Zvezdin najveći problem su plejmejkeri!

Crvena zvezda je pokazala znake života. Da bi opet bila potpuno funkcionalna klub mora da odluči da li je vreme da se prizna greška i napravi korekcija sa plejmejkerima, ili da se rizikuje tako da Andrija Gavrilović ili neko drugi pokuša da izvuče maksimum iz onoga što trenutno ima kroz određene korekcije s ulogama i minutažom.

Košarka 26.10.2019 | 12:07
Zvezdin najveći problem su plejmejkeri!
U moru preslušanih i viđenih komentara posle utakmice dvorani Aleksandar Nikolić jedan se posebno izdvojio: "Barselona bez plejmejkera bolja od Zvezde bez plejmejkera". Bila je to savršena nadogradnja na naslov jednog kolege, koja je u svoj svojoj jednostavnosti pogodila suštinu Zvezdine trenutne krize. Milan Tomić je otišao, Andrija Gavrilović uspeo da izazove hemijsku reakciju i razbudi tim, ali gorući problem ostaje. I s njim će morati da se uhvati u koštac pod hitno. Ne samo trener, ma ko to bio, već i uprava na čelu s Nebojšom Čovićem. Crvena zvezda nema plejmejkera evroligaškog kalibra!

Ima dvojicu organizatora, ali još jedna utakmica prošla je bez njihovog konkretnog učinka! Kada se stavi na papir ono što su uradili, potom sve sabere i oduzme, njihov uticaj na igru je čista nula. Toliko su indeksnih poena skupili Lorenzo Braun i Filip Čović protiv Barselone. Prvi s indeksom u minusu, drugi na plus jedan. Zbirno 37 minuta na parketu, ukupno šest poena (3/9 za dva, 0/3 za tri), osam izgubljenih lopti i samo pet asistencija. Lorenzo Braun, košarkaš s dugogodišnjim NBA iskustvom i najboljim godinama za plejmejkera, odigrao je 20 minuta. Uputio je devet šuteva za dva poena i pogodio samo u tri situacije, bez pokušaja sa distance. Pet puta je “prodao“ loptu, mada nadoknadio tri poseda, uz isto toliko asistencija. Filip Čović za 17 minuta igre nije šutnuo unutar polukruga. Probao je tri puta van linije 6,75 metara, bez uspeha. Imao je dva završna dodavanja.

Hajde da sagledamo širu sliku... Lorenzo Braun igra debitantsku sezonu u Evropi sa 29 godina. Novembra 2016. nije uspeo da prođe neophodne fizičke testove, zbog čega mu je propao angažman u Uniksu iz Kazanja koji je već bio dogovoren, inače bi i ranije osetio draž košarke s ove strane bare. Došao je sa statusom košarkaša NBA kvaliteta, dobio ključ Crvene zvezde jer se od njega očekivalo da pomogne Milanu Tomiću da ekipu s realnim evroligaškim talentom podigne na viši nivo. Umesto toga, Lorenzo Braun je za osam utakmica u crveno-beloj opremi ostavio jednu dobru evropsku i dve role u Jadranskoj ligi. Dovoljno? Nikako...

Za više od sat vremena aktivne košarke u Evroligi, odnosno 62 minuta i 37 sekundi – prosečno nešto više od petnaest i po minuta na parketu – Braun se nalazi na proseku od 5,5 poena, 2,5 asistencija, dva skoka, 1,3 ukradene i 2,5 izgubljene lopte. Statistika dostojna bekap plejmejkera, ne i čoveka koji nominalno treba da nosi igru Crvene zvezde. Procenti šuta dodatno kvare utisak – 6/23 za dva (26,1 odsto) i 2/6 za tri poena (33,3 odsto). U Atini i Tel Avivu nije uspeo da pogodio nijedan šut za dva poena (0/8), kada nije uspeo da skupi ni punih deset minuta na terenu pojedinačno, uz samo jedan pogodak iz igre – trojka protiv Panatinaikosa – i jednu asistenciju! U četiri meča podelio je svega deset lopti, što ga stavlja na deobu dvadeset četvrte pozicije liste najboljih asistenata Evrolige zajedno sa Giljemom Vivesom, Lukasom Lekavičijusom, Džordanom Tejlorom, Lukom Vildozom (svi po tri utakmice), te Pejtonom Sivom (dve utakmice), odnosno Peterijem Koponenom i Koltonom Ajversonom (po četiri utakmice). 

U okršaju s Barselonom skrivio je dva penala u prvoj četvrtini, zbog čega je brzo morao napolje. Vratio se u samom finišu poluvremena i odmah izgubio posed, što je Kajl Kjurik kaznio trojkom za 36:33. Za nepuna tri minuta nastavka rešio je dve situacije, ali i došao do nova dva prekršaja zbog čega je opet viđen u poslednjem kvartalu, kada je ušao u potpuni kontraritam i s nekoliko grešaka i promašenih šuteva utabao put do četvrtog uzastopnog poraza. 

