Priča: Novak je opet na vrhu...

Kako su jedna operacija, povratak Vajde i odlazak u planinu probudili šampiona? Najbolji srpski teniser svih vremena prešao je ogroman put u prethodnih šest meseci, a sada ni mesto broj jedan na ATP rang-listi deluje realno.

Tenis 10.09.2018 | 23:45
Priča: Novak je opet na vrhu...
Novak Đoković vratio se tamo gde mu je i mesto – u sam vrh svetskog tenisa. Osvajanjem trofeja na US Openu, najbolji srpski teniser svih vremena pokazao je da nikako nije za staro gvožđe i da su ga mnogi prerano otpisali kao igrača čiji zenit karijere prošao, a sve u stilu “pregaziće ga mlade snage”. Samo, zaboravili su jednu bitnu stvar, da Đoković ne bi došao tu gde jeste da nije toliko uporan i da velike šampione nikada ne bi trebalo otpisati. A postavlja se pitanje šta se to desilo ove godine da se Đokovićvrati u velikom stilu i pošalje snažnu poruku i “klasićima” Rafaelu Nadalu i Rodžeru Federeru, ali klincima poput, recimo, Aleksandra Zvereva koji pretenduju na trijumf u toj teniskoj Igri prestola. Dva su razloga za to. Prvi je operacija lakta u Švajcarskoj, a drugi je povratak Marjana Vajde u stručni štab.

“Da mi je neko u februaru, kada sam operisao lakat, rekao da ću osvojiti Vimbldon, US open i Sinsinati, teško da bi mu poverovao. Ali, istovremeno, uvek je deo mene zamišljao i verovao da ću uskoro uspeti da se vratim na željeni nivo”, rekao je Đoković novinarima posle trijumfa u Njujorku.

I osećaj ga nije prevario. Kao što ga nije prevario ni osećaj da se ponovo obrati Vajdi posle eksperimenata sa Borisom Bekerom i Pepom Imazom. A upravo je Vajda, nekoliko sati uoči finala, onako u šaljivom tonu novinarima na Flašing medouzu u prolazu dobacio:

“Biće zabavno večeras”.

I bio je u pravu. Barem iz ugla srpskog teniskog navijača. U tri seta je Đoković “počistio” sa terena sjajnog Argentinca Huana Martina del Potra kojem je po završetku meča ostalo samo da sedne i plače. Bukvalno. Bilo je tužno videti tu scenu, ali takva je sudbina kada naletiš na boljeg od sebe. A taj bolji u Njujorku je osvojio 14. gren slem titulu u karijeri i izjednačio se sa legendarnim Pitom Samprasom. I nema nameru Đoković da se zaustavi na tome.

“Pre desetak godina možda bi rekao da nisam baš srećan što sam deo ere u kojoj nastupaju Nadal i Federer. Ali, danas, mogu da kažem da sam srećan. Stvarno sam srećan. Mečevi sa njima i ta rivalstva napravila su od mene ovakvog igrača. Izuzetno poštujem to što su oni postigli na terenu, ali i van njega. Mislim da smo jedni druge uvek terali na pomeranje granica u svakom meču”, objasnio je Đoković.

Oni koji su pažljivo pratili srpskog igrača u dosadašnjem toku sezone, mogli su da “vide” ovakav ishod na njujorškom grend slemu. Ne samo zbog činjenice da je zaista podizao formu, i nekako je dozirao kako su prolazili meseci od aprila i povratka Vajde u stručni štab. Najpre je podigao pehar na Vimbldonu, a onda je stigao i svojevrstan “znak” u vidu konačnog osvajanja masters turnira u Sinsinatiju, jedinog koji mu je nedostajao u karijeri iz te Serije 1000. A prethodno je izgubio čak pet finala u tom gradu.

“Posle te operacije bilo su mi potrebna tri ili četiri meseca. To je bio process i tokom tog procesa dosta sam naučio o sebi, kako da budem strpljiv, a to je nešto što mi nikada nije bila jača strana”, priznao je Đoković.

Može se reći da je jedini neuspeh u prethodnom periodu bio poraz u četvrtfinalu Rolan Garosa od Italijana Marka Čekinata, momka koji je na početku sezone još igrao na čelindžerima.

“Bio sam veoma razočaran svojom igrom tog dana, pogotovo što sam pre toga imao dobrih mečeva i Rimu i na Rolan Garosu. Kao da sam na neki način razočarao samog sebe”.

I onda je rešenje pronašao u tome da se na neko vreme potpuno isključi i udalji od tenisa. Zato je sa suprugom Jelenom otišao ne petodnevno planinarenje u Francusku, a tvrdi da su mu se stvari iskristalisale u trenutku kada je posle tročasovnog “pentranja” seo i zagledao se u planinu Sent Viktoar.

“Sagledali smo stvari iz drugačije perspektive. Pronašao sam novu motivaciju. Razmišljao sam o tome kakve emocije tenis izaziva kod mene. I sve su bile pozitivne. Kao da sam ponovo udahnuo tenis”.

I kako god to tumačili, očigledno da je uspelo. Šest nedelja posle odlaska na planinu, Đoković je slavio trofej na Vimbldonu. Kada gledamo iz ove perspektive, Đoković je u poslednja 23 meča zabeležio čak 22 pobede.

A nije mu noćas bilo lako jer je drugi put zaredom u finalu US opena protiv sebe imao neprijateljski nastrojenu publiku. Prethodno je to bio slučaj 2015. godine kada je savladao Federera. Ali otkrio je i način na koji je navijanje argentinskih navijača pretvorio u svoju snagu. Uzvike “Ole, ole, ole, Delpo” u svojoj glavi je pretvorio u povike “Nole, Nole, Nole”.

“Zaista sam naterao sebe da čujem baš to”, kazao je srpski teniser i dodao da je na sličan način pre tri godine naterao sebe da skandiranje Rožeru Federeru u svojoj glavi pretvori u povike “Novak, Novak”.

Ipak, pobedom na US openu, koliko god bila važna, Đoković nije do kraja ispunio zacrtani cilj. Ima, u stvari, još mnogo toga pred njim u 2018. godini. Cilj mu je da pokuša da se do kraja sezone vrati na prvo mesto ATP listi i ponovo sa trona svrgne Rafaela Nadala. Ali, kako je rekao je rekao posle trijumfa u Njujorku, ima recept i za to i sledi mu nova tura planinarenja po Francuskoj. Pravo do samog vrha.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar