Hram koji sjeća na ubijenu djecu

Na veliki pravoslavni praznik Petrovdan u petak, 12. jula, u selu Borci u opštini Konjic biće osveštana obnovljena crkva Svetih apostola Petra i Pavla i proslavljena krsna slava ovog hrama.

Republika Srpska 11.07.2019 | 10:29 Paroh konjički protojerej-stavrofor Milan Bužanin izjavio je Srni da je crkva izgrađena 1896. godine, a obnovljena u slavu Svetih apostola Petra i Pavla i u pomen srpskim dječacima Petru i Pavlu Goluboviću, koji su, zajedno sa roditeljima, ubijeni 1992. godine u Konjicu. 

On je naveo da je programom proslave za 10.00 časova predviđeno osveštanje hrama, a potom Sveta arhijerejska liturgija i lomljenje slavskog kolača. 

Hram će osveštati i Svetu arhijerejsku liturgiju služiti NJegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije. 

Nakon liturgije u 11.30 časova biće održan pomen parastos članovima porodice Golubović. 

Programom je predviđeno da se vjerujućem narodu i ostalim prisutnim obrati vladika Dimitrije i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik koji je ktitor ove pravoslavne svetinje. 

Bužanin je rekao da će na ulazu u crkvu biti postavljena ploča na kojoj će pisati osnovni podaci o hramu - kada je sagrađen, da je obnovljen ove godine u slavu Svetih apostola Petra i Pavla, a u spomen ubijenih srpskih dječaka Petra i Pavla i da je ktitor obnove Milorad Dodik u svojstvu predsjednika Republike Srpske. 

"U jednom razgovoru između gospodina predsjednika i mene upitao je šta bi mogao da učini da bude nešto napravljeno ili urađeno u pomen na ubijene dječake. Zamolio sam ga da to bude obnova ovog hrama u slavu apostolima i pomen djeci i on je prihvatio tu ideju. U realizaciju toga smo krenuli u jesen prošle godine i evo okončali", naveo je Bužanin. 

On je rekao da će u hramu biti ikona na kojoj su oslikani apostoli Petar i Pavle sa dječacima Petrom i Pavlom. "To će biti cjelivajuća ikona, ona kojoj će se pokloniti svi koji uđu u hram", istakao je Bužanin. 



Braća Petar i Pavle Golubović imali su tek sedam i pet godina kada ih je u noći između 1. i 2. jula 1992. godine u Konjicu, zajedno sa roditeljima, uglednim Srbima iz Konjica, profesorima Đurom i Vlastom, iz stana izvelo pet pripadnika Interventnog voda Policijske stanice Konjic, predvođenih Miralemom Macićem, odvezli nekoliko kilometara od stana i pod okriljem noći strijeljali. 

Dječaci i njihovi roditelji strijeljani su nedaleko od policijskog punkta u naselju Polje Bijela, pored puta prema selu Spiljani. 

Petar Golubović je preživio prvo strijeljanje. 

On je nakon rafalne paljbe pao na zemlju između tijela svojih roditelja i brata Pavla. Nakon što su počinioci otišli, on je ustao i krenuo prema policijskom punktu u naselju Polje Bijela. Kada je došao do punkta ispričao je dežurnim policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću šta se dogodilo. 

Krvnici su to čuli putem radio-veze i vratili se i odveli Petra. Zaustavili su se kod mjesta Begin Vir, gdje su ga izveli iz automobila i ponovo strijeljali. 

Tijela ubijenih dječaka i njihovih roditelja ležala su nekoliko dana na obali Neretve prije nego što su sahranjeni na pravoslavnom groblju na Musali. 

Zahvaljujući Anisu Kosovcu u julu 2018. postavljena je nova kapija na ulazu u pravoslavno groblje na Musali. Na kapiji se nalazi spomen-ploča s ilustracijom Petra i Pavla Golubovića. 

Imena Petra i Pavla Golubovića uklesana su i na zajednički spomenik ubijenoj djeci Konjica, koji je postavljen ispred škole na Musali. 

Prva optužnica za ovaj zločin podignuta je 1994.godine, a presuda je izrečena krajem 1995. godine. 

Tužilac Ibro Bulić je kao počinioce zločina naveo Miralema Macića, Jusufa Potura i Adema Landžu, uz Šefika Tucakovića i Mirsada Maksumovića koji su poginuli u ratu. 

Suđenje ovoj trojici ponovljeno je pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Macić i Landžo su 25. jula 2000. osuđeni na po 12 godina zatvora, dok je Landžo osuđen na osam godina. Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je ove presude. 

Osim njih, za ovaj zločin se u optužnici iz 1994. godine vezuje i ime veterinarskog tehničara Halila Tucakovića, kao i policajaca na punktu Polje Bijela, Dražena Markovića i Hadže Macića. 

O ubistvu bez osude, bez objašnjenja, bez razloga malo se znalo u široj javnosti, ali Srbi Konjica i svih hercegovačkih mjesta ovaj zločin dobro pamte i prepričavaju da se nikada ne zaboravi. 

Govoreći o ubistvu srpskih dječaka, Bužanin je rekao da je to čin koji "pogađa u srce svakog čovjeka". 

"Ovaj čin je za svaku osudu, ali mi kao hrišćani moramo se moliti Bogu da oprosti i krvnicima i svima koji su im pomagali u tom činu", ističe Bužanin. 

Crkva na Borcima, koja je proglašena nacionalnim spomenikom BiH 2006. godine, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila je pod srpskom kontrolom i bila sačuvana, ali je devastirana poslije povlačenja srpske vojske i srpskog naroda sa tog područja poslije Dejtonskog sporazuma. 

Domaćini toga kraja koji su tu ostali Đuro i Neđo Simić popravili su hram samo toliko da ne pada kiša i da ne duva vjetar dok se u njoj obavlja služba Gospodnja. 

"To je crkva koju su gradili domaćini boračkog kraja koji se tu skupljaju svake godine i veoma je značajna uopšte za srpski narod jer su tu sačuvane i određene ikone koje su nacionalno blago BiH", naglašava Bužanin. 

Prije rata u Konjicu je živjelo oko sedam hiljada Srba, a danas ih nema ni 300. Danas na Borcima živi mali broj srpskih porodica.

(Agencije)