"Blagdanska" ironija Hrvatske

Direktor Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac izjavio je za Srnu da primjeri zločina Hrvatske nad Srbima u vrijeme hrišćanskih i međunarodnih praznika 90-tih godina prošlog vijeka pokazuju svu ironiju sadržanu u nedavnoj izjavi hrvatskog predsjednika Kolinde Grabar Kitarović upućenoj predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Region 30.12.2017 | 09:05 Štrbac je podsjetio da je Kitarovićeva, povodom Vučićeve izjave da je razlog otkazivanja njegove posjete Zagrebu mogao biti to što je rekao istinu da je mnogo više nestalih Srba nego Hrvata, rekla da to neće komentarisati jer božićni "blagdani" nisu za političke poruke i ako političari žele da ih šalju one treba da budu nekonfliktne. 

"Napad i masakriranje oko 50 Srba pravoslavaca u Mašićkoj Šagovini na Svetog Nikolu 1991. godine najuvjerljiviji je primjer kako su Hrvati, čini mi se, upravo birali praznike da udare žestoko po Srbima i nanesu im velike gubitke i patnju", rekao je Štrbac. 

On je naglasio da je prizor izmasakriranih tijela tih ljudi koja su kasnije predata srpskoj strani, bio zastrašujući i jedan od težih koje je imao prilike da vidi u svojoj karijeri - "bilo je rascopanih glava tupim predmetima, kidanih dijelova kože, čavli pod noktima ...". 

Štrbac je podsjetio da su Hrvati na Međunarodni praznik rada 1. maj 1995. godine izveli akciju "Bljesak" u kojoj je, prema "Veritasovim" podacima, u roku od 36 časova ubijeno 283 ljudi, a oko 14.000 do 15.000 protjerano. 

Prema njegovim riječima, "Oluja" je krenula na Blagu Mariju, 4. avgusta, odnosno dva dana po, za Srbe u Dalmaciji i Krajini veoma važnom prazniku, Svetom Iliji, što je dovelo do protjerivanja voše od 220.000 Srba, a hrvatske snage ubile su 1.859 ljudi. 

Štrbac napominje da je operacija hrvatskih vojnih i policijskih snaga "Maslenica" otpočeta drugi dan poslije Jovandana, a masakr 13 Srba na Koranskom mostu na Malu Gospojinu, dok je etničko čišćenje 26 srpskih sela Požeške kotline počelo dva dana poslije Svete Petke, a "Bjelovarska kasarna" dva dana po Krstovdanu. 

Štrbac, čiji je Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas" obezbijedio vrijedne podatke u kontratužbi Srbije protiv Hrvatske za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, istakao je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao istinu kada je izjavio da je više nestalih Srba nego Hrvata u ratu 90-tih. 

On ističe da "Veritas" na svom spisku nestalih ima 1.811 osoba srpske nacionalnosti, dok Hrvatska na svom spisku nestalih - i Srba i Hrvata, ima ukupno 1.688 ljudi. 

Prema njegovim riječima, Hrvati kažu da je na tom spisku mnogo više Hrvata, a među svoje su stavili i Srbe koji su nestajali 1991. u Zagrebu, Osijeku, Sisku, Gospiću... 

On objašnjava da je do razlike došlo i zbog toga što Međunarodni komitet Crvenog krsta /MKCK/ pravi razliku između "čistih nestanaka" i takozvanih "izvještaja o smrti", odnosno slučajeva gdje je porodica ima informaciju da joj je član stradao, ali ne zna gdje je tijelo.

Štrbac ističe da Hrvati potpuno zanemaruju izvještaje o smrti, zato što tu ima najviše Srba, a "Veritas" je imao imena 882 osobe, koje MKCK-a nije htio da uvrsti u svoju knjigu nestalih, primjenjujući svoja stroga pravila. 

"Tako je dolazilo do apsurda da pozovu 20 porodica na identifikaciju pronađenih posmrtnih ostataka, a od toga se samo dvoje nalazi na spisku MKCK-a, dok su svi ostali samo na `Veritasovom` spisku", kaže Štrbac. 

Direktor "Veritasa" ističe da su brojke i statistika jasno svjedočanstvo o tome da vlasti u Hrvatskoj prave manipulaciju kada govore da je 1991. godine izvršena agresija na njih. 

On navodi da struktura nestalih sa spiska MKCK iz 2015. godine govori da je glavna meta hrvatske strane bila najranjivija grupa - starci i žene, jer je 40 odsto bilo starijih od 60 godina, 71 odsto je civila, 28 odsto žena. 

Prema "Veritasovim" podacima, Srba je 1991. godine ubijeno ili nestalo 2.692, bez pripadnika JNA kojih je stradalo od 1.000 do 1.200, a 1995. godine kada su sprovedene akcije "Bljesak" i "Oluja" bilo je 2.330 srpskih žrtava, što je za 362 žrtve manje nego 1991. godine. 

"Ovi brojevi govore da nisu Hrvati bili nenaoružani i imali lovačke puške, jer ko onda pobi ove Srbe i pripadnike vojske? Ove brojke pokazuju da je to bio građanski rat krvav do koljena. Ginuli su jedni i drugi", naglašava Štrbac. 

Kada je riječ o ukupnom broju stradalih Srba i Hrvata, Štrbac navodi da je pred Međunarodnim sudom pravde iznesen podatak o 7.210 stradalih i nestalih Srba, bez pripadnika JNA, a da su Hrvati izašli sa brojkom od oko 12.000 poginulih i nestalih. 

Štrbac kaže da je u apsolutnom iznosu više nestalo i poginulo Hrvata nego Srba, ali da je gledajući, prema broju stanovnika, stradalo tri i po puta više Srba. 

"Hrvata je ginulo više jer su napali sve kasarne regularne vojske Jugoslavije i vojne jedinice širom Hrvatske, pa su ginuli. Oni nisu napali jedinice koje su dolazile odnekuda, nego je to vojska koja je u tim kasarnama bila od 1945. godine. Iz te perpspektive jasno je da taj njihov rat nema veze sa definicijom odbrambenog rata", zaključio je Štrbac. 

(Srna)