Svjedok otkriva: Rusi naoružavali Hrvate, a ne Srbe

– Rusi su znali da to što prodaju ide u Hrvatsku, a u nekoliko navrata otvoreno su rekli: “Mi ne možemo odbiti Francuze. ” Francuska država otvorila nam je Rusiju i sva skladišta naoružanja u zemljama u kojima su Rusi imali takva skladišta – kaže Tomulić. – Zbog svega što je za nas napravila za vrijeme rata, Rusija ne zaslužuje da joj sada nekritički uvodimo i produljujemo sankcije. Bili su naši prijatelji i saveznici. Samo apelujem na to da se ne zaboravi – zaključuje ovaj francuski Hrvat.

Region 22.09.2019 | 11:22 Francuska veza u naoružavanju Hrvatske početkom 90-ih Marin Tomulić otkriva Večernjem listtu u Parizu kako su se odvijale akcije dopremanja oružja.

Sijedi, proćelavi i brkati 65-godišnjak sjedi netipično tople pariške večeri na terasi restorana s pogledom na stanicu Gare du Nord, pije sok od cijeđene naranče i prati vijesti iz Hrvatske. Iz Hrvatske, a zapravo i iz Ukrajine i Rusije, odakle stižu vijesti o posjeti hrvatskog premijera Kijevu i reakcije na tu posjetu iz Moskve. Prati vijesti i žalostan je zbog verbalnog zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Rusije.

– Rusija je bila naš prijatelj i saveznik u nabavci naoružanja početkom 1990-ih. Rusi su nam isporučivali oružje na zahtjev Francuske. Ja sam tome svjedok – kaže Marin Tomulić u razgovoru koji vodio reprter lista u srijedu u Parizu. 

– Sad se smatra da su Rusi bili i ostali saveznici Srba. Ali za vrijeme Domovinskog rata naoružavali su nas, a ne Srbe – dodaje. Marin Tomulić, kao “prvog dobavljača” kojeg je doveo predsjedniku Franji Tuđmanu, spominje i Josip Manolić u svojoj novoj knjizi “Špijuni i domovina”, drugom nastavku memoara tog bivšeg hrvatskog premijera i visokopozicioniranog zvaničnika tajnih službi, kako iz doba bivše Jugoslavije tako i iz doba stvaranja Republike Hrvatske.

“Kao premijer Hrvatske, Tomuliću sam dao punomoć ovlaštenoga kupca Vlade, a kasnije službenoga predstavnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka u pregovorima oko cijene ili načina isporuke”, piše Manolić u svojim memoarima.

“Vrlo brzo nakon što je angažovan, Tomulić je donio dobre vijesti: da je francuska država spremna Hrvatskoj pomoći u nabavci svih vrsta naoružanja. Tako je on postao sastavni dio grupe koju su činili još Željko Tomljenović, Ivan Čermak i (Dubravko, op. a.) Novak – koja će se duže baviti tim poslom. Ne samo da je Francuska prijateljski otvorila svoja skladišta nego nam je otvorila i vrata u Kremlju, koji nam je omogućio kupovinu širom Evrope: u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Bugarskoj, ali i u Ukrajini i Kazahstanu.”

Tomulić kaže da je i danas blizak sa Manolićem i drago mu je da je pomenut u Manolićevim memoarima. A upoznali su se preko Ivana Denca, narodnog heroja i hrvatskog političara iz vremena SFRJ, inače vjenčanog kuma Josipa Tomulića, Marinova oca.

Denac, koji je bio politički komesar 13. proleterske brigade, poznaje Manolića iz NOB-a, a obojica su poznavala i Tuđmana i prije osnivanja HDZ-a.

– Denac je sa mnom kontaktirao 1990. i ja sam iz Francuske došao u Zagreb, upoznao Manolića, koji me odveo Ivanu Čermaku u kabinet predsjednika Tuđmana. Čermak me zamolio da pomognem u nabavci oružja – kaže Marin Tomulić.

