Opsesija zvana „gol“: Čak 51 šut i samo jedan gol!

Najveći problem crno-belih ove sezone došao do izražaja na poslednje dve prvenstvene i utakmici sa Mančesterom.

Fudbal 26.10.2019 | 00:00
Opsesija zvana „gol“: Čak 51 šut i samo jedan gol!
Sve je bilo kako valja. Igra iznad očekivanja, a u skladu sa onim što je Partizan prikazivao u većem delu sezone, isprsio se i napao veliki Mančester junajted, naterao ga da se brani, što je potvrdio Ole Gunar Solskjer. Navijanje pod konac, taman da Grobari lupe šamar nadmenim Englezima što su najavljivali zapaljivu atmosferu i kopiranje rasističkih uvreda iz Sofije desetak dana ranije. Promocija mladosti, jer je Savo Milošević osim 18-godišnjeg Strahinje Pavlovića, koji je odigrao kao mator, u završnici lansirao još dva talenta iz škole, Filipa Stevanovića i Lazara Pavlovića...

Jedino nije – pobedio.

Mogao je, pošto je stvorio dovoljno gol situacija za jednu ovakvu utakmicu i samo zbog dominantno izražene boljke ove sezone – neefikasnosti – žali za skalpom velikog kluba. Dosta toga su crno-beli u polju odradili valjano, razvijali akcije, delovalo je u jednom trenutku kao da igraju najobičniji superligaški meč, ali je izostao završni udarac. Opet!

Na poslednja dva prvenstvena i ovom susretu Lige Evrope – protiv Voždovca, Mladosti i Junajteda – Parni valjak je pucao na gol rivala čak 51 put, a samo je jednom pronašao put do mreže. Jedan jedini gol pao je u finišu okršaja sa Zmajevima kad je Strahinja Pavlović glavom krunisao ubacivanje Bibrasa Natha, dok su svi ostali pokušaji potvrdili kako ove sezone ekipa pati u završnici i nema egzekutora sposobnog da pogađa u serijima. Primera radi, u duelu sa Voždovcem zbog kartona nije igrao Umar Sadik, onda se vratio na teren u Lučanima i jedva da je iz tri šanse dobacio loptu do Zlatka Zečevića, a samo četiri dana kasnije mučio je najskupljeg defanzivca planete Harija Megvajera i odapeo strelu sa dvadesetak metara koja je pogodila – stativu.

U nestvarnim amplitudama Nigerijca krije se deo odgovora na pitanje zašto Partizan nema bolji bodovni saldo u Superligi i veće izglede da dočeka proleće na međunarodnoj sceni. Možda u ključnom delu sezone, kad je trebalo da izvrši dodatni pritisak na Crvenu zvezdu posle pobede u večitom derbiju, otišao je u minus fazu i sad zaostaje sedam koraka za liderom prvenstva. Posle utakmica trećeg kola Grupe L smanjene su mu šanse za plasman u nokaut fazu Lige Evrope, mahom zbog toga što šanse ne koristi. A fudbal se igra za golove, ne za prilike.

„Jasno je da imamo problem u realizaciji. To smo očekivali, jer smo limitirani u napadu, ali ovo stanje neće dugo trajati. Kad se sve otvori onda će doći golovi. Jedino se nadam da će „otvaranje“ biti na vreme u Superligi i Ligi Evrope. Nisam zabrinut, ali ćemo morati da radimo kako bismo poboljšali taj segment”, jasno je i Savu Miloševiću da bi njegov tim trebalo češće da koristi prilike.

Bilo bi nepravedno zameriti samo Sadiku što je Partizan poražen u poslednje tri ozbiljne utakmice, ako se izuzme gostovanje, ipak, amaterskoj Vodojaži u kupu. Pozajmljeni fudbaler Rome igra možda i najbolju sezonu karijere, najefikasniju svakako, ali opet to nije dovoljno da bi crno-beli smanjili oscilacije na razumnu meru. Pogotovo što nema ko da ga odmeni. Pred kraj prelaznog roka prodat je Ognjen Ožegović u Drugu ligu Nemačke, iako bi verovatno mogao da pomogne kao rezervna opcija, novajlija iz Mačve Petar Gigić je, kažu u stručnom štabu, zalog za budućnost, a možda nije ni realno da u prvoj sezoni po dolasku iz Šapca dobije ozbiljnu minutažu, Lazar Marković je povređen, iako bi u nekim situacijama mogao i on u špic, Takuma Asano se traži, mada je jasno da nije gol-igrač. Uostalom, poentirao je na debiju protiv Malatije i otad samo promašivao. Imao je sinoć  prilika, avaj...

„Asana još čekamo. Njegova posvećenost i želja da pomogne timu su izuzetni. Sigurni smo da će doći i golovi i da će onda ljudi videti pravog Takumu“, dopunio je Milošević.

Možda je ceo Partizan – i Uprava i struka – odgovoran što Umar Sadik praktično nema alternativu. Kad mu nije dan, nema ko da uđe s klupe i odmeni ga, postigne gol. A znalo se pred kraj avgusta da će crno-beli vojevati na tri fronta i da im je širi kadar potreban, posebno u ofanzivnom delu, špicu. Umesto da se dovede još jedan klasičan centarfor, drugi je prodat. Zato ostaje veliki broj šansi neiskorišćen, kao što je bilo i pre Mančestera, u sudaru sa AZ-om ili gostovanju u Kazahstanu. Plus, ove tri pobrojane utakmice, gde je Miloševićev sastav tukao ka golu 16 puta protiv Voždovca, 20 u Lučanima, dok je čak 15 udaraca zabeležio protiv Crvenih đavola. Ej, Mančestera! Razume se, nisu svi išli u okvir gola – ukupno 20, od toga dva sinoć – a na kraju je taj Pavlovićev pogodak premalo za ovakvu statistiku. A sa druge strane, sam pokazatelj da žali za boljim rezultatom iz duela sa premijerligašem pokazuje koliko je za kratko vreme napredovao i koliko su mu očekivanja porasla.

Mnogi navijači smatraju da bi sadašnjem timu bolje išlo sa, recimo, Rikardom Gomešom, uveravaju da bi sa najboljim strelcem minule sezone ovaj tim bio kud i kamo opasniji. Da li? Reprezentativac Zelenortskih Ostrva je imao statistiku (26 golova), ali je često delovalo da igra više za sebe nego za tim. Čak i da je ostao, pitanje je da li bi bio ubojit kao lane ili bi trošio lopte, a onda od izdanja koja mesecima oduševljavaju Grobare ne bi bilo ništa...

U tome je skoro metafizička dilema: da li Partizanova publika želi da bude ponosna na „dobru igru bez pobede“ ili bi umela da se obraduje „ružnom trijumfu“? Jedno drugo isključuje.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar