Zakon u BiH na strani političara

Zakoni postoje da bi se kršili, rečenica je kojom se ukratko može opisati učestala praksa u Bosni i Hercegovini po kojoj se zakoni krše u gotovo svim oblastima, i na svim nivoima vlasti – od lokalnih do državnih.

Bosna i Hercegovina 06.07.2019 | 20:28 I dok obični građanin svaki svoj, i najsitniji, prekršaj debelo plati, funkcioneri nemaju čega da se plaše, jer je zakon uvijek na njihovoj strani. Ako nije, onda ga izmjene i prilagode sebi.

Analitičari ističu da je BiH odavno postala zemlja u kojoj umjesto zakona vladaju ljudi, što ovu državu vodi sve dublje u propast.

Univerzitetski profesor Aleksandar Savanović ističe da su BiH i Republika Srpska klasičan primjer “zarobljenog društva“.

– To je društvo koje je upalo u kandže jedne hobotnice sastavljene od konglomerata pojedinaca, klika, frakcija, interesnih grupa… iz različitih segmenata društva. Počev od stranke ili stranaka, pa preko crkve, tajkuna, medija, obrazovnog sistema i slično. Ta hobotnica je kreirala sistem neformalnih mreža koji joj omogućava da svoje članove, sada već otvoreno, izdigne iznad pravnog poretka zemlje – ističe Savanović.

Dodaje da primjera za to ima jako mnogo. Savanović ističe da, primjera radi, u Vladi RS čak na ministarskim pozicijama sjede ljudi koji su presuđeni kriminalci i sa (u najmanju ruku) sumnjivim diplomama.

– Čelni čovjek VSTV je snimljen u nedopuštenoj (bar moralno, ako ne i formalnopravno) komunikaciji sa strankom, pa ništa. Neriješena krivična djela, računajući i ona najteža, neprekidno se gomilaju; korupcija je metastazirala na svim nivoima. Sve to stvara jednu neurednu i nezdravu državu u kojoj se ključna dilema svakog od nas svodi ne više na pitanje šta je ispravno već da li se možemo ubaciti u sistem – kaže Savanović.

Dijagnoza egzodusa

Ističe da je jasno da takva zajednica nema budućnost i da će nestati na ovaj ili na onaj način. Po njegovom mišljenju, najvjerovatniji scenario je egzodus u druge države, poput Austrije, u kojoj ministar umiješan u skandal mora podnijeti ostavku.

– Na Fakultetu političkih nauka, na kome radim, ove godine su u prvom upisnom roku prijavljena svega 64 studenta, a 2014. godine ih je bilo preko 200. U svakoj generaciji moji najbolji studenti, ali i drugi, svi koji nisu konektovani (ne žele to ili ne mogu) na sistem koji sam prethodno opisao, odlaze – ističe Savanović.

Dodaje da su prije nešto više od pola godine njegova prijateljica, koja je ljekar specijalista, s mužem advokatom i dvoje dece emigrirala.

– Kada sam je pitao za razlog, koji očito nije ekonomski, odgovorila je: „Ne mogu ovo više da gledam, ne mogu više da trpim da je Petar Đokić i dalje ministar“. To je najtačnija dijagnoza egzodusa: nepravda partijske države, a tek sekundarno ekonomija – tvrdi Savanović.

Moć iznad prava

S druge strane, istoričar Željko Vujadinović ističe da nepoštivanje zakona nije karakteristično samo za BiH, već i za skoro sve zemlje Balkana. Takva praksa produbljuje krizu u državi, a istovremeno je i njen indikator. 

– Načelno se pretpostavlja da države počivaju na zakonima, ali je istorija pokazala da se oni krše kako na unutrašnjem planu, tako i u  međunarodnim odnosima. Poznato je da su pojedini međunarodni ugovori faktički odmah bili prekršeni, i to najprije od onih zemalja koje su bile potpisnice tih ugovora – pojašnjava Vujadinović.

Podsjeća na izjavu bivše američke državne sekretarke Medlin Olbrajt od prije dvije decenije: “Zašto bi Amerika trebalo da poštuje međunarodno pravo, kada ima moć”.

Ono što razlikuje možda čitav balkanski prostor u odnosu na države sa dužim zakonodavnim uređenjem unutrašnje tradicije, po Vujadinovićevim riječima, jeste to što se dobar dio ”poslova” na ovim prostorima rješava prema takozvanim kumovskim vezama.

– Istoričar, književnik i političar Slobodan Jovanović svojevremeno je pisao da se na taj način na čitavom prostoru Balkana osnivaju i političke stranke, i da su ti odnosi važniji od bilo kakvog programa i ideologija – navodi Vujadinović. Podsjeća da je engleski pisac, esejista i kritičar Džordž Orvel, kada je pisao o karakterologiji Britanaca, izdvojio jednu osobinu, koja ih najviše karakteriše, a to je da će nastojati da poštuju zakone, čak i ako osjećaju da su oni nepravedni.

Osjećaj za pravdu

Za razliku od Britanaca, kako ističe Vujadinović, na prostoru Balkana vlada drugačiji odnos prema zakonima, a to je da se prednost ne daje samom pravu, onako kako je ono normativno definisano, nego svom osjećanju pravde. Međutim, u kriznim vremenima blijedi i osjećaj za pravdu.

– To je u posljednje vrijeme postalo više izraženo nego što je bilo ranije. Dakle, uočljivo je na “domaćem terenu” ponašanje kakvim je Olbrajtova definisala američki odnos prema međunarodnom pravu, a to je da sistem moći definiše odnos prema zakonima. Šta će nam zakoni, ako imamo moć, odnosno – zakone koristimo da sačuvamo svoju moć. To znači da institucija moći dozvoljava da zakoni ne budu poštovani ili da budu zloupotrebljeni – naglašava Vujadinović.

Dodaje da je to jedna od pretpostavki za jačanje krize u svakoj državi.

Liderokratija

Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak ocjenjuje da BiH odavno nema demokratiju, nego liderokratiju, koja uništava i politiku i društvo.

– Imamo vladavinu ljudi, a ne zakona, a istorija je potvrdila da svako društvo u kojem ne vladaju zakoni, nego ljudi, mora propasti – poručio je Ćurak.

On ističe da je politika u BiH  svedena na nasilje i golu borbu za moć, bez svrhe i bez istinske politike, tako da je i 25 godina nakon Dejtona BiH još u predpolitičkom stanju.

(Srpskainfo)