Intervju - Marko Nikolić o Partizanu...

Nezamislivo je da se svi sklanjaju od kluba! Stabilnost, a ne labavost! I ovo će se lane zvati, poručuje trener Videotona u razgovoru za MOZZART Sport.

Fudbal 24.03.2019 | 00:00
Intervju - Marko Nikolić o Partizanu...
Nekad 37 utakmica bez poraza u nizu, sad takvog dostignuća ni blizu. Behu davna i po navijače daleko srećnija vremena pre dve sezone: tim je „gutao“ rivale u pohodu na duplu krunu, klub ličio na pristojan i branio svoje stavove, publika delovala složnije, iako je i tad bila zavađena...

Danas – sušta suprotnost. Ekipa loše selektirana, klub grca u dugovima, drma ga organizaciona, finansijska i rezultatska kriza i nema naznaka da bi nešto nabolje moglo da se promeni u skorijem periodu.

Takav kontrast gađa u srce Grobare, jednako kao i autora poslednjeg šampionskog slavlja, Marka Nikolića, koji vrti glavom pri pogledu ka Humskoj.

„Nije prijatna situacija“, jasno stavlja do znanja trener Videotona prilikom kratkotrajnog intermeca u Beogradu, uoči današnjeg povratka obavezama u Mađarskoj. „Lako je pričati s distance, ne volim to, ali... Tabela ne izgleda dobro, što je relativna stvar jer ne mora da se bude šampion svake godine, ali da bi bio, Partizan mora da nađe dugme za restart. Potrebna mu je nova energija, način da minuse koji tako izgledaju pretvori u pluseve, jer slika nikad nije idilična kad se pobeđuje, shodno tome ni uprljana kad se gubi. Ubeđen sam da je tako i ovog puta.“

Samo što ovog puta rešenja za nagomilane probleme nema na vidiku. Posebno posle ostavki Zorana Mirkovića i Ivice Ilieva, te odbijanja Saše Ilića da uskoči u direktorsku fotelju i neuspelog poziva samomNikoliću da se vrati na klupu. Potraga se nastavlja, manevarski prostor je sužen, a i oni što su nekad hteli, sad ne bi da uđu u kolo.

„Veliki je Partizan klub. Pritisak u njemu, takođe. Otuda se ide u euforična i depresivna stanja, međutim, duboko verujem da je istina na sredini. Uz reorganizaciju, svežu ideju, dosta novih ljudi sposobnih da je sprovedu i uz dobru struku – pri čemu ne mislim samo na trenera, nego na sve ljude u klubu – s potencijalom kojim Partizan raspolaže, može situacija da se okrene u korist crno-belih.“

Jedan od problema je u tome što i potencijalni kandidati deluju oprezno na osnovu svežih primera. Kad je takvoj steni od čoveka kakva je Zoran Mirković prekipelo, možete pretpostaviti kakva je situacija u Partizanu i oko njega.

„I dalje smatram da je Mirković bio vrhunsko rešenje za Partizan u datom trenutku, a pošto je emotivan, odlučio je da ode, mada ne vidim njegovu odgovornost. Bio je neporažen osam meseci, uživao apsolutnu podršku publike, medija, poštovanje na svakom koraku.... Tim pre mi je žalije što je napustio klub. Bio je pravi čovek na dobrom mestu.“

Pre samo dva i po meseca, baš u intervjuu za MOZZART Sport, Nikolić je preporučio bivšem klubu da proleće 2019. iskoristi da se pregrupiše, organizuje, pozicionira i napravi plan kako da na zelenoj grani dočeka leto 2020. Umesto da napreduje, Parni valjak se vratio nekoliko kilometara unazad.

„Bilo bi dobro da je Bata ostao, da mu se priključi Saša Ilić, njima još neko, kako ne bi pala priča samo na pleća jednog čoveka, već na grupu ljudi. Da se oslone jedni na druge, stoje čvrsto i zajedno u teškim trenucima, da stasavaju zajedno kako bi se napravili pravi fudbalski radnici. Nažalost, u ovom trenutku to izgleda mnogo daleko.“

U kriznim situacijama na crno-beloj strani Topčiderskog brda uvek se vrte ista imena, otuda je logično zapitati se ima li u Srbiji kvalitetnih ljudi, spremnih da donesu boljitak, a da su pritom dostupni?

