BiH: Rizik od dječije paralize
Bosna i Hercegovina se našla na listi sa još dvije zemlje u kojima postoji rizik od dječje paralize.
Zdravlje 24.06.2018 | 11:17Dječja paraliza je otežavajuća i potencijalno fatalna zarazna bolest. Ne postoji lijek za nju, ali postoje sigurne i efikasne vakcine. U Pakistanu, Afganistanu i Nigeriji ova bolest je još uvijek endemska, no iz RCC-a su tri nove zemlje naznačili kao rizične kada je u pitanju dječja paraliza. Jedna od njih je i Bosna i Hercegovina gdje zbog pada u stepenu imunizacije, slabog nadzora i nedostatka materijala postoji strah od širenja ove bolesti.
Za Radio Slobodna Evropa (RSE) o problemu pada stope imunizacije u Bosni i Hercegovini ali i riziku od ponovog pojavljivanja nekih bolesti govori doktor Patrik O'Connor, lider tima u sklopu odjela za vakcinisanje spriječivih bolesti i imunizacije evropske kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije.
RSE: Prema nalazima RCC- a Evropa i dalje nema zaraženih dječjom paralizom, ali Bosna i Hercegovina, Ukrajina i Rumunija su naznačene kao rizične zemlje. Zašto je Bosna i Hercegovina završila na listi zemalja koje bi mogle staviti pod rizik cijeli region?
O’Connor: Kako bi utvrdili potencijalne rizike dječije paralize u Evropi, RCC prati par faktora koji su povezani sa prevencijom ali i odgovorom na potencijalno izbijanje bolesti. Jedan od najvažnijih faktora jeste stepen vakcinisanja. Bosna i Hercegovina se nalazi među onim zemljama gdje je vakcinacija protiv dječje paralize opasno niska na nivou cijele države, dok je u nekim ranjivim grupama ona je još niža.
Dalje, takođe je od vitalnog značaja da svaka zemlja ima visoko kvalitetni sistem za otkrivanje i istraživanje slučajeva akutne flacidne paralize u slučaju da bi mogli biti povezani sa poliovirusom te i da imaju napravljen plan u slučaju izbijanja bolesti.
RCC također gleda i na koji način reaguju zemlje na izbijanje drugih bolesti koje je moguće spriječiti cijepljenjem. Bosna i Hercegovina je među smanjenim brojem zemalja u regiji u kojima su ospice i rubeola još uvijek endemske.
RSE: Od 1988. godine slučajevi oboljenja od dječje paralize pali su za 99 posto. No, danas u 2018. godini mi se suočavamo sa opasnošću povratka dječje paralize i generalnog ugrožavanja imuniteta. Zašto je to slučaj?
O’Connor: Možemo reći da je sve do nedavno, do kasnih 80-ih, više od 350.000 djece godišnje bilo paralizovano zbog dječije paralize. Podaci od 12. juna ove godine nam pokazuju da, globalno, imamo 11 zaraženih ljudi. No, dječja paraliza je zarazna bolest. I sve dok se globalno istrebljenje ne desi, opasnost ponovnog pojavljivanja ove bolesti će se nastaviti u svakoj zemlji koja nije ostvarila i zadržala visok nivo vakcinacije stanovništva.
RSE: Posljednji podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine imunizacija pala na čak 40 posto, te da se nastavlja smanjivati. Sa ovako niskom stopom imunizacije, sa čim bi se mogli susresti u budućnosti?
O’Connor: Podaci o vakcinaciji koji su prikupljeni u Bosni i Hercegovini omogućili su Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da ukaže kako je imunizacija sa trećom dozom polio vakcine opala sa 86 posto u 2014. godini na 75 posto u 2017. godini. Slične su brojke i za drugu dozu vakcine protiv ospica, dešava se pad sa 92 posto na 80 posto.
Djeca i odrasli koji su vakcinisani u skladu sa rasporedom vakcinacije u njihovoj zemlji su zaštićeni od barem deset opasnih bolesti. Zahvaljujući vakcinama, bolesti poput dječije paralize, tetanusa i difterije su gotovo zaboravljene. Ali bez održavanja visokog stepena vancinisanja, bilo koja od ovih opasnih bolesti bi se mogla vratiti. Izbijanje velikih boginja u evropskom regionu u posljednje dvije godine, jasan je podsjetnik na te rizike.
RSE: Šta je po vašem mišljenju razlog za smanjenje stope vakcinisanja?
O’Connor: Razlozi za pad u broju vakcinisanih ljudi u Bosni i Hercegovini su veoma kompleksni i ne mogu biti objašnjeni sa anti-vakcinacionim aktivnostima, dezinformacijama i problemima sa povjerenjem.
Trenutno se sprovodi projekat kojim se nastoje identifikovati barijere za vakcinaciju te razviti strategije zasnovane na dokazima kako bi se povećao broj vakcinisanih. Projekat se vodi i implementira u zemlji a Svjetska zdravstvena organizacija ga podržava.
Generalno, važno je zapamtiti da većina roditelja prepoznaje korist vakcinacije te se osiguraju da su im djeca u potpunosti i blagovremeno vakcinisana.
Međutim, obzirom da su vakcine bile tako efektivne u smanjivanju toliko bolesti, neki roditelji ne shvataju da one i dalje predstavljaju prijetnju za zdravlje njihove djece. Sa konstantnim širenjem dezinformacija, strah od bolesti može biti zamijenjen strahom od vakcina, koji u konačnici, mogu staviti zdravlje djece u rizično stanje.
Nekim roditeljima je skupo ili previše komplikovano da vakcinišu svu svoju djecu u potpunosti i na vrijeme.
Istraživanja stalno pokazuju da radnici za zdravstvenu zaštitu ostaju najuticajniji izvor informacija za roditelje kada su u pitanju vakcine. Doktori, medicinske sestre i babice se možda nisu susretali sa bolestima koje vakcine spriječavaju i neki od njih možda nisu dovoljno pripremljeni da pomognu roditeljima kako bi na osnovu dokaza donijeli odluke o vakcinisanju djece.
Pored toga, prekid u opskrbi vakcinama je isto tako problem u nekim zemljama. Evropski ogranak Svjetske zdravstvene organizacije radi na rješavanju ovog izazova tako što podržava zemlje u jačanju njihovih sistema nabavke i isporuke vakcina.
RSE: Danas svjedočimo povratku bolesti koje su ranije bile pod kontrolom, aktuelan je i anti - vakcinacioni pokret, nedostatak povjerenja u medicinske stručnjake, niska stopa imunizacije ali i ugrožavanje kolektivnog imuniteta. Koje preporuke RCC ili Svjetska zdravstvena organizacija imaju za ovu situaciju u kojoj smo se našli?
O’Connor: Uspostavljanje kontrole i konačno istrebljenje bolesti je kompleksan izazov, ali i prioritet Svjetske zdravstvene organizacije u sklopu ciljeva Univerzalne zdravstvene zaštite i održivog razvoja. Sve zemlje evropskog regiona su 2014. godine prihvatile, kroz Evropski akcioni plan, skup ciljeva za imunizaciju, kao i strategija kroz koje će da postignu te ciljeve i da mjere napredak. Ovaj plan daje jasne preporuke te vodi posao Svjetske zdravstvene organizacije i evropskih zemalja za rješavanje kompleksnih izazova sa kojima se suočavaju pri programima imunizacije, uključujući nedostatak vakcina, nejednak pristup vakcinama ali i neodlučnost ka samom vakcinisanju.
(Radio Slobodna Evropa)
Komentari / 0
Ostavite komentar