Srpske službe znale za napad

Sudeći po optužnici tužioca Milivoja Katnića, određeni krugovi u Moskvi pripremali su teroristički napad u Crnoj Gori, ali i atentat na Mila Đukanovića, koji u intervjuu Pobjedi otkriva i da li je zvanični Beograd znao šta se sprema 16. oktobra 2016. s obzirom na to da je zavjera pripremana, upravo na teritoriji Srbije.

Region 11.12.2017 | 19:27 Predsjednik Demokratske partije socijalista i nekadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović ističe da Crna Gora, poštujući viševj ekovne prij atelj ske odno se sa Rusijom, nije napravila nijedan potez sa ciljem da ih poremeti i da je pogoršanje odnosa refleks poremećaja na globalnoj sceni.

“Pogoršanje odnosa Crne Gore i Rusije refleks je poremećaja na globalnoj političkoj sceni. Poštujući svoje viševjekovne prijateljske i zvanične političke odnose sa Rusijom, Crna Gora nije napravila ni jedan potez sa ciljem da ih poremeti. U vrijeme raspada Jugoslavije Moskva je više puta humanitarno i na druge načine pokazivala prijateljstvo prema Crnoj Gori, što je posebno došlo do izražaja tokom priprema za obnovu crnogorske državne nezavisnosti. Predsjednik Vladimir Putin i ja o tome smo veoma otvoreno razgovarali i Rusija je među prvima priznala nezavisnost Crne Gore. To su gestovi koji se cijene i pamte“, kazao je Đukanović za Pobjedu u razgovoru sa novinarkom Tamarom Nikčević.

Đukanović kaže da ga je Putin tada pitao da li je to zaista neophodno Crnoj Gori.

“Rekao sam da je ne samo Crnoj Gori, nego i Balkanu lišenom pouzdanih samoregulatornih mehanizama vlastite stabilnosti neophodno da kroz evroatlantske integracije unaprijedi svoju bezbjednost. Crna Gora, dakle, ni jednu odluku nije donijela ishitreno, nepromišljeno ili iza bilo čijih leđa”, kazao je Đukanović.

A to što je Rusija burno reagovala na ulazak Crne Gore u NATO, nije generisala Crna Gora.

“Prije bih rekao da je “preslaganje“ odnosa na globalnoj sceni, tri decenije nakon prestanka Hladnog rata, dovelo do ponovnog odmjeravanja snaga velikih. Za te je igre Balkan uvijek bio pogodan teren”, naveo je Đukanović.

Prema njegovim riječima, reakcije Moskve upućuju na to da su neka očekivanja Rusije iznevjerena.

“Zvanična Moskva je očito propustila da uoči da ovo više nije Crna Gora koja će, umjesto za svojim, ići za interesima Srbije ili Rusije. Ovo je nova i odgovornija Crna Gora, koja je 1999, tokom NATO intervencije na SRJ, Slobodanu Miloševiću rekla ne, to nije naš rat; naš je interes da živimo u miru. Najzad, to je Crna Gora koja je 2016. Rusiji jasno poručila da poštuje crnogorsko-rusko prijateljstvo, naše istorijske veze, ali i da je članstvo u NATO i EU naš slobodan izbor i da očekujemo, posebno od prijatelja, da on bude uvažen”, kazao je Đukanović.

Lider DPS-a navodi da su nakon toga krenuli brutalni napadi na njega.

“Bazirani uglavnom na poznatim diskvalifikacijama lansiranim devedesetih od strane Mirjane Marković, kasnije i Vojislava Koštunice i drugih, jednako iznutra i spolja. U toj samoobmani, koristi se već viđena matrica da problem tobože nije Crna Gora, jer bi ona, kao i uvijek, slijepo slijedila ruske interese; problem je „odnarođeno rukovodstvo” koje personifikujem, i koje navodno zemlju vođi protivno volji naroda”, ističe Đukanović.

A na tumačenja da se 2006. povukao sa mjesta premijera i sukobio sa svojim dotadašnjim zapadnim saveznicima, te Crnu Goru vratio u rusku orbitu i, vođeni ličnim interesima, dozvolili enorman upliv ruskog kapitala u Crnu Goru, Đukanović navodi da se ne sjeća tih sukoba.

“Riječ je, dakle, o sračunatim i zlonamjernim spinovanjima iz pomenutog kvaziopozicionog centra s ciljem da se i po cijenu najgrubljih falsifikata dokažu njihove ocjene o mojoj nedosljednosti i nepodobnosti za vršenje najviših državnih funkcija. Tako su, izmišljajući sukob sa Zapadom i paktiranje s Rusijom, željeli da prikriju činjenicu da sam, vrativši se 2008. na dužnost premijera, predsjedniku Francuske Sarkoziju predao aplikaciju za crnogorsko članstvo u EU. I da dodam: nikad me ljutnja, čak i da ju je bilo, prema bilo kome ne bi mogla navesti da radim protiv interesa Crne Gore, što potvrđuje i moje kontinuirano zalaganje za ulazak i naše zemlje i Zapadnog Balkana u EU i NATO”, jasan je Đukanović.

Na konstatacije ministra odbrane Rusije Sergeja Šojgua, baš kao i šefa diplomatije Sergeja Lavrova da nešto duguje Rusiji, Đukanović jasno poručuje-ne duguje joj ništa.

