Analiza: Najvažniji dan postbarijevske ere!

Crvena zvezda pobedom ili remijem u večerašnjem meču protiv Kelna (21. 05) može da napravi najveći evropski uspeh još od 1992. godine. Tim Vladana Milojevića može da uradi ono što nisu generacije Dejana Stankovića, Nemanje Vidića, Gorana Drulića. . .

Fudbal 07.12.2017 | 16:45
Analiza: Najvažniji dan postbarijevske ere!
Prvo su postojale Rajkove godine! Eno, i ona nedavno otvorena bista ispred zapadne tribine govori o tome da bez Rajka Mitića, tog vanvremenskog sportsmena i gromade, ne bi bilo ni Crvene zvezde! Ili nekadašnje Crvene zvezde koja je kao mlin mlela evropske i domaće rivale.

Deli se vreme na Marakani na pre i posle Miljanove epohe. Tu su bili dani kada je vođena rukom fudbalskog generala Crvena zvezda stigla do nivoa jednog Real Madrida i približila se finalu Kupa šampiona. Bila su to vremena velikog progresa i brendiranja na sceni Starog kontinenta.

Postoje i one vesele sedmadesete, obeležene driblinzima Vladimira Petrovića Pižona, golovima Dušana Savića i trenerskim inovacijama Branka Amasadora Stankovića.

I naravno uvek će se pripovedati o  eri vanzemaljaca iz Barija, toliko ukorenjenoj među navijačima, čak u svim porama društva, da Bari 1991. godine nije samo običan sportski uspeh. To je sinonim za veliki događaj cele jedne generacije. Sportski doživljaj koji predstavlja vremensku odrednicu za ozbiljne i manje ozbiljne stvari. Kada nekog od ljubitelja slatkog života u Srbiji pitate kako mu ide, on će šaljivo reći da je vreme da se povuče, jer je ušao u flert sa devojčicom rođenom u  postbarijevskoj eri.

Ta era je i dalje na snazi... Jer Crvena zvezda do 7.decembra 2017.godine nije mogla da se uhvati za nešto konkretno veliko i grandiozno. Ovih četvrt veka Zvezda je više preživljavala, bila je poligon za učenje neukih funkcionera, bila je ostavljena na vetrometini burazersko-tajkunskih odnosa. Bil je nesposobna da prihvati zakonitosti trancizionog perioda. Bila je miljama daleko od nekadašnjeg sjaja. I što je najgore: bila je sve manje ono što u izvornom značenju treba da bude - fudbalski klub.

Posle 29. maja 1991.godine Zvezda je imala i velike mečeve i velike pobede, iznedrila je plejadu velikih igrača poput Nemanje Vidića i Dejana Stankovića, ali... Da se ne lažemo, nego da pogledamo istini u oči: 7. decembar (21.05 TV RTS) i susret sa Kelnom predstavlja najvažniji dan u postbarijevskoj eri Crvene zvezde. I tačka.

Crvenu zvezdu deli samo pobeda (ili remi u zavisnosti od ishoda utakmice u Londonu) od evropskog proleća i novog resetovanja vremena. Tim Vladana Milojevića,uspeo je da vrati osmehe navijačima, odigra ozbiljnu jesen i dođe u situaciju da odlučuje o svojoj sudbini pred 52.000 ljudi na Topčiderskom brdu. Na prvi pogled idealka, na drugi i treći, ozbiljno opterećenje.

Jer utakmicu ovakvog značaja, mada će i u slučaju poraza, posle četvrtka u Srbiji svanuti petak Crvena zvezda nije odigrala još od Dinama Kijeva i 2000.godine. To je bila idealna prilika da se najtrofejniji srpski klub vine u nekadašnje sazvežđe. Nije iskorišćena. Breme epohalnih utakmica biće na leđima učenika Vladana Milojevića tokom 90-minutne borbe sa osakaćenim Kelnom, ali... Mnogo ruta je prošao ovaj tim.

Selektiran za domaće prvenstvo posložen je mnogo ranije nego što su to svi očekivali, imao je velike sekvence u Nemačkoj, protiv Arsenala, u Pragu i Borisovu. Taj kontinuitet nije imala generacija Dejana Stankovića, ni onaj tim koji je sa kapitenskom trakom na ruci predvodio Nemanja Vidić, čak ni ekipa koju je nadomak evropskog proleća doveo Valter Zenga oslanjajući se na golgeterske sposobnosti Nikole Žigića.

Uvek je nedostajalo malo kvaliteta ili još manje sreće, pa da padne Lacio, da se posle Lestera počisti i Selta. Ili da se u Strazburu dočeka evropsko proleće. I zato je ovaj dan najvažniji u postbarijveskoj istoriji.

Kontinuitet je nešto što je ovu Crvenu zvezdu učinilo posebnom, mada je sigurno bilo kvalitetnijih u postbarijvskoj eri. Međutim, Vladan Milojević je pokazao da zna da se nosi sa psihozom mase i plamenom euforije koji je počeo da se pojavljuje na Marakani posle meča sa Kelnom. Govorima, bar za javnost, tokom kojih se nije očitavao ubrzani puls i nepotrebna energija, Zvezdin trener je održao ekipu na pravom kursu. Taj njegov uticaj biće večeras važan koliko i rasploženje Gelora Kange ili Ričmonda Boačija. Zvezda ne sme da sagori, niti da jeftino sledi povike s tribina koji će naređivati napade iz svih oružja. Mora da bude zrela kao nikada ranije.

„Šta god da urade večeras igrači su za mene pobednici. Doveli su Crvenu zvezdu dovde. Pokazali su koliko mogu. Biće ovo utakmica u kojoj će odlučiti hrabrost, brzina, inteligencija i disciplina. Verujem da ćemo u svim segmentima biti pravi“, poručio je trener Crvene zvezde.

Ono što je namerno izostavio jeste činjenica kako očekuje da odbrambena četvorka odigra kao u velikoj većini evropskih mečeva. Da se na to kalemi ubojitost Gelora Kange iz letnjih meseci i instinkt ubice Ričmonda Boaćija, da Donald bude istinski vođa na terenu, a da bekovi i krila preoru teren. Ako se to desi - tačka će biti udarena. Počeće jedno drugo vreme, navijači će u transu od večeras pričati o tome kako je postojao jedan tim: Borjan, Stojković...

Izvor: mozzartsport

Foto MN Press

Komentari / 0

Ostavite komentar