Priča: Malo je onih 80.000.000...

Valjda to tako ide - kada vam kroz detinjstvo ostanu urezane noći provedene u bolnici, kasnije u pranju sudova za 350 evra, dobijete neizmernu motivaciju da se uzdignete i postanete najbolji.

Fudbal 14.03.2019 | 21:45
Priča: Malo je onih 80.000.000...
Fudbal se odavno pretvorio u igru suvih brojki. Nije preterivanje - danas je potpuno normalno da čujete, vidite ili pročitate mišljenje gde se nečiji suvi kvalitet nipodaštava samo zbog toga što statistika nije „obojena“ dovoljnim brojem golova i asistencija koji bi zadovoljili široke narodne mase. Uzmite za primer Kristijana Ronalda i njegov doskorašnji učinak u Ligi šampiona. Koliko ste se samo puta susreli sa uverenjima da je Kristijanovo vreme prošlo samo zato što je nakon prve utakmice s Atletikom imao samo jedan gol kraj svog imena, a kako je opet njegovo ime lansirano u nebesa posle one vanserijske partije u revanšu?

Kada se zaobiđe statistička prizma, malo je onih koji igru posmatraju kao čistu razmeru snage, kvaliteta, inteligencije, kreativnosti, odmerenosti, znanja... Ako sinoćnji debakl Bajerna u Minhenu gledamo kroz dva pogotka Sadija Manea i onog okretanja Rafinje i Manuela Nojera u 26. minutu, Senegalac bi apsolutno zaslužio epitet najboljeg igrača Liverpula ne samo te utakmice, već i dosadašnje sezone. Uprkos tome što gotovo cele sezone igra u vrhunskoj formi i što na poslednjih deset utakmica ima isto toliko golova, ispred njega, ali i celog tima je za ceo korak - Virdžil van Dajk. 

Posle sinoćnjeg izdanja na Alijanc Areni, onih 80.000.000 evra, koliko je Liverpul platio Sautemptonu letos, deluju smešno u odnosu na ono što holandski toranj pruža u opremi Redsa. I tu se nalazi suština. Mogao je Virdžil van Dajk komotno da završi utakmicu samo sa znanjem da je Roberta Levandovskog stavio u zadnji džep i učinio da se najbolji strani golgeter u istoriji Bundeslige oseća manjim od makovog zrna, jer bi zapravo uradio baš ono što se od njega i tražilo po rekordnoj ceni za jednog defanzivca. Ali on je otišao dva koraka dalje i pokazao zašto je on „ceo paket“ koji zapravo vredi i mnogo više od onoga što je za njega iskeširano. Nije čudo što su se ubrzo po završetku susreta pojavile šale da je Van Dajk mogao da čuva i svog partnera u odbrani Džoela Matipa i spreči ga da postigne onaj autogol, samo da mu je neko rekao da mora...

Više nema dileme da je VVD najbolji štoper današnjice. Zenit je obišao Serhija Ramosa i Dijega Godina, Đerar Pike i Leonardo Bonućinemaju više taj uticaj na igru, Milan Škrinijar je dobar, ali mora još mnogo da uči kako bi dostigao Van Dajka. U ovom trenutku Kalidu Kulibali iĐorđo Kjelini su možda najbliži po kvalitetu, vrhunski su štoperi, ali i ne mogu da se mere sa Van Dajkovim sveukupnim doprinosom igri. Jednostavno, konkurenciju ostavlja daleko iza sebe u ovom trenutku. Retki su štoperi koji izgledaju tako surovo i dominantno u vazduhu, tako jednostavno, brzo i kvalitetno pokrivaju teren kada je lopta na zemlji i pritom imaju dobar pregled igre, smirenost i inteligenciju kao Klopov miljenik.

Valjda to tako ide - kada vam kroz detinjstvo ostanu urezane noći provedene u bolnici, kasnije u pranju sudova za 350 evra, dobijete neizmernu motivaciju da se uzdignete i postanete najbolji. 

Virdžil je preko noći postao i uzor svakog dečaka koji sanja da jednog dana nosi defanzivnu liniju evropskog velikana poput Liverpula i ukazao na to koliko veliki može da bude uticaj jednog igrača odbrane u najvećim utakmicama. Ona tačdaun lopta od 50 metara za Manea kod prvog gola personifikacija je savršenog dodavanja. Van Dajk je „u mali prst“ gađao i pogodio svog hitronogog saigrača, jer je tačno znao šta može da očekuje od njega. Mane je i prijemu lopte imao dosta toga da uradi kako bi zatresao mrežu, ali nije razočarao. Odradio je vrhunski posao i krunisao divnu akciju pogotkom. 

Vrhunac njegove role u srcu Minhena, ali i cele utakmice viđen je u 69. minutu, posle onog centaršutaDžejmsa Milnera iz kornera. Oštro oko režisera televizijskog prenosa iz Bajernovog doma uspeo je čak da uhvati momenata kada je Virdžil svom kapitenu glavom i očima poručio kakvu loptu da pošalje i gde da gađa, kao da ga je uveravao da će on sigurno odraditi preostalo. Tako je i bilo. Milner je poslao „kiflu“, a Van Dajk je nebeskim skokom učinio da Mats Humels i Havi Martinez uvide koliko je beskorisno bilo da uopšte pokušaju da zaustave novu superzvezdu Lige šampiona. Tačno je osetio momenat da je vreme da nokautira veliki Bajern i Liverpulu trasira put ka četvrtfinalu. Nije ga bilo u prvom meču zbog kartona, ali se onda pojavio u revanšu i da konačnu presudu. Kaznio je Bajern surovo zbog toga što je igrao suviše pasivno, defanzivno orijentisano, duboko i što nije znao kako da preuzme inicijativu. Baš kao što nijedan igrač Bajerna sinoć nije mogao da nadskoči Van Dajka, čini se da u ovom trenutku apsolutno niko ne može da ga nadigra na terenu...

„Mogao bih da napišem knjigu o njegovim kvalitetima, vrlinama, tome koliko ga volim i kako je neverovatan lik“, poručio je uzbuđeni Jirgen Klop, kome je pao kamen sa srca pošto je Bajernu očitao lekciju posle toliko vremena. Na njegove reči samo se nadovezao jedan od vlasnika Liverpula Džon Henrii to na sledeći način:

„Zemlja je 75 odsto pokrivena vodom, ostatak drži Virdžil van Dajk“.

Zato se i postavilo logično pitanje – ima li nešto što ovaj čovek ne može? Bedem sa mnogo rupa zakrpio je poput najboljih krojača kada se dohvate pohabanog odela i pretvorio je u neprobojni zid koji je malo ko znao da probije. Da, ostaće mu ona prohladna beogradska noć crna mrlja u inače besprekornoj sezoni, a Milana Pavkova će pamtiti po kao jednog od retkih koji su ga zaista nadigrali u direktnom okršaju. Ali, to ne umanjuje činjenicu da Virdžilu van Dajku trenutno nema ravnog i da je Liverpul izvukao premiju, iako su se mnogi tog 1. januara 2018. godine podsmevali Jirgenu Klopu, misleći da je opet bacio pare i preplatio tadašnjeg štopera Sautemptona. 

Svima je Virdžil pokazao koliko su se prevarili...

Izvor: mozzartsport

Foto: Reuters

Komentari / 0

Ostavite komentar