Koje su najgore hrvatske ubice

Ubijali su neprijatelje, rodbinu, potpune neznance; desecima uboda nožem, sjekirom, benzinom. . .

Region 23.01.2018 | 07:51 Milan Mitrović (31) nepravomoćno je u ponedjeljak na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora zbog ubistva Marinka Tomića i Luke Ćosića, javlja Večernji list. 

U nastavku donosimo pregled najbrutalnijih ubica u Hrvatskoj. Sud je u cijelosti prihvatio navode optužnice po kojoj je Mitrović 2016. godine nožem iz koristoljublja najprije usmrtio Marinka Tomića, a nekoliko dana kasnije i Luku Ćosića, kojemu je zadao čak 47 uboda u predjelu lijeve strane prsnog koša. Oba ubistva počinio je u porodičnim kućama svojih žrtava u Slavonskom Brodu. Mitrović se pred sudom branio da nije kriv. 

TIN ŠUNJERGA

Da mogu vratiti vrijeme, nikad ovo ne bih učinio, tihim je glasom i bez puno emocija svom advokatu Franu Baici rekao Tin Šunjerga (19), mladić koji je u Čistoj Velikoj likvidirao svoje roditelje.

"Ubio sam ih jer su me psihički stalno pritiskali, prigovarali mi zbog škole i društva u kojem sam se kretao", nastavio je Tin odgovarajući na braniteljevo pitanje zašto je počinio ovaj monstruozni zločin koji je u crno zavio ne samo Čistu Veliku, gdje je Tin živio s majkom Silvanom (46) i ocem Marinom (45), nego doslovno cijelu Hrvatsku.

Prije toga istražiocima je takođe bez emocija i zamuckivanja ispričao sve detalje zločina.



"Podigao sam pištolj, prislonio ga na majčin zatiljak i opalio. Krv je prsnula posvuda. S pištoljem sam krenuo kući. Tata je nešto radio ispred garaže. Stajao sam pored njega. Samo sam čekao da se okrene, da ga ne gledam u oči. U jednom trenutku okrenuo se leđima i sagnuo. Prislonio sam mu cijev pištolja na zatiljak i pucao", govorio je ubica. Njegov branilac utvrdio je da je mladić cijelo vrijeme njihovog razgovora bio jako utučen, depresivan.

Nije puno govorio. "Odgovorio bi mi na postavljeno pitanje i to je to. Sam ništa nije pitao niti tražio", rekao je Šunjergin advokat prisjećajući se razgovora s mladićem kojeg će braniti po službenoj dužnosti. Iako svjestan svega, Tin ni u jednom trenutku nije zaplakao niti je na bilo koji način pokazao svoje emocije.

"Ne znam plače li kad je sam u ćeliji, no preda mnom suzu nije pustio. Jasno mu je što je napravio, ali odaje utisak da se sa situacijom u kojoj se nalazi potpuno pomirio. Ljudi koji se nađu u istražnom zatvoru, iako svjesni zločina, u pravilu se brane, pokušavaju opravdati svoje postupke na ovaj ili onaj način.

Ovaj mladić to uopšte ne čini. On je potpuno rezigniran. Kao da je odustao od samoga sebe, priznao poraz, predao se", pojasnio je advokat Frano Baica. "On ima 19 godina i punoljetan je, ali to je dijete. Ne znam kakav je inače, ali u vremenu koje sam ja proveo s njim bio je jako tih, povučen. Ništa od mene nije zahtijevao niti tražio da ga netko posjeti", rekao je Baica dodavši da je Tina upitao je li sve u redu u ćeliji u koju su ga smjestili, na što mu je mladić odgovorio da je sve OK.

SRĐAN MLAĐAN

"Karlo, jedina moja ljubavi, zauvijek tvoja Betty", bile su riječi kojima je te prohladne subote 16-godišnja gimnazijalka Elizabeta Šubić pred petrinjskom Osnovnom školom odlučila opisati bezgraničnu ljubav prema svom tadašnjem mladiću. Nakon što je grafitnom olovkom na zidu škole napisala kratku poruku, sjela je na stepenice na kojima se s dečkom trebala sastati u 21 sat.

Desetak minuta prije pred školom se pojavio tada 16-godišnji Srđan Mlađan. Prišao joj je, pitao je što radi i sjeo pored nje. Kratko su razgovarali, nakon čega Mlađan iz sportske torbe vadi pušku svog oca Mladena i ispaljuje u Elizabetu dva hica – jedan u vrat i drugi u glavu. Djevojka ostaje na mjestu mrtva, a on sprema pušku nazad u torbu te se vraća u Sisak na isti način na koji je iz njega doputovao – gradskim autobusom.

Prema svom vlastitom priznanju, Mlađan motiva za ubistva nije imao jer je Elizabetu tada vidio prvi put. "Odlučio sam na tom mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi", priznao je Mlađan 1998. godine u istrazi, samo nekoliko dana nakon što je napunio 17 godina.  Na drugo ubistvo nije dugo čekao. Baš kao i 16-godišnju gimnazijalku pred kojom je bio život, penzionera Petra Jančića (61) iz Siska ubio je samo zato što se u pogrešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu. Jančić mu je bio komšija, a dočekao ga je pred ulazom u garažu gdje je u njega iz očeve puške ispalio tri hica.



Ko zna do kada bi maloljetni monstrum nastavio ubijati da u pljački Sisačke banke, koju je počinio samo pedeset metara od svoje kuće nedugo nakon drugog ubistva, nije učinio grešku zbog koje su ga policajci otkrili.

