Priča: Vengerovih početnih 12 mjeseci u Arsenalu...

Zastrašujuće ispred igre! Iz prve ruke piše Pol Merson, tadašnji fudbaler Tobdžija. . .

Fudbal 24.04.2018 | 23:05
Priča: Vengerovih početnih 12 mjeseci u Arsenalu...
Pol Merson je igrao na poziciji ofanzivnog veziste. Igrao je za Arsenal od 1985-1997. godine. Bio je tu kada je 1996. godine Arsen Venger stigao u redove Tobdžija. Jedno je kada čitate tekstove koje pišu novinari iz svog sećanja na to vreme, a druga stvar je kada vam o tome priča (piše) čovek koji je igrao za Arsenal i dočekao Vengera u prvoj njegovoj sezoni. I o svemu govori odmah nakon najave rastanka Profesora i Tobdžija posle 22 godine.

Kako je izgledala prva godina Arsena Vengera u Arsenalu? Da nije bilo nje, ne bi bilo ni naredne 21 godine karijere.

Iz prve ruke piše Pol Merson...
"Imali smo sastanak u kantini. Rečeno nam je - čovek po imenu Arsen Venger dolazi iz Japana.

Igrači su bili u fazonu "Šta? Ko je to?".

Govorio je kao inspektor Kluzo, a ne kao čovek iz fudbala. Ali, promenio je toliko toga. Bio je toliko ispred cele igre da je to bilo zastrašujuće!

Ne mogu ništa loše da kažem u Džordžu Grejemu, osvojio sam prvu medalju kod njega u Arsenalu. Bio je taktički potkovan kao i bilo ko. Ali kod njega bih u martu mogao da kažem šta ćemo raditi u novembru. Bilo je isto svaki dan, znao si šta ćeš da radiš.

Sa Vengerom, posle samo nedelju dana, igrači si bili na trening centru daleko pre devet ujutru. Čekali smo da trening počne.

Njegovi metodi treninga i ideje su bile nadmoćne. Čak i kada bismo išli negde sa reprezentacijom, igrači Arsenal bi radili ta istezanja. Drugi igrači bi se pitali - šta oni to rade? Ali na kraju su ih svi Englezi radili.

Uzeo je i otlkonio svo pivo i alkohol iz igračkog salona. Nema sumnje da je produžio karijeru mnogima. Najdžel Vinterburn, Toni Adams, Li Dikson, Stiv Bould. Igrali su dobrano posle 30. godine, a to na ovom nivou nikako nije lako.

Igrao sam godinu dana kod Vengera. I bio sam spremniji nego što sam ikada bio.

Vitamini, dijeta, sve što smo radili bilo je kao po mehanizmu sata. Uđeš, čeka te fizioterapeut. Sok od narandže - beng. Kreatin - beng. Promešaj, popij, okreni se i idi. Kao mašina. Ne bi vam verovao da to radite, samo u slučaju ako zaboravite da može da vas podseti.

Imali smo veoma, veoma jaku svlačionicu. Treninzi su bili za uživanje, bilo je zabavno. Nikada nije bilo samo trčanje, trčanje, trčanje - dok ti ne pozli. A to je ono što otprilike svi mi imamo tokom karijere. Nikada nam to nije radio, sve se svodilo na razmišljanje uz fudbal.

Igrali smo dosta osam na osam, uz jedan dodir. Ako imaš dva dodira, dodavanje mora da ide unapred, ako ne ide onda je slobodan udarac.

Ali, ne bi nam rekao - idite, igrajte osam na osam i trčite okolo kao manijaci. Uvek si morao da razmišljaš o onome što radiš.

Bio je toliko daleko ispred svog vremena da je to bilo neverovatno.

Koliko god Mančester Siti bio veliki tim, a jeste, da li mogu da prođu kroz sezonu neporaženi? Nisam siguran.

Najgora stvar koja se dogodila Arsenalu je odlazak Dejvida Dejna. On je sve nas stvorio. Uvek kažem, Arsenal je igrao na stadionu od 38.000 sedišta. Imao je Anrija, Bergkampa, Piresa, Petita, Vijeru, Overmarsa, Anelku, Kempbela. Sve igrače svetske klase.

Dejn je otišao. Arsenal sada ima stadion od 60.000 sedišta. Pogledajte tim. Za koliko možete da kažete da su igrači svetske klase?

Venger bi rekao: Ovaj igrač! A Dejn bi otišao i doveo ga. Siguran sam da i Vengeru nedostaje.

Ranije kada bismo izgubili teške mečeve imali bismo teške govore u svlačionici. Kada smo poraženi od Vimbldona, Venger nam je rekao "Odmorite se, vidimo se sutra".

Toni Adams ga je pitao "Nećete ništa da kažete sada? Upravo smo izgubili. Niste ljuti?". Svi smo se tada pogledali i zaključili - pa u pravu je, šta može da nam kaže? Idemo kući.

Znao je svakog igrača na svetu. Razgovarao sam sa njim kada je došao - znao je svakoga.

Doveo je Nikolasa Anelku za šolju čaja. Ni za šta, za 500.000 funti. Kada je došao na prvi trening, pomislili smo "VAU". Toliko je bio dobar Anelka.

Kada je stigao Vijera, posle nekoliko meseci je Milan zvao i pitao da li može da ga vrati nazad. Znao je Venger da prepozna igrača.

Znao je za kulturu pijančenja, ali je uspevao sve da reši govorom kako će bez piva igrači imati duže karijere. Oni što su voleli da popiju su se povređivali, pa ponovo povređivali, pa ponovo povređivali... Produžio im je karijere.

I na kraju, želim da kažem da treba da preimenuju ovaj stadion i da ga nazovu njegovim imenom. To je njegov stadion".

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar