Plejmejker kakav se čekao na Malom Kalemegdanu...

„Jovićevski“ tip. . .  Možda široj navijačkoj populaciji dolazak Lorenca Brauna nije u rangu Teodosića, Markovića ili Jovića, ali Crvena zvezda je na prvu loptu dobila igrača kakvog je celog leta i tražila. Ukratko - visokog plejmejkera, sa vrlo dobrim pregledom igre, kvalitetnog defanzivca s ne baš izraženim šuterskim karakteristikama, ali nekog ko sebe maksimalno stavlja u službu tima i saigrače čini boljim.

Košarka 04.08.2019 | 22:20
Plejmejker kakav se čekao na Malom Kalemegdanu...
Kada je potpisom Džejmsa Gista završena tronedeljna izgradnja „zida“ na Malom Kalemegdanu koji je postao simbol poslovanja na letnjoj transfer pijaci, zvezdaška javnost je (ne)strpljivo čekala poslednju ciglu s ugraviranim imenom i prezimenom kao verovatno i najvažniji potpis ovog leta - na poziciji organizatora igre. 

Na talasu gotovo nezaboravnog perioda u kojem je Crvena zvezda završila čak jedanaest potpisa - od čega samo četiri transfera gde su Čarls Dženkins i Ognjen Kuzmić povratnici u klub - navijači su počeli da maštaju o spektakularnom potpisu kojim bi se ovaj prelazni rok, bar trenutno i na papiru, podveo kao možda i najbolji u klupskoj istoriji. Tako se pričalo o tome da je došlo vreme da Miloš Teodosić ispuni višegodišnje obećanje da će jednog dana obući crveno-beli dres, ili da u najmanju ruku roster bude pojačan igračima poput Stefana Markovića ili Stefana Jovića. Nisu dobili nijedno od tri željena pojačanja, ali ni potpis koji je na klupskom sajtu osvanuo u subotnjim ranim jutarnjim časovima nije ostavio nikoga ravnodušnim. 

Možda široj navijačkoj populaciji dolazak Lorenca Brauna nije u rangu Teodosića, Markovića ili Jovića, ali Crvena zvezda je na prvu loptu dobila igrača kakvog je celog leta i tražila. Onima koji poznaju igrački opus nekadašnjeg košarkaša Toronta, Finiksa, Minesote i Filadelfije jasno je da je Milan Tomićdobio „jovićevski“ tip organizatora igre. Ukratko - visokog plejmejkera, sa vrlo dobrim pregledom igre, kvalitetnog defanzivca s ne baš izraženim šuterskim karakteristikama, ali nekog ko sebe maksimalno stavlja u službu tima i saigrače čini boljim. 

Deo košarkaške Srbije pamti da se Lorenco Braun dovodio u vezu s Partizanom pre nešto manje od četiri godine, u vreme predsedničkog mandata Nikole Pekovića.

"Poznajem ga nekoliko godina, odličan je igrač i voleo bih da dođe u Partizan. Braun je moja velika želja, ali zasad nema naznaka i obećanja da će doći u Partizan. Sigura sam da je njegov osnovni cil da ostane u NBA", izjavio je Peković tog 25. oktobra 2015. godine, samo dan pošto je Braun otpušten iz Minesote.

Od tog posla na kraju nije bilo ništa, pošto se Braun odlučio za povratak u Grand Rapids, filijalu Detroit Pistonsa, što mu je u januaru naredne godine donelo dva desetodnevna ugovor s Finiksom. Posle toga Sansi su ipak odlučili da se se bivšem studentu Univerziteta NC State zahvale na saradnji.

Ono što je Brauna pratilo kroz celu dosadašnju karijeru jeste da je često menjao sredinu pošto nije uspeo da pronađe sigurnu luku za svoj košarkaški razvoj. Možda i najteže momente u karijeri proživeo je u novembru 2016, kada nije uspeo da prođe neophodne fizičke testove u Uniksu iz Kazanja, s kojim je imao dogovorenu saradnju koja se nikada nije realizovala. 

Čudan razvojni put prošao je Lorenco Braun. 