On je u Francusku došao s roditeljima sredinom 1960-ih, a 1990. živio je na jugu Francuske i bio vlasnik salona automobila. Kaže da je među klijentima imao jednog visokog policijskog zvaničnika u Montpellieru koji je kod Tomulića kupio jedan Mercedes, ali kad su se bolje upoznali, taj mu je policijski zvaničnik, inače i bivši obavještajac, rekao da su francuske službe provjerile Tomulića i da vjeruju da je on jedan od rijetkih francuskih državljana koji mogu doći do Tuđmana i tadašnjeg hrvatskog političkog vrha.

Sutradan nakon tog razgovora Tomuliću su došli ljudi, među njima i policijski i obavještajni službenici, ali i dvojica trgovaca oružjem koji su, kaže, inače snabdijevali francusku vojsku.

Francuska odlučila pomoći

– Rekli su mi da je odluka francuske države da će nam pomoći u naoružavanju – tvrdi Tomulić. – Dali su mi dokumentaciju, katalog svih mogućih vrsta naoružanja ruske proizvodnje. I ja sam nekoliko dana kasnije odletio u Zagreb s tom dokumentacijom. Manolić me odveo k Čermaku u Kabinet predsjednika. Dao sam Čermaku tu dokumentaciju i on me pitao kad bi ti ljudi mogli doći na razgovor. Odmah sam ih nazvao i oni su rekli: "Dolazimo sutra avionom" – opisuje Tomulić kako je dogovorena prva narudžba u toj hrvatsko-francusko-ruskoj vezi.

Prije nekoliko godina, kad je francuska televizija Canal+ snimila dokumentarac upravo o ulozi Francuske u naoružavanju Hrvatske pod tadašnjim UN-ovim embargom na izvoz oružja u bivšu Jugoslaviju, Tomulić je izjavio: – Katalog koji nam je pokazan sadržavao je sve osim nuklearne bombe. Apsolutno sve – rekao je i nabrajao: puške, streljivo, granate, sofisticirano oružje, helikoptere… Trgovac oružjem koji je bio francuska veza u ovom poslu zvao se Jacques Monsieur, inače belgijski državljanin s francuskom adresom, vlasnik firme Matimico, čije se ime pojavljuje na jednoj fakturi, prikazanoj u dokumentarcu na Canalu+, na kojoj stoji i ime Marina Tomulića kao kontakt-osobe uime kupca raznog oružja navedenog na toj fakturi.

Oružje je stizalo brodom u jadranske luke, ali da bi se zaobišao UN-ov embargo, bilo je trikova. Certifikat krajnjeg odredišta bio je fiktivan. U njemu se navodilo da oružje ide u neku afričku zemlju, primjerice Čad ili Togo, a političari te zemlje koji su na to pristali uzimali bi oko pet posto provizije. No, brod ne bi otplovio u Čad ili Togo, nego u Sredozemno, pa u Jadransko more. – Ne mogu se više sjetiti koliko je brodova bilo, tri ili četiri, a poslije smo prešli na avione – kaže Tomulić i prisjeća se puta jednog broda:

– Ušao je u Sredozemno more i išao ravno na Haifu u Izrael, ondje su se mijenjali ime broda i papiri, pa odande prema Jadranskom moru. Brod se prvo zvao Sable (pijesak), a u Izraelu je promijenio ime u Sabre (sablja). U Trstu su bili francuski agenti koji su bili na vezi s brodom. Kad je brod uplovio u Otrantska vrata, pojavila se francuska krstarica i propustila brod – kaže Marin Tomulić.

Takve stvari se ne pričaju

Uz trgovca oružjem Jacquesa Monsieura, Tomulić navodi imena još dvojice Francuza, Monsieurovih saradnika, a jedan od njih u dokumentarcu prikazanom na Canalu+ nezvanično je potvrdio da je francuska tajna služba znala i nadzirala trgovinu sa Hrvatima. Bivši direktor tadašnje tajne službe DST Philipe Bonnet potvrdio je u tom dokumentarcu da je služba imala praksu održavanja neprekidnih kontakata s trgovcima oružjem. Ti kontakti mogli su biti u periodu od tolerisanja trgovine oružjem do direktnog učestvovanja.

