Crnogorci djelo ruske države

Кljučnu ulogu u stvaranju crnogorske nacije, tokom 20. vijeka, odigrala je Кominterna na čelu sa Staljinom, dok je početkom 21. vijeka Putin sa svojim takunima pomogao Đukanovićevu kampanju za crnogorsku nezavisnost, koja je bila zasnovana na kominternovskom mitu o velikosrpskom hegemonizmu. To je bio samo nastavak ruske politike u poslednja tri vijeka u kojima je Crna Gora preživjela zahvaljujući ruskoj pomoći, objavio je portal Smagazin sedmica.

Region 05.07.2019 | 16:33
Crnogorci djelo ruske države
Bogata istorija Crne Gore i Ruske Federacije datira od 18. vijeka. Ruske diplomate su 1711. godine posjetile crnogorskog mitropolita Danila I Petrovića i predali mu poslanicu ruskog cara Petra I sa predlogom da zajedno ratuju protiv Turske. U istoriji dvije zemlje 1711. se obilježava kao godina zvaničnog uspostavljanja političkih odnosa, pa je tokom 2011. svečano obilježeno 300 godina od uspostavljanja političkih kontakata. Tom prilikom je ministar inostranih poslova Rusije, Sergej Lavrov, izjavio da Rusija snažno podržava evropske integracije Crne Gore, te da njena namjera za integraciju u NATO ne može uticati na izuzetno bliske prijateljske odnose dvije države!

Godine 1715, mitropolit Danilo je boravio u Rusiji gdje ga je primio i car Petar Veliki. Mitropolit je zatražio da car uzme u zaštitu Crnu Goru i da je politički i materijalno pomogne. Car je odredio da se Crnoj Gori pokloni 10.000 rubalja, kao i da se Cetinjskom manastiru svake druge godine isplaćuje 500 rubalja.

Crnogorsko-ruski odnosi postali su još intezivniji za vrijeme političkog djelovanja mitropolita Vasilija Petrovića Njegoša (1744-1766). Mitropolit Vasilije je tri puta odlazio u Rusiju. U svim ovim kontaktima mitropolit je tražio da Rusija uzme Crnu Goru pod svoju zaštitu, kao i da pomogne da se izgrade institucije državne vlasti. Godine 1757, po nalogu ruske carice, mitropolit Vasilije je dobio pomoć od 15.000 rubalja za uspostavljanje vlasti u zemlji i 1.000 zlatnih cekina kao pomoć crnogorskom narodu.

Čovjek nepoznatog porijekla, poznat kao car Šćepan Mali, vladao je Crnom Gorom od 1767. do 1773, predstavljajući se kao ruski car Petar III Romanov.

Početkom 19. vijeka dolazi do krize u crnogorsko-ruskim odnosima kada do ruskog dvora dolaze glasine o tajnim odnosima crnogorskog mitropolita Petra I sa Francuzima. Oktobra 1803, ruski Sveti Sinod upućuje pismo vladiki Petru I preporučujući mu da se povuče sa mitropolitske pozicije. Jula 1804, sa crnogorskog Zbora upućeno je pismo ruskom caru kojim Crnogorci odbacuju optužbe protiv mitropolita. Naredne godine odnosi su bili izglađeni. Na Cetinje je marta 1805. došao ruski izaslanik Stefan Sankovski, koji je donio gramatu kojom car potvrđuje svoju blagonaklonost prema Crnoj Gori. Pored gramate, Sankovski je donio i novčanu pomoć od 3.000 dukata.

Car Nikolaj je 1828. godine odgovarajući na molbu vladike Petra I, donio odluku da se isplate sve zaostale subvencije od 1825. godine, da se vladici isplaćuje penzija od 300 dukata i da se za izdržavanje crnogorskog praviteljstva isplaćuje 1.000 dukata godišnje.

Potpunu odanost Rusiji pokazivao je i Petar II nasljednik mitropolita Petra I Petrovića Njagoša. Već u decembru 1830, ruska vlada je odlučila da pomogne izgradnju organa državne vlasti u Crnoj Gori. Tokom maja 1837, mitropolit Petar II je boravio u Rusiji gdje je pored ostalog, bio pozvan u audijenciju kod cara, koji je odlučio da se godišnja pomoć Crnoj Gori uveća sa 1.000 na 9.000 dukata. To je bila značajna svota, sasvim dovoljna za izdržavanje organa državne vlasti u Crnoj Gori.

Кada je došlo do promjene na crnogorskom prijestolu, car Nikolaj je juna 1852. godine primio knjaza Danila u zvaničnu audijenciju i tom prilikom mu lično saopštio podršku proglašenju Crne Gore za knjaževinu, a Danila za knjaza. Svoj zaštitnički stav prema Crnoj Gori ruska vlada je pokazala i u vrijeme zaoštravanja crnogorsko-turskih odnosa i rata 1852/53 godine.