"Vidimo se u paklu", promuklim glasom koji još nije do kraja ni mutirao poručio je Srđan Mlađan sisačkom sucu Damiru Parcenu koji ga je zbog dvostrukog ubistva, pokušaja ubistva i pljačke banke osudio na za maloljetnika maksimalnih deset godina zatvora.  Kaznu koju je izdržavao u požeškom zatvoru sigurno mu je olakšalo čak 21 nagradno izlaženje u grad, koje je zaradio očito dobro prikrivajući svoju ćud i emocije.

Za posljednjeg izlaska 2002. godine Mlađan je uspio unajmiti stan u Zagrebu, nabaviti pištolj i opljačkati Sisačku banku u Zvonimirovoj ulici. Naravno da se nije imao namjeru vratiti u zatvor, a kada je shvatio da mu je policija na tragu, bez imalo oklijevanja s tri je metka na zagrebačkom Borongaju ubio policajca i oca troje djece Milenka Vranjkovića Kinga koji je poslan da privede Mlađana. Nakon toga pobjegao je i nekoliko stotina metara dalje u stanu na Ravnicama zatočio Boženu Kosović, njenu kćerku Nikolinu i sina Mirka. Predao se pred kamerama.

"Bojao sam se da će me, nakon što se predam, policajci ubiti zato što sam ubio jednog od njihovih", objašnjavao je razloge zbog kojih je tada insistirao na novinarima. Nakon nekoliko sati go do pasa izašao je iz stana i spektakularno se predao pred kamerama.

MATO ORAŠKIĆ

Bivši policajac Mato Oraškić 22. rujna 1999. ušetao je u zagrebačku Palatu pravde, gdje je trebalo biti održano ročište u brakorazvodnoj parnici. U sudnici je ubio svoju suprugu Gordanu, njenog advokata Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec te je teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Nakon toga je pobjegao, no uskoro je uhapšen na granici sa Slovenijom. Poslije tog zločina, u Palatu pravde je instaliran detektor metala te su postrožene kontrole na ulazu u sud.



MARCEL BUDIMIR

Tokom pljačke banke u Nedelišću 2003. ubio je policajca Željka Murka, ranio njegovog kolegu Stjepana Balića, a tokom bijega za taoca je uzeo jednog građanina. Nakon što mu je izrečena maksimalna kazna, u drugom postupku osuđen na još pet godina zbog razbojništva iz 2002.

VLASTIMIR KIHALIĆ

U martu 2005. u Petrinji je ubio suprugu Željku te njene prijateljice Nadu Kušan i Vesnu Mokrović-Marinković. Ubio se u zatvoru u Lepoglavi u srpnju 2007.

DRAŽEN DORČEC

U aprilu 2006. upao je u poslovnicu đurđevačke Fine. Ubio je radnika obezbjeđenja Sokol Marića Miroslava Benšića te građanina, klijenta banke Ivana Matiševa. 

VLADIMIR DUVNJAK

U februaru 2004., u potrazi za novcem kojim bi kupio drogu, u Vukovaru je provalio u kuću Katarine i Janoša Siča te ih na smrt izbo nožem. Odnio je neznatnu svotu novca.

DRAŽEN KOZMAN

Zbog bezazlene svađe 2006. u kafiću As u Okučanima iz automatske puške ubio troje ljudi, a ranio još pet. Potom je zapucao na policajce te je još bacio i bombu na kafić.

KAZIMIR DUŽNOVIĆ

Pri pljački banke u svibnju 2009. u Sesvetama, ubio je policajca Ivana Grbavca, te je što lakše što teže ranio još petoricu njegovih kolega.

PERICA MAJSTOROVIĆ

U bivšoj državi osuđen je zbog ubistva sveštenika u Sloveniji, dok mu se u Hrvatskoj sudilo zbog ubistva sestre Šime Medanića 2006. Kasnije je ubio i saučesnika u ubistvu Medanićeve sestre, no suđenje za to ubistvo nije dočekao živ jer se u međuvremenu 2010. ubio u zatvoru.

ŠIME MEDANIĆ

Dok je služio kaznu zbog naručivanja likvidacije Marčela Popovića, prvog hrvatskog ministra turizma, naručio je i likvidaciju svoje sestre. Kasnije je naručio i likvidaciju Nikole Grbića, koji je s Pericom Majstorovićem ubio njegovu sestru. Za taj zločin je nepravomoćno oslobođen.

DRAGAN JUNG

Zajedno s Masimom Kršuljem 2005. u Zagrebu zvjerski je ubio Antu Vukelića, koji je bio izboden 44 puta nožem i sjekirom, a bježeći od svojih ubojica, zavezan za stolicu, skočio je s balkona petog sprata. Tokom istrage tog zločina otkrilo se i da je Jung u Labinu 2001. nožem izbo Mariju Knapić. Za ubistvo Ante Vukelića dobio je 30 godina, za ubojstvo M. Knapić 13 godina, pa su mu kazne ujedinjene u maksimalnih 40 godina zatvora.

DRAGAN PARAVINJA 

"Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tokom ispitivanja u Banjaluci. Na njihova pitanja odgovarao je pred dva advokata prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubistvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj.

"Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split – Drniš, Drniš – Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku.



"Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor. Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tokom kojeg joj se, priznao je, nabacivao. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio preći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova namjera uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti. Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona.

Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. Antonija je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla.

Nije uspjela. "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina. To je bio trenutak kad je ubio djevojku.

Kazao je da čitavo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća je li kasnije upalio kamion ili je on čitavo vrijeme radio. Nastavio je voziti prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo voziti u smjeru Zagreba. Tokom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi djevojku stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju.

Izvor: Express.hr