Ovako se nekada postilo za Božić

Mnogi običaji, radnje i vjerovanja u srpskom narodu vezana su za božićne poste koji traju punih 40 dana.

  • Vijesti
  • Republika Srpska


Posti počinju Pokladama , prvim posnim danom, za koji su se domaćice, planinke, nekad posebno pripremale.

Starica Milijana Baranac iz Bijele kaže da je bio običaj da se svo suđe za jelo očisti od masti i mrsne hrane i to na poseban i tada jedini način.



''Skuva se cijeđ u nekoj raniji, velikom loncu ili sudu i u njega se stave sve –šerpe, lonci i poklopci, tepsije , tanjiri, viljuke, pa kašike i noževi zatim razne ćase i činije. To se sve oriba i opere, prokuva a cijeđ se pravio od luga najčešće bukovog i hrastovog drveta'',  priča Milijana.

Ona veli da se suđe tako pralo i to bolje nego sadašnjim deterdžentom a mirisalo je na lug i zračilo čistoćom.

Bogatije porodice u posnim danima su imale i bogatiju trpezu.

''Spremali smo posna jela od krompira, kupusa, pasulja, a od voća koje se sušilo pravili smo nešto kao današnje kompote, čorbicu i to srkali sa hljebom. U sušrama, mišanama, domaćini su sušili šljive, kruške pa i jabuke i sve se to ostavljalo za zimu'', prisjeća se Milijana.



Milijana kaže da se jeo kukuruzni hljeb a kad o praznicima majka ili baka ispeku pčšenični djeca jedva isčekaju da ga jedu kamčeći – daj nam pomalo, daj nam pomalo.

Nije bila rijetkost da se u teškim, gladnim godinama poslije Drugog svjetskog rata na astalu ili siniji nađe i sirće , koje je nastalo cijeđenjem džibre, poslije pečenja rakije .



''Najeli smo se mi tih godina, bolje reći napili sirćeta. Domaćice su pravile posni kačamak, onda natuku bijelog luka, naprave kao neku čorbicu, šta li pa jedi ako si gladan, a gladan si jer si cijeli dan nešto radio'', objašnjava starica.

Ispriča Milijana kako su bake nagonile svako čeljade da prvi dan posta pojedu po jedno čeno bijelog luka ali ni ona nije znala kakvo je to zančenje imalo osim da nije šta vezano sa urocima.



Starica iz Bijele je bila poznata po tome što je pripremala turšiju od krušaka takiša koju je čuvala za posne dane u ćupovima ili starim loncima.

Za cijeli božićni post gazda kuće je kupovao u dućanu pola litra zejtina i ta količina se morala razgoditi, odnosno rasporediti, da ne bi nestalo ako iznenada u kuću dođe niki važan gost.



Domaćice su pravile i suve kolače od dobro ukuvanog pekmeza od šljiva a čobanski ručak je bio - ispečen krompir na ognjištu,i komad kukuruznog hljeba i glavica crnog luka.



BN televizija

KOMENTARI4
POŠALJITE PORUKU

Saša

03.01.2018 22:19

Kratko jasno-živjelo se znatno teže nego danas, ali je narod imao više ponosa, optimizma i vjere u Boga.

Nekad je postojala etika.Danas postoji rasulo.I vjestacka vjera.

Etika

03.01.2018 23:03

In

04.01.2018 00:29

Nea je bilo vere, karaktera ljudstva, morala, cijenjene suprave stvari danas razvat nemral

Semberko

04.01.2018 10:17

Živjelo se možda teže ali zdravije, čestitije i poštenije.

Razvoj: NEST

© Aleksandar Kamenjašević 2018.
Sva prava zadržana.