Onaj duel s Fenerbahčeom, kada je upisao 13 poena i šest asistencija, deluju kao statistička greška. Jeste se istakao u pobedi nad Primorskom u Beogradu sa 18 poena, 10 asistencija i indeksom 30, bio je jedan od statistički boljih igrača u porazu od Krke sa 12 poena i sedam dodavanja. Da li je Lorenzo Braunangažovan da bi pumpao mišiće protiv, po jačini, osrednjih regionalnih klubova, ili da pravi razliku u Evropi? I šta misliti o onim "crnim" sekvencama u kojima Tomić nije znao šta će sa bivšim igračem Toronta, pa ga je ostavljao na ledu i po tri četvrtine?

Na parketu bez pravog uticaja na igru, slabe komunikacije sa centrima, čini se i ravnodušan u svemu, van terena tih, povučen, skromnih odgovora u priči s novinarima... Stvari treba nazvati pravim imenom i konstatovati da Lorenzo Braun gotovo nijednim delom nije opravdao poverenje i uloženi novac, bar na osnovu svega iz dosadašnjih osam performansa. Nije, naravno, sve što se dešava isključivo njegova krivica, ali kako pokriva poziciju za koju se u stručnim krugovima kaže da je rezervisana za "produženu ruku trenera" i nekoga ko treba da bude mašinovođa jednog sastava, Lorenzo Braun ne radi svoj posao kako treba. Utopio se u kolektivno sivilo i prepustio da ga takva struja nosi...

Filip Čović nije ostavio ni za nijansu bolji utisak. Jednostavno, Čović kaska za realnim evroligaškim kvalitetom, a u situaciji kada Lorenzo Braun ne može da odgovori zadatku, na njegova leđa sručio se dodatni pritisak. Ne samo rezultata, već i javnosti. Po završetku utakmice s Barselonom dogodio se verbalni incident na putu ka svlačionici. Nekoliko pristalica Crvene zvezde sukobilo se sa Filipom Čovićem, na šta su u zaštitu stali kapiten Branko Lazić i Dejan Davidovac. Neprikladno ponašanje izolovane grupe izgrednika ide njima na dušu, jer im Čovićeve slabe partije ne daju za pravo da ga otvoreno napadnu. Posebno jer je u prošlogodišnjem doigravanju Jadranske lige bio među najzaslužnijima za povratak u Evroligu i četvrtu titulu. Zato reakcija dvojice saigrača pokazuje da svlačionica ostaje ujedinjena uprkos trenutnoj krizi, što daje nadu u pozitivan rasplet sezone. 

Činjenice, opet, ne idu na Čovićevu vodenicu. Za gotovo približno vreme provedeno u igri (61 minut) uknjižio je šest poena, svega dva pogotka iz igre (2/13), nijedan pogođeni hitac za dva poena (0/5) i 11 izgubljenih lopti, uz osam asistencija. Protiv Fenerbahčea je imao indeks -5, pa mu je i ukupni indeks u minusu (-1). Imao je onu dobru sekvencu protiv Makabija u četvrtoj deonici kada je sa dve trojke najavio dramu, ali to je bilo sve.

Kada je Braun bio van sebe, a Čović nedovoljno upotrebljiv, Milan Tomić je dodatno opteretio Čarlsa Dženkinsa, Dejana Davidovca i Bilija Berona, čime je umanjio njihovu napadačku efikasnost. Tomićeveodluke treba razumeti jer dvojica glavnih plejmejkera na momente su dodatno tupili Zvezdinu oštricu, usporavali igru i neretko prepuštali loptu saigračima, u nadi da će oni izvući neko individualno rešenje. Kolektivni napad ostao je negde u sveskama, a dobrim skautingom bila je pročitana gotovo svaka namera da se odigra konkretna pik'n'rol akcija... Tu je, ponavljamo, mnogo i do postavke taktike, izbora akcija, trenerovih ideja, ne samo do Lorenza Brauna i Filipa Čovića, u ovom slučaju...

Crvena zvezda je pokazala znake života. Da bi opet bila potpuno funkcionalna klub mora da odluči da li je vreme da se prizna greška i napravi korekcija sa plejmejkerima, ili da se rizikuje tako da Andrija Gavrilović ili neko drugi pokuša da izvuče maksimum iz onoga što trenutno ima kroz određene korekcije s ulogama i minutažom. Zvezda je prošlu sezonu izgurala bez otkaza i uz angažman Kej Sija Riversa. Tada se nosila s manjim pritiskom, jer nije branila titulu u Jadranskoj ligi, niti bila opterećena zgusnutim evroligaškim rasporedom. 

Reakcija, pre nego što se stvari potpuno otrgnu kontroli. To je lek.

Izvor: mozzartsport

Foto: Star Sport

Komentari / 0

Ostavite komentar