Veliki intervju Saše Đorđevića...

O napuštanju Srbije, opsesiji Virtusom, dovođenju Teodosića, borbi Siniše Mihajlovića. . .  Srpski trener pričao za Tutosport i Korijere dela sera o projektu u Bolonji i sličnosti sa dovođenjem Ronalda u Juventus. . .

Košarka 16.10.2019 | 22:45
Veliki intervju Saše Đorđevića...
Virtus Bolonja je, posle četiri kola prvenstva, na čelu tabele košarkaške Serije A. To se nije videlo 13 godina i tim povodom je Tutosport objavio intervju sa trenerom Segafreda Sašom Đorđevićem. Već u samom naslovu “Saša Đorđević Evroliga Virtus” se ističe glavni cilj srpskog stručnjaka i vlasnika kluba Masima Zanetija: povratak na glavnu evropsku košarkašku pozornicu.

Na pitanje zašto je napustio kormilo Srbije Đorđević je odgovorio:

”Želim da koncentrišem svu svoju energiju na na projekat Virtusa. Reč je o veoma ozbiljnom zadatku i potreban je ogroman trud. Nacionalna selekcija, dupli angažman, su mi oduzimali dosta energije jer sam ja po prirodi autokritičan i veoma zahtevan prema meni samom. Bio sam dugo selektor i došlo je vreme za promenu. Bilo mi je teško da donesem tu odluku, ali je moralo tako”.

Đorđević je objasnio i zašto je insistirao na dovođenju dvojice plejmejkera Teodosića i Markovića u Bolonju.

“Bekovi drže najviše loptu u rukama. Oni (Teodosić i Marković) lideri  su i imali su tu ulogu i u reprezentaciji. Moraju da prenesu duh altruizma svojim saigračima, da nametnu da 'mi' bude ispred 'ja'. Kada sam preuzeo Virtus, tim je pravio prosečno 12 asistencija po utakmici. U finalu Lige šampiona smo pobedili uknjiživši 26 asistencija. To je baza svakog napada”.

Đorđević je priznao da nije znao da je prošlo 13 godina od kada je Virtus bio na čelu A kolone:

“Nisam znao, a pravo da vam kažem i ne interesuje me. Odigrali smo dobro defanzivu na poslednjem meču, svih 40 minuta. Momci su shvatili da je ovo samo početak”.



Đorđevićev Virtus ima dva cilja: na domaćem planu da se uključi u borbu za skudeto a na međunarodnom da preko Evrokupa stigne do Evrolige. Bivši selektor je upotrebio metaforu dolaska Ronalda kao primera kako se stvaraju uslovi za velike uspehe.

“Moja ideja je da sport najbolje predstavlja sebe na terenu kroz svoje najveće šampione. To smo videli u fudbalu kada je Juve angažovao Ronalda. Njegov dolazak je digao nivo i ambicije, ne samo Juventusa, već i njegovih rivala. Zato sam insistirao da dovedemo velike igrače. Bolonja, kao grad,  živi svakodnevno košarku i ima potrebu da se veže emotivno za velike igrače i zato moramo da ciljamo najbolje igreče koji su na raspolaganju”, rekao je Đorđević.

Srpski stručnjak je i precizirao šta nedostaje Bolonji.

”Nedostaje nam veliko takmičenje sa velikim evropskim rivalima, kao kada su dva tima iz Bolonje igrala F4 Evrolige a Bolonja bila apostrofirana kao “Basket City” na celom kontinentu. Evroliga je naš cilj. Želimo da dobijemo stalnu licencu Evrolige kako bi mogli da programiramo našu budućnost na dugi rok”. 

Đorđević je ispričao kolegama iz Tutosporta i anegdotu sa njegovim ocem Batom koju naši ljubitelji košarke dobro poznaju. Reč je o priči kada se 19-ogodišnji Saša vratio sa utakmice na kojoj je ubacio preko 20 poena i očekivao pohvale od oca a onda dobio detaljan opis svih grešaka koje je napravio na meču. Saša je naglasio da mu je to jedna od najkorisnijih životnih lekcija jer je tada shvatio da od sebe uvek traži više.

“Moj otac mi je mnogo pomogao kada sam odlučio da se posvetim trenerskom pozivu. Ali je najvažniju lekciju dao dečaku Saši: biti analitičan, autokritičan, razmišljati o detaljima i nikad se ne zadovoljiti”,rekao je Đorđević.

