Sječa: Ko krade državnu šumu?

Panjevi bez čekića, gola sječa i šumski putevi bez ikakvog reda u banjalučkom naselju Bronzani Majdan dokaz su da se šuma krade na svakom koraku. Iako iz “Šuma Srpske” tvrde da njihovi radnici ne učestvuju u tome, konkretno u krađi na području Bronzanog Majdana. Mještani koji su nam se obratili tvrde da je upravo suprotno.

Republika Srpska 16.06.2019 | 19:31 Državna šuma se krade nemilice. Tako tvrdi Rajko Šteković, koji kaže da su šumokradice 7 kubika trupaca lagerovali na njegovom posjedu u Bronzanom Majdanu pored Banjaluke. Šteković tvrdi da šumu kradu radnici „Šuma Republike Srpske“, a da njega optužuju za šumsku krađu.

Šteković je krađu šume prijavio i Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, ali i „Šumama Srpske“. On navodi da su na teren izlazili interni inspektori „Šuma Srpske“, ali i inspektori Inspektorata RS. Dolazila je i policija, ali efekata kontrole nema.

Uprkos ovim tvrdnjama, iz „Šuma Srpske“ odgovaraju da je na području Šumskog gazdinstva Banjaluka, u čijem sastavu je i revir u Bronzanom Majdanu, tokom prošle godine registrovano samo 12 šumskih krađa.

Iz Inspektorata Republike Srpske potvrdili su da su im iz Okružnog javnog tužilašva tražili podatke o inspekcijama na području Šumskog gazdinstva „Banja Luka“, odnosno lokaliteta Bronzani Majdan.

Dragan Berić, penzionisani šumski tehničar, objašnjava da su čuvari šuma nekada bili najpošteniji ljudi. U trenutku hvatanja šumokradica imali su čak i mandat da pišu i naplaćuju kazne na licu mjesta, kaže Berić. Danas se druga i treća klasa drveta prodaje kao ogrevno drvo, što je pogubno za ovo područje, pojašnjava Berić.

Da bi se na ovaj način radilo i kontrolisala sječa šume, neophodno je da se red uspostavi u vrhu „Šuma Srpske“, poručuje Dragan Berić.

Bez obzira na zvanične tvrdnje iz „Šuma Srpske“ i Tužilaštva, situacija na terenu kazuje suprotno. U Odjeljenju br. 40 kroz 1, u šumi Milosavka - šumski nered, granje, ovršice i trupci na koje je neko namjerno zaboravio, panjevi bez čekića, primjeri gole sječe i šumskih puteva bez ikakvog reda. O krajnjoj nebrizi naših šumara svjedoče i ogromne količine ogrevnog drveta, koje su ostavljene u šumi da trunu, dok se ogrevno drvo za banjalučku „Eko-toplanu“ uvozilo iz inostranstva.

(BN TV)