Perić: Svuda su tragovi pustošenja

-Više puta sam govorio da prisustvujemo kraju politike. Ima mnoštvo primjera koji mogu ilustrovati taj politički suicid. Nedavno mi je mladi aktivista SNSD-a u Doboju ispričao tragikomičnu priču iz svog političkog iskustva. "Za izbore sam", priča mladić sa rezignacijom, "lijepio plakate protiv našeg političkog protivnika Obrena Petrovića. Nazivali smo ga najpogrdnijim nazivima. Bio je za nas primjer najgoreg u srpskoj politici. Danas nam je taj isti Obren Petrović politički šef. Došli smo u situaciju da pred njim stojimo mirno. " Navodio mi je imena desetine ljudi iz drugih partija koje je udomila njegova stranka.

Bosna i Hercegovina 09.10.2019 | 08:18 "Prošla su vremena kada je međunarodna zajednica propisivala rješenja u BiH i bila predvodnik u njihovom sprovođenju", izjavio je negdje ovih dana visoki predstavnik Valentin Incko. Razuman čovjek, u vremenu razuma, ne bi tome imao šta prigovoriti. Domaći političari moraju znati šta hoće i kako mogu prevladati teškoće koje im stoje na putu.

Nažalost, domaći političari niti znaju šta hoće niti razumiju kako mogu savladati krize koje su proizveli i koje stalno proizvode. Vidimo to i na primjeru pravosuđa koje se sistematski podriva umjesto da se spašava od razornog samourušavanja. Analizu funkcionisanja pravosuđa sačiniće Evropska komisija umjesto institucija BiH. Ovih dana očekuje se izvještaj sudije Rajnharda Pribea. Od domaćih političara na vlasti se ne očekuje ništa. Oni godinu dana nakon izbora nisu u stanju da konstituišu vlast. Da su znali to da učine, mogli su ići u susret Pribeu.

Do danas su mogli biti na dnevnom redu parlamenta bar zakoni o VSTS-u i Zakon o Apelacionom sudu BiH.

Očigledno je da od domaćih političara neće biti koristi za posrnulo pravosuđe. Ono godinama nije u fokusu naših politika. Nikada nijedan političar nije progovorio o problemima pravosudnog sistema i značaju vladavine prava. Nikada se nijedan političar nije oglasio povodom mnogih pravosudnih skandala (osim kada je trebalo podržati nekoga od instaliranih izvođača radova). Niko nikada nije javno otvorio nijedan pravni problem. Kao da živimo u zemlji savršenog zakonodavstva i najefikasnijeg pravosuđa. Nema pravosuđa u programima političkih partija. Nema ga ni u planovima i programima rada zakonodavnih tijela. Kada se na dnevnom redu nađu godišnji izvještaji o radu pravosuđa, stranački jastrebovi ispale salve kritika i istog se dana sve zaboravi kao da nije ni postojalo. Nikome ne padne na pamet da zatraži posebne izvještaje o tendencijama u strukturi kriminala, o sajberkriminalu, o kome samo rijetki pojedinci nešto znaju, o zakonskom modelu koji generiše zloupotrebe u javnim nabavkama, o troškovima pravosuđa koji stalno rastu, o budžetskom novcu koji odlazi na odbrane po službenoj dužnosti... Dugo vremena politiku pravosuđe ne interesuje.

Krivično pravosuđe je definitivno izgubljeno. Danas je ono pod potpunom političkom i policijskom kontrolom. Stiče se utisak da se institucije danas bave prikrivanjem kriminala, a ne njegovim otkrivanjem. Istragama ozbiljnog kriminala danas se bavi nekoliko medija i nekoliko novinara entuzijasta i avanturista. I rade to bolje od državnih institucija! Politika je preko svojih poluga u pravosudni sistem instalirala ljude koji su sproveli do sada najefikasniju paralizu tužilačkog sistema. Stotine tužilaca danas nisu u stanju da za godinu dana provedu deset ozbiljnih istraga. To, naravno, ne mora da znači da su tužioci nesposobni, ali sasvim sigurno znači da su institucije u rukama nekompetentnih i da su pod kontrolom politika.

