Detalji ubistva Zorana Đinđića

Za pet dana, 12. marta, navršiće se 15 godina od ubistva nekadašnjeg premijera Srbije Zorana Đinđića.

Srbija 07.03.2018 | 21:59
Detalji ubistva Zorana Đinđića
2003. godine u 12:25, u dvorištu zgrade Vlade Republike Srbije izvršen je atentat na Đinđića. Ovaj atentat je doveo do vanrednog stanja u Srbiji i policijske akcije „Sablja“.

Nalogodavci atentata i politička pozadina ubistva premijera Srbije do sada nisu otkriveni.

Tokom suđenja Đinđićevim ubicama Miladin Suvajdžić zvani Đura Mutavi opisao je neposredne pripreme za atentat i reakcije Đinđićevih ubica na vijest o uvođenju vanrednog stanja.

“Tih dana sam isto dolazio u taj stan i čuo sam da su našli neki stan u kome žive neke dve starice i da će iz tog stana da gađaju premijera. Oni su valjda ušli u taj stan, predstavili su se kao da montiraju satelitske antene, ili tako nešto. Ne znam gde je tačno taj stan, ali sam čuo tu priču. Znam da je bio 8. mart, zato što je Spasojević sa Kumom došao u stan gde sam ja bio u Vojvode Stepe 104 da čestita 8. mart Ljilji Buhi, doneli su cveće. Ja sam tada već iznajmio sve stanove i mi smo svi bili prešli sa Novog Beograda u grad. Neko na Voždovac, neko u Vojislava Ilića, a Spasojević je sledećeg dana išao na Banovo Brdo. U tim stanovima još niko nije bio i on mi je rekao da opremim te stanove, da stavim u njih više hrane, sokova i svega, da bude posteljine i tako dalje, i da mu dam ključeve od ta dva stana", ispričao je Suvajdžić.



Prema njegovim riječima, sljedećeg dana, 9. marta, dobio je uveče poruku negdje oko sedam sati da dođe u stan u Vojvode Stepe 259.

"Tamo su bili Bagzi i Sretko Kalinić. Bagzi, inače, kada je bio pušten posle onog pokušaja atentata i kada je ušao u taj stan, više nije izlazio iz tog stana uopšte do ovog dana. Kada sam ja stigao u stan, oni su bili već spremni, bile su tašne spremne i Bagzi mi je rekao da je Spasojević rekao da njih dvojicu prebacim u Sinđelićevu ulicu, u stan br. 40 i da uzmem Spasojevićeve stvari, sve telefone, imao je tamo bezbroj telefona, i da ćemo ići tako da ću ja ići ispred njih. Ja sam bio sa "kadetom", a oni su išli u "golfu" koji je bio Kalinićev, "golf" trojka, crni. Došli smo do tog stana i ušli unutra", rekao je on.



Ispričao je da je u međuvremenu dobio poruku da dođe hitno na keca, to je bio stan u Velimira Todorovića br. 2.

"Tu su inače spavali Miloš Simović, Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović i Milisavljević. Tamo je bio Spasojević, Kum, Sretko, Konstantinović i braća Simović. Kaže Spasojević – Ti ćeš da ideš sutra na ulicu radi malera. Bio sam verovatno bled i kaže – šta si se uplašio, nećeš i ovako ništa raditi, samo ćeš da stojiš, da budemo svi uključeni u to. Dušan je ispitivao Konstantinovića da li je on siguran da je to sigurno, pošto nisam tada još tačno znao šta je sigurno, šta nije sigurno – kaže, da li je to tamo sigurno, da li je sto posto. I onda mu je on odgovorio da jeste, da se ne brine ništa, da će da bude sve u redu. Znam da je Dušan pričao da će Đinđić, čim dođe u vladu biti ubijen. Prvi put kada dođe u Vladu da će biti ubijen", svjedočio je Suvajdžić.



Sljedeće jutro je, kako tvrdi, izašao kako mu je i naređeno. Uključio je telefon, pozvao je i ubrzo se javio Miloš Simović. Simović mu je rekao mu da se vozi od Partizanovog stadiona do Zvezde, tu prema kružnom toku, kada se ide prema Kafe kafeu.