U vreme kada je počinjao svoju NBA karijeru u Filadelfiji Brauna je stručna javnost smatrala „oversized“ (prevod: predimenzioniranim) plejmejkerom s solidnom vizijom terena, koji često koristi visinu u odnosu na protivnike, ne plaši se duela i probija najčešće po levoj strani, dok je defanzivno prilično aktivan na lopti i napadačima ne ostavlja mnogo prostora za manevar, ali... Njegove dve velike mane bile su šut i pik'n'rol igra. U svojoj koledž karijeri bio je na svega 29 odsto pogodaka iz skok šuta, a podjednako je loš bio u situacijama kada natrčava na loptu, ili kada jednostavno dobije loptu i raspali s distance. Znao je da ima i velike probleme kada ne napada odbranu po svojoj levoj strani... Na Univerzitetu NC State znao je da limitira svoju pik'n'rol igru, pošto nije imao dobar osećaj za trenutak dolaska bloka, izlaska iz istog, ali ni za donošenje pravih odluka iako je njegov stil igre praktično naštimovan za takvu taktičku postavku. Uprkos tome što je najčešće bio viši od svojih protivnika, izbegavao je kontakt i igru leđima, što je za igrača njegovog fizičkog kalibra bila obaveza.

Zbog toga je ušao u kolotečinu tipičnog epizodnog igrača u NBA, neko ko ne može da nađe svoje mesto pod Suncem, iako je posle Drafta 2013. bio projektovan za solidnog igrača rotacije i rezervnog plejmejkera. Upravo zbog svojih slabosti nije imao karijeru kakvu su mu predviđali.

Posle mnogo lutanja svoje kvalitete preusmerio je ka tome da bude kombo bek, umesto projektovane putanje klasičnog plejmejkera. Spas za sebe i svoju karijeru našao je leta 2017, kada je potpisao dvosmerni ugovor s Torontom, gde se zadržao do januara ove godine. Postao je tada prvi igrač s NBA iskustvom koji je potpisao dvosmerni ugovor u timu iz najjače lige sveta. Iako je stalno „šaltao“ između Reptorsa i njihove filijale Reptors 905, našao je sebe prevashodno u sistemu nekadašnjeg šutera Dalasa Džerija Stekhausa koji mu je najviše pomogao da pronađe sebe i uklopi se u tokove moderne profesionalne košarke.

U sezoni 2017/18 Lorenco Braun je izrastao u najkorisnijeg igrača Razvojne lige i najboljeg defanzivca takmičenja.

Kako je Stekhaus uklopio Brauna i lansirao ga među najbolje igrače G lige? Tajna se krije u Stekhausovom modernom shvatanju košarke, ali i načinu na koji je pravio kompoziciju ekipe. Sve je počelo godinu dana ranije, kada je nekada solidni šuter na raspolaganju imao atletska krila u čijem sastavu su bili prošlosezonski igrač Olimpijakosa Aksel Tupan, Si Džej Lesli, Bruno Kaboklo i I Džej Singler, koji su mogli defanzivno da pokriju više pozicija. Predvodio ih je Valter Tavares, koji je tu sezonu 2016/17 završio kao najbolji defanzivac Razvojne lige s 2,7 blokada na 23,6 minuta provedenih u igri. Mada je Tavares napustio Reptorse 905 posle uvodne utakmice naredne sezone kako bi potpisao za Real, ekipa je ostala među najboljim defanzivnim u takmičenju upravo zbog Lorenca Brauna.

Tada već 27-godišnji Braun prošao je kroz Stekhausov dril iz kojeg je izašao kao fantastičan timski igrač, defanzivac koji je „gutao“ protivničke plejmejkere. Tačnije, počeo je da koristi svoj košarkaški IQ i izoštrio osećaj za odbranu. Manje je rizikovao sa odlukama, iskakao iz sistema i kvario timske defanzivne koncepte, što mu je takođe bio minus na početku PRO karijere. Transformisao se u ubitačnog odbrambenog igrača koji je s lakoćom zaustavljao svakog rivala koji mu se nađe na putu, pa je došao u situaciju da je imao prosek od 1,8 ukradene lopte po utakmici, što je bilo ubedljivo najviše u timu. Uvek pedantni američki statističari izvukli su podatak da su rivali bili za cela tri poena lošiji kada je Braun bio na parketu, nego kada nije u igri (100,9 poena, naspram 97,2 poena na 100 poseda). Taj diferencijal od 3,7 poena bio je u tom momentu najviši među starterima koji su odigrali bar 15 utakmica.

Još jedan zanimljiv statistički podatak kaže da su protivnici šutirali za dva odsto slabije sa distance kada je Braun u igri. Dakle – 34,3 odsto sa Braunom, odnosno 36,3 odsto kada odmara. Tih dva odsto možda na oko ne deluju kao velika brojka, ali ona je tada razdvajala osmi i devetnaesti najbolji šuterski tim G lige. Gledajući iz tog ugla, razlika je ogromna.

Njegov razvoj nije bio samo defanzivnog karaktera, već i napadačkog. Uprkos svim manjkavostima u igri, Stekhaus se odlučio da upravo Braunu podari ključeve tima i udeli mu maksimalnu slobodu na terenu. Konačni rezultat takve, možda u tom momentu i preterane vere u Brauna nije opipljiv samo kroz individualni uspeh, već i kroz titulu osvajača G lige. Braun je sebe stavio maksimalno u službu tima. Beležio je karijerni rekord od 8,8 asistencija, što je kilometrima bilo iznad svojih dotadašnjih proseka. Njegovi procenti asistencija su u samo jednoj sezoni skočili s 20 na 46 odsto! Uz to beležio je i odnos od 2,5 asistencija na jednu izgubljenu loptu, što se izuzetnim.

Nije Braun u međuvremenu postao mnogo bolji šuter nego što je bio u svojim studentskim danima, ali su se i te brojke popravile. S 26 odsto u svojoj trećoj godini, na 33 odsto za tri poena u šampionskoj godini. Dakle, ne šuter instikta košarkaškog ubice, ali ne ni toliko loše koliko je ranije bilo.

Ono što je, ipak, drastično unapredio je pik'n'rol igra, zbog čega je i bio toliko interesantan Crvenoj zvezdi i Milanu Tomiću. Pored igrača poput Džejmsa Gista, Majkla Odža, Derika Brauna, Boriše Simanića i ostalih, crveno-belima je neophodan neko ko će ih „spojiti“ s košem u svakom trenutku. Bio je omiljeni saigrač svojih tadašnjih centara Kenedija Miksa i Ševona Tompsona u igri dva čoveka. Počeo je konačno da koristi svoju visinu i izvlači dodavanja koji niži plejmejkeri jednostavno ne bi mogli. Izvukao je tada najviše pik'n'rol situacija u svojoj karijeri (u preko 650 poseda lopte), a pritom je zadržao visok stepen efikasnosti, uprkos velikom uzorku. Na sve to zadržao je osećaj da sam sebi iskreira situacije i omogući poene uglavnom kroz brz dribling i ulaz na koš, što ga je učinilo nezgodnim za čuvanje.

Od sirovog materijala za obradu, Braun je uz veliku posvećenost u samo jednoj sezoni napravio skok koji je zaintrigirao čak i generalne menadžere NBA klubova. U Torontu nije dobio veći prostor zato što je igrački mnogo ličio na Freda Vanvlita i jednostavno klubu nisu bila potrebna dvojica s istim karakteristikama. Otpušten je u januaru, posle čega je kratko igrao za Guangdžou Long Lajonse, pre nego što je konačno došao u Zvezdu.

Crveno-beli su dobili plejmejkera po želji, a prelazni rok završen je praktično u rekordnom roku. Sada na stručnom štabu ostaje da pet pojačanja uklopi u prošlogodišnji tim i napravi sledeći veliki iskorak. A Braun bi trebalo da bude veliki deo toga...



CRVENA ZVEZDA - IGRAČI PO POZICIJAMA

Plejmejkeri: Lorenco Braun, Filip Čović;
Bekovi: Bili Beron, Branko Lazić (2/3), Čarls Dženkins (2/1), Aleksa Radanov, Nemanja Nenadić (2/1);
Krila: Dejan Davidovac, Stratos Perperoglu, Ognjen Dobrić (2/3), 
Krilni centri: Boriša Simanić, Mohamed Faje, Derik Braun;
Centri: Majkl Odžo, Ognjen Kuzmić, Džejms Gist, Nikola Jovanović.

CRVENA ZVEZDA - UGOVORI IGRAČA

PRODUŽENI UGOVORI

Bili Beron (jun 2020. godine)
Boriša Simanić (jun 2021. godine)
Branko Lazić (jun 2022. godine)
Filip Čović (jun 2021. godine)
Mohamed Faje (jun 2020. godine)
Stratos Perperoglu (jun 2020. godine)
Ognjen Dobrić (jun 2021. godine)

NOVI IGRAČI

Čarls Dženkins (jun 2021. godine)
Ognjen Kuzmić (jun 2021. godine)
Derik Braun (jun 2020. godine)
Džejms Gist (jun 2021. godine)
Lorenco Braun (jun 2020. godine)

ISTEKLI UGOVORI

Džo Regland (jun 2019. godine)
Marko Kešelj (jun 2019. godine)
Kej Si Rivers (jun 2019. godine)

IMAJU AKTIVNE UGOVORE

Aleksa Radanov (jun 2020. godine)
Dejan Davidovac (jun 2021. godine)
Nemanja Nenadić (jun 2021. godine)
* Dušan Ristić (jun 2021. godine)
Majkl Odžo (jun 2020. godine)
Nikola Jovanović (jun 2021. godine)

Trener: Milan Tomić (jun 2021. godine)

* - Dušan Ristić na pozajmici u Astani.

Izvor: mozzartsport

Foto: Reuters

Komentari / 0

Ostavite komentar