Tutosport je pored podsećanja da je prošlo 13 godina od kada je Virtus bio lider na tabeli, naglasio da je ovog leta došlo čak devet novih igrača u Bolonju među kojima je i najveća zvezda ovogodišnje Serije A Miloš Teodosić. List je takođe podsetio da je Đorđević kao igrač nosio tri dresa italijanskih klubova (Milano, Fortitudo Bolonja, Skavolini Pezaro) i da je trenirao tri tim na Apeninskom poluostrvu (Milano, Trevizo i sada Virtus Bolonju).

Da je Đorđević velika zvezda na sportskoj sceni Italije, govori i to što je u istom danu kad i Tutosport, veliki intervju sa njim objavio i najuticajniji dnevni list na Apeninima, Korijere delo Sera. Sale je za milanski dnevnik objasnio kako je ubedio Miloša Teodosića da dođe u Bolonju i odbije druge ponude.

“Rekao sam mu da su velika imena prošla preko ovog parketa u Bolonji. Objasnio sam mu šta Bolonja kao košarkaški grad može da mu pruži, kakvi su ovde strast i glad za košarkom. Ovde sam proveo dve najlepše godine karijere gledajući iz ugla emocija”.

Da li je bilo momenata kada ste pomisili da Teodosić neće doći u Virtus?

“Znate kako, postoje agenti koji kažu igraču da mu je transfer dogovoren i da je novac spremljen da pređe na njegov bankovni račun. On je želeo da sagleda sve opcije detaljno, a ja sam mu detaljno predočio šta mu se nudi. I kao što njegov agent reče: ’Nije pitanje ko želi Teodosića, već kako ga želi’. Miloš je ukapirao da ga želimo kao deo slagalice koji nam je nedostajao za rast ekipe i kluba”.

Da li ste videli i svoju ulogu tom procesu rasta i napretka?

“Kada sam došao, rekao sam im da gledam šumu iza drveta. Zajedno sa mojim saradnicima, dajem sve od sebe u ovom duguročnom procesu rasta celog kluba. Moramo da napredujemo korak po korak uz strpljenje svih uključenih”.

Dakle, napustili ste reprezentaciju Srbije, da biste se fokusirali na klub?

“Da. Posle pet godina je došlo vreme da kažemo ‘dosta’. Treneri osete kada je trenutak za odlazak i nove izazove. Virtus je danas moja opsesija”.

Da li je srušen mit o čeličnim srpskim trenerima koji su zahtevali vojničku disciplinu?

“Autoritet se stvara poznavanjem materije i idejom. Zašto je potrebna gvozdena pesnica? Postoje  jasne uloge, disciplina i poštovanje obaveza na svakodnevnom nivou”.  

Čime ćete biti zadovoljni na kraju sezone?

“Nakon poslednje utakmice u sezoni ćemo da podvučemo crtu. Ako težite ka oceni 10, obično dostignete “osmicu”. Zato ćemo mi da težimo oceni 12, kako bismo dostigli “desetku”. Kao što su neki stariji mudri umovi govorili, moraćemo da ostavimo ovo mesto boljim nego što smo ga zatekli”.

Kako vam se sviđa život u Italiji i Bolonji?

“Živeo sam u Milanu i bio svedok ludačkog “buma” tog grada. Sada nešto slično vidim i u Bolonji. Sve je više turista, sve više stranih jezika se čuje na ulicama. Košarka treba da ide u istom smeru. Treba da se manemo lokalnih rivaliteta i pronađemo internacionalne izazove. Samo tako ćemo uspeti da oživimo Basket city”.

Za kraj, kako doživljavaš ono što se trenutno dešava tvom sunarodniku, prijatelju i sugrađaninu SinišiMihajloviću?

“Vratilo me je u situaciju od pre nekoliko godina. Moj stariji bratanac, koji sada ima 14 godina i zdrav je, tada je morao da se suoči sa istom mukom. Imao je osam godina kada je otišao na transplantaciju u Bambin Đesu u Rim i celog života ću biti zahvalan profesoru Lokateliju kako nas je primio i tretirao. Način na koji se bori Siniša je izvanredna planetarna  poruka. Da se naježiš! I siguran sam da će pobediti na svoj način, sa čeličnom voljom koja se nije videla do sada”.

Izvor: mozzartsport

FOTO: MN Press

Komentari / 0

Ostavite komentar