Bonnet je bio šef DST-a od 1982. do 1985., ne u vrijeme naoružavanja Hrvatske, pa govori samo načelno. No, trgovac oružjem Jacques Monsieur u septembru 2000. pred francuskim sudom tvrdio je da je Hrvatskoj isporučio naoružanje vrijedno desetine miliona američkih dolara te da je u taj posao ušao uz blagoslov CIA-e i francuske tajne službe.

Osuđivan je i u Belgiji i u Francuskoj, a posljednji put Monsieur je imao problema sa zakonom kad je uhapšen u SAD-u 2009. zbog pokušaja ilegalne isporuke američke vojne opreme Iranu. Priznao je i osuđen je na zatvorsku kaznu.

Sagovornik Večernjeg lista u Hrvatskoj, upoznat s načinima nabavke naoružanja početkom 1990-ih godina, komentarisao je, pod uslovom anonimnosti, Tomulićeve tvrdnje.

Kaže da ga se sjeća, da ga je viđao u tim krugovima koji su se bavili nabavkom oružja, i da je Tomulić zaista bio povezan s Manolićem.

Međutim, na pitanje je li točna Tomulićeva tvrdnja da je Rusija prešutno ipak pomagala Hrvatskoj da zaobiđe UN-ov embargo na oružje, taj sagovornik kaže:

– Da i znam taj odgovor, ne bih vam ga rekao. Takve stvari se ne pričaju. Ako im je on i svjedočio, malo mi zvuči čudno da o tome priča – rekao je misleći na Tomulića.

Još jedan sagovornik, visoki diplomat s iskustvom iz vremena stvaranja hrvatske države, takođe je pod uslovom anonimnosti rekao da zna da su ruski zvaničnici, poput nekadašnje ambasade Rusije pri UN-u, a danas ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova, govorili hrvatskim kolegama da ni oni sami (službeni Kremlj) ne kontrolišu tko sve prodaje i gdje sve završava rusko naoružanje zaostalo po istočnoeuropskim ili bivšim sovjetskim republikama.

– Meni se čini da su time trgovali neki ljudi iz tih ruskih, bivših sovjetskih vojnih struktura. Ne bih rekao da su nam Rusi direktno pomagali, ali nisu nam ni odmagali – kaže taj diplomat, podsjećajući da je ponekad Hrvatskoj odmagao upravo francuski predsjednik Francois Mitterrand sa svojim benevolentnim stavovima prema Srbiji, što nimalo nije u skladu s Tomulićevom tezom da je francuska država pod Mitterrandom pomagala u tajnom naoružavanju Hrvatske.

Bio sam i sa Kalašnjikovom

S druge strane, tajna dokumentacija, koja je dopirala do javnosti prije desetak godina, kad se podizala optužnica protiv Vladimira Zagorca zbog malverzacija pri kupovini oružja tokom 1990-ih, zaista jest pokazivala da su sa sofisticiranom vojnom opremom kupljenom iz, naprimje, Bjelorusije dolazili i tamošnji vojnici koji su u Hrvatskoj obučavali Hrvate na kupljenoj opremi. Takva vrsta kupoprodaje, praćena obukom, teško se može događati bez neke vrste blagoslova političkog i vojnog vodstva te zemlje, a budući da je riječ o Bjelorusiji, onda vjerojatno i same Rusije.

Nazad na Tomulićevu priču

Dok sjedimo u Parizu, on nam tvrdi da se jednom čak i sastao sa ruskim generalom Mihailom Kalašnjikovom, da je posjećivao Kremlj, da se u Beču sastao sa ministrom finansija Bjelorusije…

– Rusi su znali da to što prodaju ide u Hrvatsku, a u nekoliko navrata otvoreno su rekli: “Mi ne možemo odbiti Francuze.” Francuska država otvorila nam je Rusiju i sva skladišta naoružanja u zemljama u kojima su Rusi imali takva skladišta – kaže Tomulić. – Zbog svega što je za nas napravila za vrijeme rata, Rusija ne zaslužuje da joj sada nekritički uvodimo i produljujemo sankcije. Bili su naši prijatelji i saveznici. Samo apelujem na to da se ne zaboravi – zaključuje ovaj francuski Hrvat.

(Večernji list)