Pomen borcima u Krivoj Bari

Položaj boračke populacije u Republici Srpskoj i više je nego težak. O demobilisanim borcima i njihovim porodicama malo ko još brine i vodi računa - ogorčeno ističu borci.  

Republika Srpska 22.06.2018 | 21:09 Vrijeme prolazi, bol ne jenjava. Gavrilo Đurić je ostao u proteklom ratu bez sina. Mihajlo je imao samo 23 godine kada je prolio krv boreći se za Republiku Srpsku.

"U ovom ratu poginuo mi je sin, u Drugom svjetskom ratu poginuo mi je otac, u Prvom svjetskom ratu djed. Svima je ime bilo Mihajlo. Na neku nesreću, takva su imena bila, takvi ratovi. Moj Mihajlo je imao 23 godine, priča Gavrilo Đurić, otac poginulog borca VRS. 

Spomen ploča poginulim borcima otkrtivena je u bijeljiskom selu Kriva Bara. Na spomeniku su uklesana imena osam boraca koji su izgubili život braneći otadžbinu.

"Sloboda se uvijek plaćala krvlju i bila je skupa za srpski narod. I ovi divni junaci stali su na branik otadžbine I nisu žalili svoj život. Nažalost neki su i poginuli, mi smo tu da ih ne zaboravimo, da ih se uvijek sjećamo, da su oni naša svetinja", rekao je Miodrag Stevanović, predsjednik Boračke organizacije, Bijeljina. 

Od demobilisanih boraca i njihovih porodica država je digla ruke, ogorčeno ističe ova populacija.

"Apelujem uvijek da porodice poginulih, njihova djeca moraju se zbrinuti, pa zatim invalidi i demobilisani borci jer su izgubili zdravlje u ratu", ukazujr Ignjat Đorđić, demobilisani borac VRS. 

Problema je mnogo, a rješenja i više nego krnja.

"Vlada Republike Srpske nije završila kompletno stambeno zbrinjavanje, invalidnine idu normalnim tokom, ali je teška materijalna situacija i boraca I djece poginulih boraca. Mi pokušavamo pomoći, imamo najviše djece koja su primljena u gradsku upravu, ima ih više od 20", reakao je Mićo Mićić, gradonačelnik Bijeljine. 

Na području Bijeljine ostalo je još 60 porodica poginulih boraca koje nisu stambeno zbrinute ili imaju neadekvatan smještaj.

(BN)