Godina noćne more za djecu

Djeca koja žive u zonama sukoba izložena su napadima šokantnih razmjera, upozorava UNICEF u svom najnovijem izvještaju za 2017. godinu.

  • Vijesti
  • Svijet


Djeca su postala mete u sukobima širom svijeta, koriste ih kao živi štit, ubijaju, ranjavaju i regrutuju za borbe.

Silovanja, prisilni brakovi, otmice i porobljavanje postali su standardne taktike u sukobima u Siriji, Jemenu, Nigeriji i Mjanmaru, upozorava UNICEF.

"Djeca su bila izložena napadima i brutalnom nasilju u njihovim domovima, školama i na igralištima", istakao je Manuel Fontaine, direktor za hitne programe pri UNICEFu, koji je dodao:

"Zbog toga što se ti napadi nastavljaju godinu za godinom, ne možemo više zatvarati oči pred tim. Takva brutalnost ne može biti nova normalnost."



U UNICEFovom izvještaju se posebno ističu dugotrajni sukobi u Africi. To su područja, navodi se, koja su među najgorima za djecu, gdje su ona korištena kao svjesni ciljevi. U regiji Kasai u Demokratskoj Republici Kongo je gotovo milion djece moralo napustiti svoje domove ove godine, dok je više od 400 škola ciljano napadnuto.

U Nigeriji i Kamerunu je džihadistička grupa Boko Haram koristila oko 135 djece kao bombaše samoubice  to je pet puta više nego prethodne godine.

U Južnom Sudanu je 19.000 djece od 2013. godine bilo prisiljeno da se bore kao djeca vojnici. Brojna djeca u Južnom Sudanu dan za danom čekaju hranu međunarodnih organizacija, jer u njihovoj vlastitoj zemlji vlada glad.

UNICEF procjenjuje da je u Jemenu najmanje 5.000 djece ubijeno ili ranjeno od izbijanja građanskog rata u toj zemlji u martu 2015. godine. Akutna nestašica hrane u zemlji je zaslužna za to da gotovo dva miliona djece pati od neuhranjenosti.

U Iraku i Siriji je oko 700 djece navodno ubijeno u razdoblju do septembra ove godine, dok je UNICEF zabilježio brojne slučajeve gdje su mladi ljudi bili žrtve snajperske paljbe ili čak bili korišteni kao živi štitovi.

(Agencije)
 

KOMENTARI2
POŠALJITE PORUKU

iz BiH

29.12.2017 09:51

U proljeće 1992. sam imao 12 i po a u jesen 1995. sam imao 16 godina. Tamo gdje sam živio u ratnim zonama u to vrijeme sam redovno išao u završne razrede osnovne i početne razrede srednje škole koju sam završio negdje poslije rata. Živio sam u ratu i iza rata u tuđim kućama. Svojoj nisam mogao prići od 04/1992 do 03/1996 zbog prve linije fronta na tom mjestu. Kad sam prvi put obišao kuća mi je bila srušena do temelja a s obje strane puta je bio označen rizik od minskih polja. Uspio sam se ondje vratiti početkom 2001.godine kad je taj rejon razminiran i obnovljen od donacija poslije rata. U ratu je bio problem ratom pogođena ekonomija, zone u koje nije bilo sigurno ulaziti zbog ratnih dešavanja, porušeni infrastrukturni objekti, povremena granatiranja a noću je bio policijski čas - prespavaš ga u kući u kojoj se nalaziš i gotovo. Inače danju kad nema granatiranja nije bio veći problem kretanje gdje to bilo sigurno za civilno stanovništvo pa je bilo moguće recimo s mirom gledati prirodne ljepote gdje to bilo sigurno u to vrijeme.

Д

29.12.2017 10:30

Туга и јад имали икаквог закона да се дјеца неуништавају

Razvoj: NEST

© Aleksandar Kamenjašević 2018.
Sva prava zadržana.