"Vozio sam se tu jedno pola sata. To mi je bilo besmisleno i onda sam nazvao Simovića i rekao sam – daj da negde stanem, šta se tu tri ulice vozam u krug stalno. On je inače stajao tu kod Ruda i onda mi je on rekao – važi Đuka, stani tu na autobusku stanicu kod Ruda. Znači, tu smo negde bili ujutru od pola devet. U međuvremenu me je zvao Spasojević, samo da vidi da li sam izašao, pošto je Spasojević imao moj broj. Znači, on je mene mogao da nazove, a ja njega nisam. Ja sam mogao samo Simovića da zovem.

Rekao mi je dok sam se vozio, da je moj zadatak da, ako vidim tri BMV-a, jedan crni, u koloni, da mu javim. A on je stajao odmah tu, tako da je to bilo besmisleno. Ali mislim, nema veze, on je to rekao i posle svega toga on me je zvao da uđem u auto pošto je bilo hladno, padala je kiša. Seo sam u auto i video sam da ima četiri specijale. Jedna specijala je bila za mene i Spasojevića, druga specijala je bila sa tim čovekom iz obezbeđenja premijera Đinđića, treća specijala je bila sa akterima, direknim učesnicima, znači, sa onim ljudima koji će da ubiju", ispričao je Suvajdžić.

Rekao je da su mu saopštili da su našli neku kancelariju i da lepo uđu unutra ujutru i tu su sigurni do jedno tri sata, ali je Spasojević rekao – ako ne dođe do atentata da oni u pola tri napuštaju kancelariju.



"Četvrti telefon je bio sa Kumom i još nekim, ne znam ko je još bio na toj liniji, a znam da je bio Kum. Miša mi je ispričao da će odatle da se gađa premijer i da je njegov zadatak da kada vidi tu kolonu od tri auta da im javi, da oni blagovremeno nameste pušku, da ne bi stalno puška stajala na prozoru, da im on javi i oni su otprilike izračunali – da recimo nema gužve na tom potezu između Ruda i Vlade, da im treba otprilike 2-3 minuta da oni stignu i znači, dovoljno da nameste pušku", ispričao je on.

Prema njegovim rečima Spasojević je zvao više puta, raspitivao se da li su oni sigurni u toj kancelariji.

"Zaključio sam da Spasojević nije imao direknu vezu sa ovim ubicama. Stalno je pitao jesu li sigurni. Mnogo puta je zvao Mišu, kaže Miša – sve je u redu, nemoj da se nerviraš i stalno je pitao za ovog iz obezbeđenja, da li se javlja. I Miša kaže – ne javlja se, ali smo se mi dogovorili da kad bude nešto, kad bude kretao premijer, da će on da javi. I tako je taj dan prošao", rekao je Suvajdžić.

Sljedećeg dana, 11. marta, opet su izašli svi napolje i dan je protekao maltene isto.

"Jedina promena je bila što smo Spasojević i ja zamenili auta. Spasojević je rekao da mu je upadljiv taj "golf" trojka, zatamljeni. Zvao me je i da mu kupim neke lekove pošto je bio prehlađen. Viđali smo ih ja i Miša, sedam, osam puta smo ih videli da su prošli tu gde smo mi stajali kod Ruda. I dan se opet završio. Nije bilo nikakvih pokreta premijera prema Vladi", ispričao je.

Narednog dana je bila srijeda 12. mart.

"Onda smo opet stali tamo ujutru i negde tu oko 11 sati on se čuo više puta, znači, on se stalno čuo sa Spasojevićem, on stalno njega zove, iako smo sad već bili razdvojeni. I u tom trenutku ja vidim da se Simović svađa sa Spasojevićem, kaže – Dućo, nema šanse da su ovuda prošli, nema šanse, sto posto nisu prošli ovuda. Vidim da ovaj viče, čujem, ovaj telefon drži i kaže – tu smo Đuka i ja, pa nisu mogli tu pored nas proći.

I onda mu spusti Spasojević telefon i Simović mi kaže da je Spasojević poludeo, da se dere i da vrišti i da nas dvojica nismo uopšte uočili kolonu. Mi smo bili sigurni u to da nisu tu prošli, pošto smo stajali na autobuskoj stanici koja je odmah pored puta. I posvađali su se oni, mislim ne posvađali, Dušan mu je rekao svašta tamo, šta ja znam. Simović mi je rekao da idem u stan", ispričao je Suvajdžić.

To je bilo negdje oko pola 12.

"Pošto sam ja auto dalje parkirao odande dok sam otišao do auta, otišao sam u stan. I taman sam ušao u stan i dobio sam poruku na pejdžer da se hitno javim. Pošto nisam mogao da specijalu iz stana uključujem, onda sam izašao napolje i opet sam se vratio na Auto-komandu, uključio sam telefon, ja sam ga nazvao i rekao mi je da ostanem tu kod Auto-komande, tu ima parkić jedan, inače ispred su one radnjice, a iza je parkić. Da stojim tu, u tom parkiću, a tu su stajali taksisti preko puta. Ja ne znam koliko, pošto sam bio uznemiren, uplašen, tako da ne znam koliko sam sedeo, ali nisam dugo. Znam da nije mnogo vremena prošlo, Simović me je nazvao i rekao da hitno dođem, što hitnije, što pre da dođem do garaža na Novom Beogradu", rekao je Suvajdžić.

Prema njegovim riječima imali su dvije garaže preko puta Palate federacije.

"Parkirao sam se i posle jedno minut, dva, pošto su to one duge garaže sa onim podzemnim prolazom, video sam da Simović sa "ibicom" izlazi iz garaža, video sam da je sa njim Konstantinović i još dvojica su bila u autu, ali nisam znao tačno ko je. Ništa mi nisu rekli, niti su mi mahnuli. Ja sam mislio da treba još nekoga da sačekam. Jasno mi je bilo da se to sve što je trebalo da se desi, desilo", rekao je Suvajdžić.

12. mart uveče imena su išla NA TV-­u, slike su izlazile, bila je opšta paranoja.

"Šta je ovo, šta se ovo sad dešava, nisu se nadali tome. Spasojević je bio uznemiren zbog tih slika, nije očekivao to, uopšte nisu očekivali vanredno stanje, ali rekao je da to nema veze – da se ide do kraja. Trebalo je da odem u taj stan gde su Kum i Zvezdan i da prenesem Zvezdanu da ide u Jedinicu i da je sad sve na njemu i to mi je jedno pet puta ponovio Spasojević i tresao me ovako i kaže – kaži mu da je sve na njemu i da ja čekam na njih i da je sve na njemu, stalno mi je to ponavljao.

Spasojević je tada, znači još pre podne kada sam ga našao, rekao – čim njegova slika izađe da svima prenesem da idu u šume, ako nemaju gde drugo da idu, da idu u šume i da najviše treba deset dana da se digne JSO. I da, ako se ide u šume, svi imaju neke male radio-aparate i da slušaju. Kada JSO krene da ćemo se mi, on i njegovi ljudi, njima priključiti. Ali čim se njegova slika pojavi na TV-u da svi idu, ako imaju neka skloništa neka ih sami sebi nađu, ako nemaju skloništa da idu u šume", svedočio je Suvajdžić.

On je ispričao da je Spasojević rekao da kad krene JSO da će da se osvoji vlada i još neke institucije od vitalnog značaja, kao aerodom i tako dalje i da nema povratka.

"Rekao je – sa bandom nema povratka, ovo se ide do kraja. Očekivao je da krene JSO svaki dan. Spasojević je bio izvan sebe. Pejaković je rekao da je bio u Jedinici, da je pričao, sada ne znam sa kim, mislim da je rekao da je pričao i sa Gumarem i sa Zvezdanom, sad ne znam tačno, sa nekim od njih dvojice je pričao. Da su oni rekli da ne mogu da reaguju, da su opkoljeni i onda je saopštio da su uhapsili Leonida. Spasojević je bio izvan sebe – kako ste mogli da dozvolite da uhapse Leonida. Vi ste tada trebali da reagujete odmah, to je vaš čovek, kako ste mogli da pustite da vas hapsi obična policija. Onda je besneo i rekao da JSO mora da se digne, da mora da se digne Jedinica, šta čekaju više, šta ne može, šta ovo, šta ono. Kaže – ja samo čekam na njih.

Sve u svemu, znam da je pričao o tim nekim planovima A, B, C. Ako treba i struja da se uništi i da im srušimo Gazelu i čuda, mislim, da ne psujem tu šta je sve pričao. Kaže – mora da se ide u konačni obračun. Nema više čekanja. Što više budemo čekali, onda smo izgubljeni", ispričao je Mladen Suvajdžić.

Izvor: Kurir

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Па

08.03.2018 06:11

Замисли извор Курир, е онда је истина.

ODGOVORITE