše pravosudne institucije. Naravno da takvom pravosuđu, koje uporno ćuti na sve navedene nezakonitosti i zloupotrebe, više niko ne može vjerovati niti ga cijeniti. Stoga ću, završavajući ovaj tekst, ponoviti da ne može biti istinske reforme našeg pravosuđa sa aktuelnim VSTS-om, spremnim na ovakve nezakonitosti. Ili, kazano hamletovskim jezikom, na nama je (a bogami i na EU) da odluči(mo) hoćemo li rajnhardizam ili tegeltizam u našem pravosuđu.

Autor: Milan Blagojević
Sudija Okružnog suda u Banjaluci