Durmitor bruji o malom junaku
Na Durmitoru, na katunu dok su čuvali ovce, dečak posle ujeda zmije pomogao svojoj šestogodišnjoj sestrici. "Bili smo sami, nisam imao ništa oštro, pa sam našao lastiš i Bojani podvezao nogu", kaže mali junak.
Region 15.08.2018 | 08:54"Bili smo ožedneli, pa sam pošao podalje do izvora da natočim vode, dok je sestra ostala kod ovaca. Kada sam se vratio bila je nemirna i čini mi se, spremna da zaplače. Pitao sam je šta se desilo, pomilovao je po kosi, ali ona jedva da je uspela da kaže da je zmija ujela. Tek tada je i naglo počela da plače. Bilo mi je jasno šta se desilo", priča za "Novosti" junak Milinko, o kome ovih dana bruji durmitorski kraj.
Kaže da je odmah znao da mora brzo da reaguje.
"Kroz glavu mi je prolazila samo jedna rečenica: `Kako da je spasem`? Video sam ranicu na potkolenici koja je počela da otiče i setio se nekih emisija o prirodi koje sam zimi sa bratom gledao na TV i po pamćenju počeo da pomažem sestri.
Nisam pri sebi imao ništa oštro, kako bih rasekao mesto gde je zmija ujela, ali sam u ruci držao lastiku i napravio povez iznad rane kako bih sprečio da se otrov širi. Telefonom sam uspeo da dobijem tatu i mamu i objasnio šta nam se na katunu desilo. Oni su potom došli kolima za Bojanu i povezli je do Pljevalja, gde ih je presrela Hitna pomoć".
Bojani je potom pružena medicinska pomoć i dete je posle četiri dana izašlo iz bolnice.
"Evo je opet ovde kod nas", presrećan je njen brat.
A, na katunu, kao nekada, vri od dečjeg žagora. Oko bake Bosiljke okupili se pored Milinka i Bojane i ostali unučići, trogodišnji Neđeljko i četrnaestogodišnji Miljan.
"Puna kuća radosti", kaže krepka starica, kojoj deca, kako kaže, produžavaju vek. Dobro se sve završilo oko naše Bojane. Sreća što je Milinko bio priseban.
Bojana, okrepljena, ponovo trčkara pored ovaca i uživa u lepoti katuna.
"Spasao me brat", s ponosom ističe devojčica.
Nebu pod oblake, svakog leta Krstajići isteruju stoku na ispašu. Ova porodica, kao i mnoge druge, žive isključivo od poljoprivrede i na katunu ostaju sve do jeseni. Milinko i Bojana su učenici Osnovne škole "Dušan Obradović" na Žabljaku. Milinko je završio šesti, a sestra prvi razred.
"Dobri smo đaci. Otvorio sam profil na `Fejsbuku` i sve ima tamo da se nađe o meni", kao iz rukava odbrusi sestrin spasilac.
(Večernje novosti)
Komentari / 13
Ostavite komentarMarko
15.08.2018 07:29Svako dobro vam od srca zelim. Ovakva djeca u prave ljude izrastu!
ODGOVORITEO živi bili
15.08.2018 08:55Đetići, kako samo lijepa imena vam dadoše vaši roditelji! Kad čujem i vidim da ima i ovakve djece, onda znam da ipak propasti nećemo!
Bojan
15.08.2018 07:40Svaka ti čast momcino
ODGOVORITEPosmatrač
15.08.2018 07:55Svaka čast i svako dobro !
ODGOVORITEMarkan
15.08.2018 08:06Bravo hrabri djecace, mnogo stariji bi ti pozavidjeli na snalazljivosti.
ODGOVORITEkuku nama sa nama
15.08.2018 09:02Ovako smo nekad odgajani,barem mi koji smo u drugom djelu životnog vijeka...a vidi danas...i sta ce biti od nas kao vrste koja zivi na Zemlji i to u vrlo bliskoj buducnosti..
ODGOVORITEMira
15.08.2018 09:05Bravo dijete od tebe ce izrasti pravi covjek neka te dragi Bog cuva
ODGOVORITEkkk
15.08.2018 10:15Braća i sestre se vole pogotovu kao djeca. Posebno što je unesrećena od to dvoje mlađa osoba od spasioca (starijeg brata).
ODGOVORITEMilanka
15.08.2018 10:53E moj junace da budete zdravi i veseli jos puno godina i ti i tvoja sestrica.Od srca vam zelim i odavno nista ljepse nisam cula.
ODGOVORITEKnez
15.08.2018 12:10Svaka cast junacino da si se snasao.
Golub
15.08.2018 13:48Milinko,djecace,SVAKA TI CAST!
ODGOVORITEMisko
15.08.2018 14:57Svaka cast veliki brate!
ODGOVORITErock
15.08.2018 16:39Neka te Bog pozivi junacino!!!
ODGOVORITE