Mi plaćamo let, a oni idu na koncert

Kako drugačije objasniti bahato plaćanje helikoptera za Cecu, koja nastupa za 200-tinjak najimućnijih zlatnomladaca Banjaluke, uzme za sve to pare, pa odjezdi natrag našim kerozinom?

Republika Srpska 02.01.2018 | 17:10 I ne samo da smo je udomili, blago nama, nego smo je helikopterom koji je kupljen našim parama iz našeg predsjedničkog Servisa dosamaljotili. I vratili nakon (zlo)upotrebe u Beograd. All inclusive.

Uvijek robom

Dobro, reći će mnogi. Nije nam ni prvi, a pogotovo ne posljednji put da plaćamo Cecine i ne samo Cecine letove. Ali, dokle braćo i sestre?

I ako je od nas, mnogo je! Jesmo ljudi, al nas je malo i budale smo za sve pare ovog svijeta. Jer kako drugačije objasniti bahato keširanje helikoptera za Cecu, koja nastupa za 200 najimućnijih zladnomladaca, uzme za sve to pare, pa odjezdi natrag našim kerozinom?

Ima nekih koji vele, pa šta fali, voli narod Cecu. Valjda tako pravdaju svoju glupost. Jer, objektivno, samo one koji su platili ulaznice i bahatili se treba ispoštovati. Oni su gledali i slušali balkanski ratni, postratni i tranzicioni projekat u punom sjaju. Ostali? Malo piva mlakog, malo kućne atmosfere, malo novoplebejske promenade po trgovima, pa kući na rusku. Salatu, da prostite.

Boranija od naroda? Njegovo je da plati tuđe prioritete i tuđu raskalašnost!

Vidite, objašnjavati ljudima da se od njihovih para plaća helikopterisanje Cece u Banjaluku, dok vam oni sve jednako govore, pa to narod voli, istovjetno je kao kada slušate roba koji u svom kavezu izbičevan veli kako je gazda jako dobar prema njemu jer mu jednom godišnje baci komad mesa koji je on svojim robovskim radom odavno zaradio i robovlasniku stostruku korist napravio.

Pa se postavlja ljudsko pitanje, ima li svrhe roblju objašnjavati sve ovo i trubiti mu u otupjele uši da može ustati i potrgati lance?

Samo, ne bi rob bio rob kada ne bi živio u blaženom neznanju svoga robovskog statusa, nit’ bi gospodar bio robovlasnik, kad ne bi Cecu helikopterom doveo na poluprivatnu zabavu.

Ili, prostije, džaba zovete silne humanitarne i ostale telefonske ispomoći za napaćene kolege robove i kolegice ropkinje. Zapravo, nije džaba, to se samo tako figurativno kaže.

To košta i time plaćate i pokrivate pljačkašku državu.

Izbori će, valja im letjeti

I, tek ćete plaćati! Dobro došli u izbornu godinu! A, čemu služe helikopteri u izbornoj godini kad se njima ne vozaju presuđeni ratni zločinci ili ako premijeri ne slijeću u svoju omiljenu kafanu? Pa služe za razvoženje pjevaljki od šatora A do šatora B, e da se ne bi miješale sa drumskim kolegama prašinarima.

I sve o trošku naroda. O, ima li bolje zemlje za politički ološ i mraku narodnu? Dabome da nema. Udari opet grome moj, rekla bi sporedna akterka naše priče, a narod bi mazohistički odgovorio, evo ti duša i telo.

Mada, priličnije je nazvati stvari pravim imenom. Kukavica, ako ćemo se igrati Marininih i Futinih staza semantike i semijotike. Naravski, nije Ražnatovićeva kukavica. Ona je udovica, majka, kraljica.

Narod je kukavica!

Dok gleda onaj grb Republike Srpske na zadnjem sjedištu “Milinog helikoptera” i uredno plaća čitav ovaj džumbus-šou. I ne da plaća, nego je oduševljen ili se pravi malo k’o blesav.

Ovi iz prve regimente još se nisu otrijeznili, a drugi se mamurno češu po glavi gledajući u frižider za dva dana poharan. Kako god, svi zajedno mogu zapjevati “bez duše si lep” dok tankaju skuplje gorivo, e da bi se servisirao, da prostite aparat.

Aparat, koji nije ni za onu stvar, al’ uredno pokriva Cecine leteće prohtjeve. Vidite, narod ima pravo da plaća iz svog džepa Cecin let, ali ne može ući na Cecin koncert.

O, kako je to država sve lijepo ugodila. Malo po malo, markica plus 17 pfeninga i eto nam Cece. Široko aplicirana otimačina niskog i dugotrajnog intenziteta, ili što bi ekonomisti isčivijali porez, PDV i akcize.

A, ti narode klebesi vilicu do zemlje kad gledaš kako je klub krcat i kako zlatna djeca ostavljaju hiljade evra za druženje sa Ražnatovićevom.

Volovi i sinovi u novom celofanu

Jebo sad sve pare! Jebo šampanjce, kavijare, sušije... Gazde su to. I priliči im da se bahate. A, ti narode moj, finansiraj dernek. U ratu je gazda davao volove, a siromah sinove.

U miru, daleko mu ova naša “domaćinska” kuća, gazda daje promaju, a bijednik sve ostalo. Računajući i glasački listić i vlast i svoje pare.

Počinje radna sedmica. Ustaj robe, neće se predizborna kampanja sve zajedno sa Cecama, Jecana i helikopterima sama otplatiti.

O, Bože kako lijepo pjevaju. Nego, narode, jesi li se ti kad vozio onim svojim helikopterom, što si Predsjedniku od svojih para kupio? Znam, ne trebaš odgovarati.

Ili da preformulišem u jedno neretoričko poetsko lirsko pitanje:

"Bruka, pijete

a meni je muka

hajde reci da je voliš

ako ti se ne gadi???" 

Autor: Dragan Bursać/BUKA