Zbog toga me brine stav visokog predstavnika. I napušta me nada da bi izvještaj sudije Rajnharda Pribea mogao uticati na rješavanje problema našeg pravosuđa.

Odnos politike prema pravosuđu isti je kao i odnos prema zdravstvu, obrazovanju, kulturi, nauci, porodici, prirodnom bogatstvu, ekologiji... Isti kao i odnos prema samoj sebi. Svuda su tragovi pustošenja. Stiče se utisak da domaći političari uopšte nisu svjesni šta rade. U onome što rade ne vidi se nikakva istorijska perspektiva. Ono što se vidi jeste gola pohlepa za bogatstvom i trajnom i neograničenom vlašću. Političari nemaju jasnih i realnih političkih ideja, nemaju ubjeđenja i nemaju vjere u ono što u političkom smislu rade. Iz njihove političke prakse naslućuju se samo političke želje koje nemaju nikakvu razumnu osnovu. To je paradoksalno stanje političkog uma.

Više puta sam govorio da prisustvujemo kraju politike. Ima mnoštvo primjera koji mogu ilustrovati taj politički suicid. Nedavno mi je mladi aktivista SNSD-a u Doboju ispričao tragikomičnu priču iz svog političkog iskustva. "Za izbore sam", priča mladić sa rezignacijom, "lijepio plakate protiv našeg političkog protivnika Obrena Petrovića. Nazivali smo ga najpogrdnijim nazivima. Bio je za nas primjer najgoreg u srpskoj politici. Danas nam je taj isti Obren Petrović politički šef. Došli smo u situaciju da pred njim stojimo mirno." Navodio mi je imena desetine ljudi iz drugih partija koje je udomila njegova stranka.

Saosjećao sam sa mladim čovjekom koji je vjerovao u ideal politike i razumijevao politički aktivizam kao častan posao koji pomaže biračima da se opredijele kome će dati svoj glas. Ljudi koji su predano prihvatili politički aktivizam danas su izgubili demokratsku nadu pred bezumljem političkih lidera. Oni sve manje vjeruju političkoj eliti koja ih uvjerava da su njihovi najbolji članovi oni koji su bili najgori u protivničkim taborima ("preletači"). Instalirana praksa podrivanja opozicionih stranaka je nerazumna i pogubna. Ona će se grdno osvetiti tvorcima šizofrene ideje da je dobra politika na sve moguće načine uništiti političkog protivnika.

Lideri, željni apsolutne vlasti, napravili su od politike ucjenjivački biznis koji im garantuje lagodnu kontrolu političkog i privrednog prostora. Na najznačajnije funkcije instalirali su ljude sumnjive prošlosti i kriminalnih biografija kojima se lako upravlja. Oni su im kadrovi od posebnog političkog povjerenja zbog toga što znaju da su taoci i da mogu stradati jedino ako naprave pogrešan politički potez. Tako se nomenklatura na vlasti približava mafijaškoj organizacija, što snažno diskredituje samu ideju politike kao časne i neophodne društvene djelatnosti.

Izborne krađe i prevare, koaliciono trgovanje i trgovanje političkim pozicijama (u kojima je sve više ponižavanja i samoponiženja!) poprimilo je razmjere svojevrsnog kriminala koji ostaje izvan domašaja pravosudne vlasti. Gomile neobrazovanih, nedarovitih i netalentovanih ljudi dobile su priliku da upravljaju državnim poslovima. Država, kao sinonim i ogledalo dobre vlasti, nestaje pod naletom nesposobnih i neodgovornih. Gotovo svakodnevno prisustvujemo sunovratu politike o kojem će se tek govoriti.

Kod Iljfa i Petrova, u romanu "Dvanaest stolica", postoji lik bravara koji je od ostataka motocikla napravio stacionarni motor. Taj motor je izgledao kao pravi - jedino što nije radio! Današnji političari po svemu liče na tog bravara.

(Branko Perić/Nezavisne)
(Autor je sudija Suda BiH)