„Uvek se poteže za izborom koji možda nije realan u datom trenutku. A došlo se i do, za mene apsurdne, situacije da Partizan nema rešenje. Nezamislivo!
Takva veličina ne može da nema rešenje. Praktično se svi sklanjaju od kluba. Ipak je Partizan, i u dobrim i u lošim danima, institucija. Pošto se u sportu, baš kao i u životu, ciklično smenjuju faze uspeha i neuspeha, tako će se i ovo lane zvati. Biće dobrih dana za Partizan, samo je bitno oformiti stabilnosti na duže staze, a ne labavost na svaku godinu ili dve“, precizan je u pojašnjenju Marko Nikolić, šef stručnog štaba Videotona.

KUP ZA JOŠ JEDNU TROFEJNU SEZONU

Osim nepovoljne slike iz Humske, ima Nikolić dovoljno svojih briga, jer sa Videotonom osam kola pre kraja prvenstva zaostaje osam bodova za Ferencvarošem.

„Probaćemo da stignemo lidera, to u Mađarskoj nije nemoguće, igra se još jedan derbi u Budimpešti, preduslov je da dotad ne napravimo grešku, a da dobijemo tu utakmicu. Gledaćemo da prođemo u polufinale kupa, dobili smo prvi meč u gostima sa 2:1, ali rival ima baš dobar tim. Kad sublimiramo sezonu posle titule, ako se zna da smo bili učesnici plej-ofa za Ligu šampiona, igrali grupnu fazu Lige Evrope, da se borimo za titulu i uspešni smo u kupu, može se reći da je pred Videotonom još jedna istorijska godina”.

Govoreći o mađarskom fudbalu, Marko Nikolić na praktičnom primeru objašnjava razlike u odnosu na prilike u Srbiji.

„Nema nenormalnog pritiska kao kod nas. Svedoči o tome podatak da se već spremamo za narednu sezonu, neizvesno je hoćemo li biti prvi ili drugi. Pošto imamo relativno stariji tim, planiramo osveženja, skautiramo igrače, a već su rezervisane avionske karte, hoteli i tereni za letnje pripreme. Lakše se trpe udarci, fudbal se doživljava tako da se poštuje ono što je urađeno.”

ŽUTI AMBIJENT SRPSKOG FUDBALA

Za skoro dve godine rada u Videotonu upoznao je Marko Nikolić i mentalitet Mađara, njihovu javnu sferu i uverava da su komšije na tom planu otišle daleko napred, kreiranjem ambijenta prilagodljivijem sportistima nego kod nas.

„O tome sam već govorio. Ograđujem se ovog puta, opet će se javiti dušebrižnici sa pitanjem ‘šta ovaj priča, kad je do juče bio tu’. Odmah da razvejem dilemu… Ne do juče, ceo život sam ovde, iznikao iz našeg sporta i ne dam nikom za pravo da ovaj grad i ovu zemlju voli više od mene. Ako nešto kritikujem, ne znači automatski da sam protiv toga, već analiziram trenutno stanje, upoređujem sa drugima.“

Zato poruka protiv tabloidizacije sporta.

„Nama je infrastruktura očajna, finansijske prilike u klubovima su loše, previše prostora u medijima okupiraju afere i ljudi koji nisu direktni proizvođači
fudbalske igre, takvi kreiraju žuti ambijent u fudbalu, zbog čega odlaze u zapećak igrači i treneri. Pozitivna stvar je veliki broj mladih igrača, što u Srbiji, što širom Evrope, deca u rasponu od 19 do 22 godine briljiraju, nepresušan samo izvor talenta, nadam se da će tako i ostati. Neka me neko razuveri za ovo prethodno. Ambijent nije dobar. To je istina i ništa više“, zaključak je Marka Nikolića.

Izvor: mozzartsport

Foto: STAR SPORT

Komentari / 0

Ostavite komentar