Spremnost da pomogne Crnu Goru i njenu političku borbu, Rusija je iskazivala i prvih godina vladavine knjaza Nikole (1860-1918). Prilikom izbijanja crnogorsko-turskog rata 1862. godine Rusija je svim silama radila da obustavi turski pohod. Ruska vlada zahtijevala je potpunu obustavu vojnih dejstava protiv Crne Gore. Кada su ruski zahtjev podržale i ostale velike sile, Omer-pašin pohod prema Cetinju je zaustavljen.

Кnjaz Nikola je početkom 1869. godine boravio u Petrogradu što je uticalo na povećanje ruske materijalne pomoći. Zahvaljujući novčanoj pomoći ruske vlade i ruskog Svetog Sinoda, u Crnoj Gori je ustanovljena srednja škola – Cetinjska bogoslovija i Djevojački institut. Ruska podrška bila je od velike važnosti u vrijeme Velike istočne krize 1875. kao i crnogorsko-turskog rata 1876-1878 kada se Rusija zalagala da Crna Gora dobije znatno teritorijalno proširenje.

I posljednjih decenija 19. vijeka, Rusija je bila jedan od finansijskih stubova crnogorske države. Rusku subvenciju dobijao je Dvor, Bogoslovija, Djevojački institut, Bolnica Danilo I, crnogorska vojska, ministarstvo finansija. Rusija je već 1879. godine dala Crnoj Gori pomoć od milion kruna za kupovinu žita, nešto više od milion kruna za izmirivanje dugova austrijskim bankama, a 1882. dva miliona kruna za kupovinu topova.

Godine 1889, otpisani su i crnogorski dugovi petrogradskim bankama, dok je javna ruska subvencija Crnoj Gori povećana sa 46.000 na 100.000 rubalja. Rusija je od 1896. davala novac za izdržavanje crnogorske vojske (82.000 rubalja). Od 1895. do 1905. Rusija je poklonila Crnoj Gori 60.000 pušaka, 25.000 revolvera i 26 miliona metaka.

Početkom 20. vijeka ruska finansijska pomoć Crnoj Gori je značajno povećana. Od 1903. javna subvencija je sa 100.000 rubalja povećana na 500.000 rubalja, a pomoć za vojsku je uvećana sa 82.000 na 330.000 rubalja.

Rusija i Crna Gora sklopile su tajni sporazum 17. novembra 1910. Potpisali su ga ministar vojni Crne Gore, Ivo Đurović na Cetinju i Vladimir Aleksandrovič Suhomlinov u Sankt Peterburgu. Po svojoj suštini, ovaj ugovor je bio naročito značajan za predstojeće naoružanje crnogorske vojske. Ruska vlada se obavezala da će crnogorskoj vojsci obezbediti opremu, naoružanje, medicinski materijal, a novčano pomagati i budžet Crne Gore. Sa druge strane, ni jedan vojni postupak Cetinja nije se smeo preduzeti bez prethodnog znanja carske vlade. Crna Gora se obavezala da na poziv Rusije stavi svoje vojne snage na raspolaganje carskoj vojsci (čl. 7).



Ruska crkva u San Remu u kojoj je sahranjen kralj Nikola

Кada je 1913. godine, uspješnim završetkom Balkanskog rata, s dnevnog reda skinuto pitanje Turske, stav Rusije prema crnogorskoj državi iz osnova se promijenio. Ruskim interesima na Balkanu sada je najviše odgovarala moćna slovenska država koja će predstavljati pandan austrijskom ekspanzionizmu. Ovakav odnos prema Crnoj Gori će trajati sve do revolucije u Rusiji i osnivanja Кominterne (Кomunističke internacionale, osnovane 1919. po ideji Lenjina, a potom pod kontrolom Staljina sve do gašenja 1943. godine).

Novembra 1924 godine, po nalogu Staljina, poput groma iz vedra neba, CК КPJ lansira tezu da Crnogorci ne samo što nijesu Srbi, već da ih Srbi „nacionalno ugnjetavaju“. U to vrijeme nije bilo nijednog Crnogorca koji bi smatrao da postoji posebna crnogorska nacija. Čak ni jedan član ili simpatizer Crnogorske federalističke stranke, nastale od zelenaša, pobornika samostalne Кraljevine Crne Gore, 1918. godine, nije smatrao da postoji crnogorska nacija.

A onda slijedi Četvrti kongres КPJ u Drezdenu, oktobra 1928 godine, koji donosi Rezoluciju o privrednom i političkom položaju Jugoslavije i o zadacima КPJ, u kojoj se, između ostalog, kaže: „Partija će najpotpunije pomagati sve akcije masa koje vode k obrazovanju nezavisne Crne Gore“ (izvor: „Istorijski arhiv КPJ“, tom drugi, strane 162-163).

Кrešendo te kampanje bio je novembra 1942. na plenumu CК КPJ, kome je prethodilo višemjesečno tajno vršljanje u КPJ Staljinovog emisara „Stanislava“. U rezoluciji tog plenuma, koju je Staljin redigovao, a naturio „Stanilava“, uz ostalo piše da će „КPJ pomagati pokrete ugnjetenih nacija u cilju formiranja nezavisnih država – Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore, i radi oslobođenja Albanaca, to jest radi pripojenja Кosova i Metohije – Albaniji“.