“I to znaju svi u Moskvi koji su iole upoznati sa crnogorsko-ruskim odnosima. Posebno gospoda Lavrov i Šojgu, sa kojima sam, sticajem okolnosti, godinama unatrag imao odnose znatno bliže od oficijelnih. To se promijenilo, ne mojom krivicom: Moskva je valjda očekivala da se odreknemo sebe zbog interesa Rusije i da ja Crnu Goru povedem tim putem. Moj „dug“ prema Rusiji je to što nijesam izdao Crnu Goru! Najzad, da sam ikada tokom svoje političke karijere dozvolio da me neko zadužuje, sigurno bih se danas ponašao servilno i snishodljivo. Ovako, uzdignuta čela mogu pogledati svakome u oči, i u Crnoj Gori i u Rusiji”, kazao je Đukanović.

Čudi se što je takve poruke dobio od Sergeja Lavrova.

“Riječ je zaista o diplomati i ministru koji je, kao globalno izuzetno markantna figura spoljne politike, obilježio jedno vrijeme. Upravo zato i žalim što je čovjek tog kalibra očito podlegao atmosferi koju diktiraju jastrebovi Kremlja i sebi dozvolio da povjeruje ako je uopšte povjerovao u to da je crnogorsko članstvo u NATO vraćanje duga koji neko, tačnije ja, imam prema Zapadu. Ponavljam: nemam dugova ni na Zapadu, ni na Istoku! I Rusija, i Brisel i Vašington to veoma dobro znaju”, kazao je Đukanović.

Sudeći po optužnici tužioca Milivoja Katnića, određeni krugovi u Moskvi pripremali su teroristički napad u Crnoj Gori, ali i atentat na Đukanovića. Đukanović otkriva i da li je zvanični Beograd znao šta se sprema 16. oktobra 2016. s obzirom na to da je zavjera pripremana upravo na teritoriji Srbije.

“Tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić je, dan ili dva nakon završenih izbora u Crnoj Gori, izašao sa korigovanim ocjenama i informacijama prikupljenim od strane tamošnjih državnih organa koji nedvosmisleno ukazuju da je teritorija Srbije zloupotrijebljena za pokušaj destabilizovanja Crne Gore, kao i da je jedan broj građana Srbije učestvovao u aktivnostima koje su po našu zemlju mogle imati opasne posljedice. Iako je zbog takvih izjava bio izložen medijskim i političkim udarima, predsjednik Vučić je zajedno sa timom saradnika iskazivao spremnost da pomogne crnogorskim nadležnim organima i podijeli informacije koje posjeduje, što je pomoglo pokretanju sudskog procesa u Crnoj Gori”, kazao je Đukanović.

Ne zna da li je predsjednik Vučić znao šta se sprema 16. oktobra 2016.

“Ne mogu Vam odgovoriti kada je ko od zvaničnika Srbije informisan o saznanjima njihovih bezbjednosnih službi. Iz onoga što sam vidio u njihovom dosijeu, jasno je da taj materijal nije nastao 16. oktobra, već znatno ranije”, kazao je Đukanović.

Kaže i da  je vidio dosije srpskih službi bezbjednosti.

“Taj veoma obiman i detaljan dosije sadrži ubjedljive dokaze iz kojih se lako i vjerodostojno može zaključiti o kojim je ruskim i srpskim državljanima riječ i ko su zapravo arhitekte i ključni izvođači pokušaja nasilnog preuzimanja vlasti u Crnoj Gori”, navodi Đukanović.

Nejasno je, međutim, zašto to nije dostavljeno na vrijeme.

“Želim da vjerujem da se u srpskim bezbjednosnim strukturama nije blagovremeno prepoznala krajnja namjera nasilnog preuzimanja vlasti i izazivanja bratoubilačkog rata u Crnoj Gori. Možda zato nijesu ni žurili da o svojim saznanjima upoznaju donosioce ključnih državnih odluka u Srbiji”, navodi Đukanović.

Tužilac Milivoje Katnić tvrdi da su crnogorska i srpska policija i tužilaštvo odlično sarađivali do decembra 2016. Đukanović kaže da nema informaciju zašto je ta saradnja zaustavljena, te da ne dovodi to u vezu sa činjenicom da je negdje u isto vrijeme zvanična Moskva, mimo očekivanja, podržala kandidaturu Aleksandra Vučića za predsjednika Srbije.

“Nažalost, saradnja crnogorskih i srpskih institucija bila je ispod mog očekivanja već od kraja oktobra, dakle, značajno prije završnice kampanje za predsjedničke izbore u Srbiji. Već sam Vam kazao da sam veoma detaljno pregledao dosije srpskih službi o onome što se Crnoj Gori spremalo i ta dokumenta su, nažalost, u veoma malom obimu dostupna crnogorskim pravosudnim organima. Iako razumijem razloge nacionalne bezbjednosti koji Srbiju opredjeljuju da određena saznanja ostavlja za sebe, moja su očekivanja ipak bila veća; posebno imajući u vidu da sam u reakcijama predsjednika Vučića prepoznavao ozbiljnu zabrinutost za posljedice ovih aktivnosti po bezbjednost cijelog regiona”, ističe Đukanović.

(CDM)