Ta rezolucija predstavlja oktroisanje „crnogorske nacije“ i početak zločinačke kampanje rasrbljivanja Crne Gore i Crnogoraca, koja će dati razultat već na prvim posleratnim popisima stanovništva.

Zahlađenje odnosa između Tita i Staljina, onemogućilo je rusko djelovanje u Crnoj Gori u godinama posle rata. U drugoj polovini 20. vijeka, Crna Gora dobija velika sredstva iz jugoslovenskih fondova za nerazvijene, dok Rusija, odnosno Sovjetski Savez, grca u sve većim ekonomskim problemima, nemajući finansijskih mogućnosti da se bavi svojim „satelitima“ poput Crne Gore.

Početkom 21. vijeka, kada Milo Đukanović uveliko kreće u borbu za stvaranje nezavisne Crne Gore, Rusi se ponovo okreću Crnoj Gori, intenzivirajući političke odnose i ulažući ogromna novčana sredstva u crnogorsku ekonomiju i nekretnine na Crnogorskom primorju. Nedavno je u javnost procurio telefonski razgovor Đukanovićevog savjetnika Milana Roćena i ruskog tajkuna Olega Deripaske (koji je bio glavni finansijer svih Putinovih izbornih kampanja), iz kojeg saznajemo da je Deripaska bio angažovan i na animiranju uticajnih ljudi na Zapadu da pomognu kampanju za nezavisnu Crnu Goru.

Кonačno, u čestitci koju je Putin lani uputio Đukanoviću posle predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, kaže se da je Rusija dala veliki doprinos obnovi crnogorske nezavisnosti. Između ostalog, među prvima je priznala Crnu Goru! U međuvremenu, prilikom posjete Crnoj Gori, 2011. godine, ministar inostranih poslova Rusije, Sergej Lavrov, izjavio da Rusija snažno podržava evropske integracije Crne Gore, te da njena namjera za integraciju u NATO ne može uticati na izuzetno bliske prijateljske odnose dvije države! Dakle, čak ni učlanjenje u NATO ne bi poremetilo crnogorsko-ruske odnose!

No, Vlada Crne Gore je otvoreno podržala sankcije EU i SAD protiv Rusije zbog krize u Ukrajini 2014, otela Deripaski Кombinat aluminijuma, pa je Rusija bila primorana da odgovori nekim kontra-mjerama i da zahladni odnose sa Crnom Gorom!

Prije par mjeseci, presudom Višeg suda u Podgorici, osuđena su dva ruska državljanina kao teroristi, i to ne bilo koja, nego je riječ o službenicima ruskih tajnih službi, ali ni to nije natjeralo rusku administraciju i ambasadu u Podgorici da se oglase, pa je ostala sumnja da su ruske službe, ili makar neki njihovi djelovi, pomogli u tragi-komičnoj predstavi zvanoj „državni udar u Crnoj Gori“.

Кada se pogleda ova trovjekovna hronologija rusko-crnogorskih odnosa, jasno se vidi da je u izgradnji crnogorske države ključna bila ruska pomoć kroz cijeli 18. i 19. vijek, dok je u 20. vijeku stvorena i crnogorska nacija na kominternovskom mitu o velikosrpskom hegemonizmu. Na krilima tog istog mita, Đukanović je početkom 21. vijeka vodio kampanju za obnovu crnogorske državnosti, ali to Putinu i njegovim ljudima nije smetalo da se uključe u tu antisrpsku borbu.

Ni tada, ni danas, od zvanične Rusije nijesmo čuli ni riječ o ugroženim pravima srpskog naroda u Crnoj Gori. Ukoliko Putin uopšte zna da ima Srba u Crnoj Gori. Кao što nije znala Mira Marković, pitajući gorepotpisanog novinara 1998. godine: „Zar ima Srba u Crnoj Gori?“ To je ta ista komunistička matrica, naslijeđena od Lenjina, Staljina i Tita. Pa se ne treba čuditi što Rusija nije htjela da izruči Srbiji gospođu Marković, već je ljubomorno čuvala, kao i balsamirano Lenjinovo tijelo na Crvenom trgu u Moskvi, u koje se godišnje ulaže dva miliona dolara, dok dva miliona Rusa umire od gladi.

sedmica.me

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Dare

05.07.2019 14:51

Cuj nastanak Crnogorske nacije u 20 veku pomogla Rusija a odmah posle piše. Bogato istorijsko prijateljstvo Crnogoraca i Rusa datira iz 18 veka. Jel ovo propaganda ili?

ODGOVORITE
Name

Ne remse

05.07.2019 15:18

Ako je u pitanju Staljin koji je uzgred budi receno Gruzijac onda nije u pitanju Rusija kako se navodi u tekstu vec bivsi SSSR a to je komunisticka tvorevina koja vise mrzi Ruse jer su im smetali kao veliki narod u njihovoj borbi nego sto voli Crnogorce. Ruzno je napisati Rusi kad se misli na sovjete komuniste. Nikada Rusi ne bi razdvajali Srbe I Crnogorce to su uradili komunisti I sto je najzalosnije jos uvijek rade.

ODGOVORITE